Erotske Priče

Postoji ta jedna jastučnica. Znaš ono kad nešto nije samo stvar, nego postane dio tebe? Retro uzorak, plavi listovi na bijeloj podlozi, kao da je netko slikao šapatom. Svaki listić pomalo nepravilan, kao perika koja se nikad ne raščešlja do kraja. Nije nova, ali to joj i daje dušu. Bila je mamine mladosti, a sad je moje utočište. Zimi je hladna, ljeti miriše na sapun. Perem je često, ali nikad zajedno s ostalim rubljem. Ne! Ona ima svoj tretman. Lagani ciklus, pola čepa Duel omekšivača (da, žuti…

Bio je Prvi maj, onaj lijeni, usporeni dan kad cijeli grad miriše na roštilj, pivo i nečiju glazbu u pozadini, uvijek pomalo preglasnu za doba dana. Naravno, nije mi se dalo ići nigdje. Ujutro sam otvorila prozor, pustila sunce da mi se razlije po krevetu i sjela uz šalicu domaće kave, s malo mlijeka i šećera. U kući je vladao mir. Nitko me nije zvao, nitko nije ništa tražio. Savršen trenutak da konačno završim priču koju već tjednima zaobilazim. Stajala je nedovršena na radnoj površini, poluzab…

Voljela sam raditi zvijezdu. Bilo je nešto magično u tom pokretu, u načinu na koji sam osjećala kako mi tijelo leti kroz zrak, kao da sama kontroliram gravitaciju. Svaka zvijezda bila mi je izazov, trenutak u kojem sam osjetila slobodu. Iako sam bila mlada, te male pobjede bile su moj način da se osjećam živom. No, sve se promijenilo kada sam krenula u školu. Djeca, bez obzira na to što su bila moji vršnjaci, nisu razumjela. "To je za curice," rekli bi. "Što ti glumiš, pičkicu?" Bilo je to…

Njegov stan bio je mali, ali ispunjen toplinom koja dolazi iz pravog doma. Znate onu toplinu koja te jednostavno osvoji na prvu. E baš ta toplina! Vibrirao je od energije ljubavi i požude kao najkvalitetniji dildo na tržištu. Sunce je ulazilo kroz prozor prelamajući se na zidovima u zlatnim nijansama. On je bio u kuhinji, kao inače. Svaki put kad bi se kretao, njegovo snažno tijelo bilo je poput pokretnog kipa, mišići su mu se uvijek nazirali ispod tanke bijele majice, a njegov osmijeh bio je dr…

Živim u malom gradu, među zgradama koje sve izgledaju potpuno isto. Sive fasade i prozori sa spuštenim roletnama. Moj mali svijet je ispunjen bojama koje stvaram u svojoj sobi, među krpicama i raznim četkicama. Tu sam uvijek sama. Sama sa svojim mislima. Možda zbog toga, ili zbog mog povučenog karaktera, nisam često razmišljala o drugim ljudima. Izbjegavala sam ljude. Moj život je bio tih, miran i jednostavan, bez naglih i očitih promjena. To mi je odgovaralo. Barem sam tako mislila. Jedne večer…

Upozorenje: priča sadrži elemente footfetisha. Još i danas se sjećam svog prvog lakiranja noktiju na nogama. Mala Mateja se zaključala u kupatilo, uzela crveni lak i pokušala nalakirati svoje nokte. Naravno, laka je bilo svugdje samo ne tamo gdje ga je trebalo biti. Dobila sam dobre batine zbog toga. Roditelji su me ubjeđivali da to nije nešto što bih ja trebala raditi. Kako da ne! Kao manja sam se stidjela pokazivati svoja stopala, a i viđati tuđa. Teško za objasniti. Stopala su za mene bila di…

Od raskrižja kod Nuštra, do Vukovara mi je trebalo samo pet minuta. Prošla sam kroz Bršadin i već me dočekao znak s natpisom Vukovar. Strogi Ilija mi je poslao svoju adresu. Kod njega nema labavo. Nadam se da će biti uredniji od Marka. No, ako i ne bude, imam sve što mi je potrebno za dobru generalku. Oduvijek ću biti zahvalna Iliji jer da me nije pozvao, ne bih znala da se otvorio Hey Park u Vukovaru s velikim Mullerom. Jedva čekam otići tamo i pokupovati sve kremice koje su mi pri kraju. Možda…

Naravno da samo meni može pasti ovakva luda ideja na pamet, ali ne krivim se. Žena sam i fali mi muškog društva, muškog pogleda. No, kako je sve počelo? Pa krenimo od samog jutra. Subota je. Ne radim. Skuhala sam si prvu kavicu, sjela na vanjske stepenice, zapalila cigaretu i krenula odgovarati na poruke. Najčešće to budu komplimenti pa se trudim svima zahvaliti i poslati im još svojih provokativnih fotki. Ukoliko su mi poslali fotku svog međunožja, uvijek se trudim naći nešto jedinstveno na toj…

You say there's gaps to fill in, so here… Kada vidite u nečijem profilu TV/TS/CD, vjerojatno vam se odmah u glavi stvori animacija Frankensteina kako izlazi iz mračne pećine i napada ljude koji su baš u tom trenutku prolazili pokraj. Pojede ih i vrati se nazad u svoj mrak. Zašto vam se automatski prikazuje ta animacija? Vjerojatno ni sami ne znate odgovor na to pitanje. Možda zbog ikone koja stoji pokraj teksta Online tv/ts/cd na ovoj stranici? Možda mi stvarno izlazimo iz pećine i jedemo ljude?…

“I believe in the kindness of strangers. And when I'm at war with myself, I ride, I just ride. Who are you? Are you in touch with all of your darkest fantasies? Have you created a life for yourself where you can experience them? I have. I am fucking crazy. But I am free.”Dobro došli na moj profil. Ja sam Mateja. Tako sam se sama nazvala. Ne znam zašto. Ne postoji neki veoma bitan razlog. 1997. sam godište i nalazim se tu negdje u Vinkovcima. Introvertna sam osoba. Zimogrozna. Pristojna. Mirna. T…