I Have Good Intentions Even If I'm One of the Last Ones

You say there's gaps to fill in, so here…

Kada vidite u nečijem profilu TV/TS/CD, vjerojatno vam se odmah u glavi stvori animacija Frankensteina kako izlazi iz mračne pećine i napada ljude koji su baš u tom trenutku prolazili pokraj. Pojede ih i vrati se nazad u svoj mrak. Zašto vam se automatski prikazuje ta animacija? Vjerojatno ni sami ne znate odgovor na to pitanje. Možda zbog ikone koja stoji pokraj teksta Online tv/ts/cd na ovoj stranici? Možda mi stvarno izlazimo iz pećine i jedemo ljude? Šalim se. Nismo u pećini i ne jedemo ljude. Nadam se da ću nakon ove priče barem jednom muškarcu promijeniti mišljenje. Izbrisati tu animaciju. Barem jednom muškarcu. Da, znam. Uvijek sam bila cura s velikim očekivanjima. Potrudit ću se približiti vam svoj život od djetinjstva pa sve do današnjeg dana. Rodila sam se 1997. godine. Može se reći da je to bila mirnija godina. Tako mi mama kaže. Mirna beba u mirnoj godini. Živjela sam s bakom, djedom, sestrom i mamom. Tata je uvijek bio negdje na terenu. Propustio je veliki dio mog odrastanja. Za razliku od ostalih ukućana, s njim nikad nisam imala dobar odnos. Ne mogu reći da je bio loš, ali ga jednostavno nije bilo. Nije bilo zagrljaja, lijepih riječi, savjeta i slično. U par navrata sam ga htjela pitati zašto je takav, ali sam odustala od toga. Tko zna kakve on bitke vodi. Ne želim mu posipati sol na ranu. Sa sestrom sam se često svađala, ali nije ni čudo. Uvijek sam htjela njene igračke. “Zašto se on ne može igrati sa svojim autićima, nego uvijek mora uzimati moje stvari?” - često je pitala mamu. Mama mi nikad nije branila to. Uvijek je bila moj oslonac i dopuštala mi da se igram sa sestrinim stvarima. Žena majka kraljica. Da, baš ta žena iz Rozgine pjesme. Sestra me je tjerala iz sobe kad joj dođu prijateljice iako sam toliko željela ostati i gledati što rade i pričaju. Do polaska u vrtić sam već znala tko sam i što sam i prve riječi koje su izlazile iz mojih usta su bile u ženskom rodu. Svima je to bilo simpatično i smiješno te me nisu shvaćali ozbiljno. Baš su se zajebali. Vrtić je bio donekle normalan. Imala sam prijatelje, prvu ljubav, prvu bilježnicu, prvu olovku. Sve je bilo odlično. Problemi počinju u osnovnoj školi i to već od prvog razreda. Možeš li zamisliti? Već sam tada počela dobivati razne nadimke i uvrede. Što se to moralo dogoditi u djetetovom životu da već u tako ranoj dobi počne mrziti nešto drugačije? Vidi, on je muško, a ponaša se kao žensko! Hajmo ga mrziti! U kasnijim razredima osnovne škole sam se počela uklapati, počela raditi stvari koje su moji prijatelji radili. Igrati nogomet, bacati sličice na pod (koljati se, tako smo to zvali), voziti bicikl, tući se, hrvati se itd. U razredu su me napokon prihvatili takvu kakva jesam. Feminiziranog dečka koji ima dvije lijeve noge, ali se maksimalno trudi. Jedini femkić u školi. Nakon toga, problemi su se događali samo na hodniku gdje su bili ostali razredi. Tu je uvijek bilo dobacivanja, guranja, udaraca i psovki. Nikad nisam znala odgovoriti na to. Uvijek sam samo okrenula glavu i sklanjala se od njih. Imala sam veliki strah. Uvrede su bile blaže kada sam im davala slatkiše. Ta metoda me je često spašavala. Cure su me također ponižavale. Tko bi rekao? Nekad su znale bit gore od dječaka. U srednjoj školi se broj uvreda smanjio, no i dalje su bile prisutne. Tu sam maksimalno prikrivala ono što zapravo jesam. Nova škola, novi nastavnici, razni kvartovski manijaci, tuče, uzimanje novca, prodavanje cigli i slično. Jednostavno sam željela izbjeći probleme u svom životu i donekle pružiti majci mir barem oko tih stvari. Imala sam par dobrih prijatelja s kojima sam često poslije škole išla na kave i biljar. Jedna od njih je bila lezbejka. Baš sam bila sretna s njima. Nažalost, više nismo u kontaktu. Nakon škole smo se prestali viđati i čuti. Kao da je netko stisnuo Delete na naše prijateljstvo. Nema ga. Na fakultetu je bilo lijepo. Ako ćete iskreno, većina muškaraca tamo se htjela družiti sa mnom i provoditi svoje vrijeme u mom prisustvu. Zvali su me na kave, u izlaske, šetnje, kino, ma svuda. Cure onak-onak. Što mi i nije smetalo. Cure su mi uvijek bile antipatične, a vjerojatno i ja njima. Može se reći da je studiranje zasad najbolji dio mog života. S obzirom da sam uvijek bila odlična studentica, imala sam viška vremena za otkrivanje raznoraznih stranica s pornografskim sadržajem. Također, naišla sam i na jednu super stranicu gdje možeš upaliti kameru i gledati se s nasumičnom osobom iz svijeta. Naravno, ukoliko je prisutan netko iz moje države, ta osoba će mi prva iskočiti. I tu su nastali problemi. Nakon par jednokratnih dopisivanja i skidanja, došao je on. Bio je mlad. Imao je crnu majicu i sjedio je u kuhinji pokraj nekog velikog sata. Ja sam bila u najlonkama, ali se moglo prepoznati da sam muško. Nije me prebacio. Ostao je gledati. “Hej” - napisala sam. Tu je počela naša komunikacija i upoznavanje. Svakog dana bi se ponovo susretali na stranici i nastavljali priču. Svakim danom je ta priča postajala dublja i napaljivija. Skrivećki je drkao. Primijetila sam to po ruci. Nije mi smetalo i nisam mu to spominjala. I ja sam bila napaljena i isto sam se ponekad dirala. Posvuda! Na skali napaljenosti od 1 do 10, sebi bih dala 15 jer sam uvijek bila luda za muškarcima i njihovim tijelom. Njemu čak i 20. Ovo je sada bilo nešto novo, gledati muškarca kako se dopisuje sa mnom iako zna da sam muško u ženskoj garderobi. Iz dana u dan smo otkrivali nešto novo jedno o drugome. Pričali smo o raznoraznim fetishima. Počela sam se zaljubljivati. Bio je tako brižan, pristojan, drag. Ponekad smo znali pričati do 5 ujutro. Znam da sam gledala na njegov veliki sat i razmišljala o tome kako ću sutra izbjeći predavanje. No ipak sam otišla. Nije mi bio problem ustajati. Bitno je samo da imam svoju veliku domaću kavu. Dva ili tri tjedna kasnije sam napokon vidjela njegov kurac. Bio je tako tvrd i tako debel. Stršao je kao strijela. Jako dlakav. Slagala bih kad bih rekla da mi nisu krenule sline na usta. Slinila sam nenormalno. Tako sam željela probati to pušenje koje sam dotad viđala samo u pornićima. Jedne večeri me zamolio da mu okrenem guzu i tako ostanem par minuta. Da, spustio je kameru i drkao. Glavu sam okrenula i gledala kako ga žestoko drka gledajući moju guzu koju sam povremeno širila kako bi vidio moju usku rupicu. Moju picu. Tako ju je zvao. Nije ugasio chat kada je svršio. Ostao je i još smo dosta pričali. Često smo to radili. Rekao mi je da je i on zaljubljen u mene. Znala sam da je to to. Nakon par mjeseci, pokazali smo si lica. Poslije toga, žustro je počeo navaljivati na sastanak. U početku sam odbijala, ali nakon nekog vremena je moj ženski mozak počeo popuštati. Uz veliku tremu, bila je prisutna i sreća jer ću napokon moći dodirnuti muškarca koji voli ovakve cure kao što sam ja, zagrliti ga, a možda i poljubiti ako do toga dođe. Možda ga uhvatim i za onu stvar. Tko zna. Odlučili smo se naći u jednom praznom prostoru između nekih zgrada. Livada, može se reći. Mračna livada, preciznije. To mi je odgovaralo. Uvijek sam više voljela mrak nego svjetlo. Jedino što je bilo u blizini je neka kapelica. Zamolio me da obučem mamine tangice, a ostala garderoba neka bude moja. Nebitno. Napravila sam to i lagano krenula prema mjestu nalaska. Imala sam slušalice i dok sam hodala, slušala sam pjesmu Ceca - Brat na repeat. Ta pjesma mi je zauvijek urezana u pamćenje. Skinula sam slušalice kad sam došla. Ovdje kreće jedan jako težak dio. Ne brinite, ne očekujem da me žalite, ali želim vam to ispričati (što kraće) kako bih ispunila neke rupe koje se možda pojave u vašem mozgu kada se budete dopisivali sa mnom i pokušavate dogovoriti neki susret. Na tom prvom dejtu sam dobila batine. Ne od jednog lika, već od trojice. Bio je mrak, nisam ništa vidjela. Mračna prednost se pretvorila u mračni nedostatak. Znam samo da su me zaskočili, srušili i počeli tući. Nisam se stigla ni izderati kako treba. Nisam vidjela tko su ta trojica, ali sam sigurna da je jedan od njih bio on. Letjela sam po podu. Podsjećalo je na ples. Ne znam jel ste kad dobili velike batine, ali nakon nekog vremena prestane vas boliti iako i dalje primate udarce. Ne osjetite ništa. Može se reći kao da ste u transu. Hm, ovo preglupo zvuči. Kada su se izdovoljili, nisu pobjegli. Samo su lagano odšetali i nešto se smješkali. Taj smijeh me zabolio više od ijednog udarca kojeg sam te večeri dobila. Tako ležerno odšetati, smješkajući se iako znaš da si možda jako povrijedio nekoga i taj netko je ostao ležati na podu. Užasno i zastrašujuće. Srećom, nisam imala teških posljedica. Jako teških. Preživjela sam i nakon toga se zatvorila u sebe. Zaboravila na sve što postoji i mrzila se zbog onoga što jesam i što sam doživjela. Gadila sam se sama sebi. Kako li sam samo bila glupa. Nikad više nisam vidjela tog dečka, no i dan danas se sjećam njegovog lica koje mi je pokazao na kameri. Kratka kosa, tamnosmeđa ili crna (nisam sigurna) i jako guste i debele tamne obrve. U njih sam se zaljubila na prvi pogled. Sjećam se i kurca, da. Onog debelog dlakavog kurca kojeg je drkao i kojeg je svršavao na mene. Točnije, na moju picu. Ništa vam nije jasno, zar ne? Vjerujte, ni meni. To me jako boli. Zašto je to napravio? Ovo je sada kao onaj film koji završi glupavo pa satima poslije smo nervozni jer nismo saznali što se to dogodilo. Tako je meni. Svaki dan. Jako težak osjećaj. Baš onako kako kažu “kamen na srcu”. Ovaj kamen vjerojatno nikad neće pasti. Nakon dugo dugo vremena sam počela ponovo ići na raznorazne stranice. Skupila sam novu snagu, da. Trajalo je. Tada sam došla i ovdje i počela ponovo komunicirati s muškarcima, ali uz veliki oprez. U početku mi je profil bio prazan, ali nakon što sam počela kupovati krpice i uzimati neke od mame, moj profil je zasjao sa fotkama i tekstom. Odmah su se muškarci počeli javljati. Hvaliti me. Godilo mi je. Volim komplimente, naravno. Kao i svaka žena. Dvojici trojici muškaraca sam nakon nekog vremena ispričala ovu priču koju sada pričam vama. Nisu mogli vjerovati. Tko bi i vjerovao u tako nešto? Zvuči kao loše osmišljeni triler. Mlada dama jedva čeka prvi dejt i na tom dejtu dobije batine. Nemoguće, zar ne? Opet sam se zagrijala za neke dečke i u moru muškaraca mog tipa istaknula su se dva frajera. Puno stariji od mene. Nećemo o godinama. Bili su tako brižni, slatki, pozitivni, utješni, a i zgodni. Više ću se bazirati na ovog drugog. Ipak sam s njim ostala u kontaktu i do dana današnjeg. Osvojio me je. Znao je da neće tako brzo doći do viđanja sa mnom i to mu je bilo sasvim ok. Nijednom me nije pitao za sastanak. Čekao je mene. Čekao i čekao i čekao. Da skratim. Ovog puta trema je bila još veća. Prva kava nam je bila u njegovom stanu. Dao mi je malo vremena za sređivanje kad sam došla. Tada još nisam imala periku i šminku pa sam izgledala kao amaterka. Još i gore. No, po njegovoj priči, kurac mu je bio tvrd kao kamen prve sekunde kad sam onako ženstveno zakoračila u kuhinju. Kuhinju koja je bila mala. Uz prozor je bio stol i dvije male stolice. Skuhana kavica i Cedevita. Tako smo se lijepo ispričali. To mi je najslađa kava u životu. Nikad je neću zaboraviti. Svakog dana sam išla kod njega na razgovor. Sve do jednom. Sve do tog prvog pušenja. Ne znam kako da vam to opišem. Taj osjećaj. Prvo Matejicino pušenje. Žao mi je što to nisam snimala. Mogu misliti kako je smiješno izgledalo. Tresla sam se. Prvi put sam približila svoje lice kurcu. Osjetila miris kurca. Osjetila okus kurca kada sam ga prvi put polizala. Baš kao sladoled ljeti pri visokim temperaturama. Nisam znala što s jezikom, a što s usnama tako da mislim da mu to pušenje i nije bilo dobro. No, vidjelo se na njemu da uživa. Bio je tvrd, jako tvrd. Nije mi svršio direkt u usta nego ga je izvadio i stisnuo prstima kožicu kako sperma ne bi izašla. Kožica se napirila i u tom trenutku sam morala reagirati. “Ispusti mi to na jezik”. - rekla sam mu. Nakon što me je dobro ispitao jesam li sigurna, napokon je ispustio toplu spermu u moja usta, a ja sam progutala kao dobra mala djevojčica i nasmiješila se. Baš je bilo puno sperme. Mislim da nije drkao par dana. Tada me je zagrlio najjače što je mogao. Nasmijao se i poljubio me. Nakon toga je počeo raditi nešto po kuhinji i prestao me doživljavati. Tada mi je to bilo čudno, ali s vremenom sam se navikla. Otprilike 20-30 minuta poslije svršavanja nije baš raspoložen za razgovor i to mi je bilo ok. Ponekad sam odmah otišla kući, a ponekad sam mu spremala stan. Ponekad sam otišla u kupatilo i sama se zadovoljila. Tada sam još to radila. Sada više ne radim. S vremenom smo isprobavali razne stvari. Lizanje šupka, stopala, pazuha, grudi itd. Sve sam mu lizala. Može se reći od glave do pete. Pričali smo o seksu. Zajedno smo odlučili da nećemo žuriti s tim tako da i dan danas smo samo na pušenju i raznim igricama. Super nam je. Ok mu je što ponekad radim hotline i dopisujem se s ostalim muškarcima. Jedino me zamolio da mu kažem ukoliko se jako zbližim s nekim. Upoznao je moje roditelje, da. Svi ga znaju, ali ne znaju tko je on meni zapravo. Moj prijatelj s povlasticama. Prijatelj s jako gustom spermom koju sam gutala dosad bezbroj puta, a i još ću. Jako ga volim. Ne dam mu da mi kupuje krpice iako on to jako želi. Nabavila sam si sve što mi treba: nove krpice, najlonke, kvalitetnu periku, šminku itd. Volim i njega počastiti nekom sitnicom. Bez ikakvog razloga mu kupiti patike ili nešto slično. Pokazao mi je da ipak postoje dobre duše na ovakvim stranicama. Hvala mu na tome. Hvala mu do neba. A tebi hvala što si pročitao nešto što sam baš dugo planirala pisati, ali nikad nisam skupila dovoljno hrabrosti. Nemoj se ljutiti ako obrišem ovaj tekst u bliskoj budućnosti. Ne volim da me se žali, ali ponekad me uhvate dani kada baš želim s nekim podijeliti nepravdu svog života. Danas je taj dan. Nikad nisam poželjela zlo nekome, a kamoli napravila nešto. Voljela bih da se isto tako ljudi odnose i prema meni. Dopusti mi da budem ono što jesam. Dopusti mi da živim punim plućima. Jesu li ti sada neke stvari puno puno jasnije? Jesam li ispunila sve rupe? Jesam li obrisala animaciju?

Tvoj Frankenstein