Izmišljena priča #2
Živim u malom gradu, među zgradama koje sve izgledaju potpuno isto. Sive fasade i prozori sa spuštenim roletnama. Moj mali svijet je ispunjen bojama koje stvaram u svojoj sobi, među krpicama i raznim četkicama. Tu sam uvijek sama. Sama sa svojim mislima. Možda zbog toga, ili zbog mog povučenog karaktera, nisam često razmišljala o drugim ljudima. Izbjegavala sam ljude. Moj život je bio tih, miran i jednostavan, bez naglih i očitih promjena. To mi je odgovaralo. Barem sam tako mislila.
Jedne večeri dok sam se vraćala kući iz šetnje, nešto je privuklo moju pozornost. Na prozoru sive zgrade, vidjela sam svjetlost koja je dopirala iz nečije sobe u prizemlju. Roletne su bile podignute, a kroz prozor sam ugledala siluetu muškarca odlične građe i dlakavog tijela. Noge su mu bile jake i krupne. Vjerojatno igra nogomet. Nije se skrivao. Njegovi pokreti su bili namjerni, kao da je svjestan da ga gleda jedna nebitna Mateja koja je te večeri odradila svoj ritual i ide nazad kući družiti se sa svojim mislima. Voda je još klizila niz njegovo tijelo, a on je polako sušio svoju kožu nakon tuširanja. Bilo je nešto u načinu na koji se kretao. Zračio je samopouzdanjem. U tom trenutku, pogledao je u mom pravcu. Pobjegla sam od svjetlosti brzinom svjetlosti.
U početku sam mislila da je to bila puka slučajnost, trenutak koji se dogodio jer sam se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme, no sljedeće večeri svjetlo je opet bilo upaljeno. On je bio tamo. Održavao je predstavu samo za mene. Potpuni stranci. Slučajni partneri.
Svake večeri bih se vraćala iz šetnje, razmišljajući hoće li on biti tamo i svaki put bi mi srce ubrzalo kad bih ugledala svjetlo i njega. Ta njegova prisutnost je postala nešto čemu sam se radovala, iako nisam bila sigurna zašto. Ubrzo sam shvatila da on točno zna tko ga gleda i činilo mi se da mu to odgovara. To je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da sam uvučena u nešto više od samog posmatranja, nešto što će promijeniti moj miran, povučen život.
Bio je petak. Dok sam ga gledala kako stoji pred prozorom, primijetila sam nešto novo. Nakon tuširanja je sjeo u gamersku stolicu (mislim da sam vidjela logotip Microsofta na njoj, no nisam sigurna), uzeo kutiju cigareta crvenog Lucky Strikea, izvadio jednu i zapalio. Fascinirao me način na koji je dim plesao oko njegovog golog tijela, a još više me fasciniralo kako je njegov kurac ležao na sjedištu stolice. Iako opušten, djelovao je veće od moje budućnosti. Haha! Šalu na stranu. U tom trenutku sinula mi je odlična ideja. Sljedećeg dana, kupila sam dvije kutije crvenog Lakija i ostavila mu na prozoru, dovoljno diskretno da ne bude očigledno.
Bila je to mala gesta, možda i glupa, ali osjetila sam potrebu da mu nešto ostavim, da uspostavim kontakt s njim. S muškarcem na prozoru. Zvuči kao naslov svjetskog bestselera. Te večeri, ponovo je stajao tamo, s cigaretom u ruci. Podigao je obje kutije u zrak, u znak pozdrava i osmjehnuo se. Taj osmijeh, iako kratak, bio je dovoljan da mi poruči da je shvatio. Ova igra tek počinje! Bila sam razapeta između želje da nastavim posmatrati i nečeg novog. Znala sam da neću zauvijek moći samo gledati.
Dva dana kasnije, nakon što je završio s tuširanjem, otišao je do police, uzeo dvije prazne kutije cigareta i podigao ih prema prozoru. Drugom rukom je pokazivao u smjeru trgovine. Srce mi je skočilo u prsima. Tražio je od mene nešto konkretno. Znala sam da me izaziva, testira koliko sam spremna preći dosadašnju granicu. Otrčala sam do trgovine i kupila šteku njegovih cigareta. Kad sam se vratila, on je bio na prozoru. Čekao me. Pružio je ruku, a ja sam mu, drhteći, pružila šteku. Naše ruke su se dotakle i ta blaga, ali meni značajna veza kroz dodir, pokrenula je trnce u mome tijelu. Gledao me je i u pogledu je bilo nešto što je obećavalo puno više od obične igre. Ušao je unutra i hladno spusio roletnu. Otišla sam kući i zaspala razmišljajući o njemu.
Jedva sam dočekala sljedeću večer. Osjećala sam kao da me nevidljivi magnet vuče prema prozoru. Očekivala sam da ću ga ponovo vidjeti, da će me dočekati njegova već uobičajena predstava. Međutim, kad sam stigla do prozora, sve je bilo drugačije. Roletne su bile spuštene, svjetlo ugašeno. Nije ga bilo. Srce mi je potonulo, a tihi nemir se uvukao u moje kosti. Je li kraj? Sto pitanja mi se pojavljivalo u glavi, a na nijedno nisam znala odgovor. Osjećala sam se prazno i razočarano. Kao da je nešto značajno otišlo iz mog života. Nisam ni znala da sam postala ovisna o gledanju u prozor. No, onda sam primijetila to nešto. Malu bijelu kovertu. Brzinski sam je zgrabila i otvorila. Unutra je bila poruka, kratka i jasna:
“Ako želiš nešto više, nacrtaj se u podrumu zgrade u 21:30. Prostorija 3. Otključano je. Čekaj me na koljenima!”
Sve što sam dotad doživjela, bila je samo predigra za ovaj trenutak u kojem će stvari postati stvarne, opipljive i izuzetno velike. Ušla sam u hodnik zgrade i polako krenula silaziti u podrum. Zastala sam pokraj prostorije broj 3. Duboko sam udahnula. Znala sam što se od mene traži i iako sam osjećala malu nelagodu, isto tako sam osjećala i neodoljivi poriv da nastavim. Lagano sam otvorila vrata i zakoračila unutra. Podrum je bio slabo, ali dovoljno osvijetljen da vidim prazno i hladno betonsko okruženje. Kleknula sam na koljena. Svaka sekunda je trajala kao vječnost dok sam osluškivala svaki mogući zvuk pitajući se je li to on. Nije došao do 21:30. Koljena su me počela boljeti od hladnog i tvrdog betona. Bio je prisutan tihi strah da možda neće doći, da će me ostaviti ovdje samu i poniženu. Ali istovremeno, osjećala sam i onaj strašni ženski inat - bila sam spremna ostati koliko god je potrebno. Napokon, nakon nekoliko minuta, začula sam korake.
Napetost u tijelu mi je porasla. Vrata prostorije broj 3 su se lagano otvorila, a njegova figura se pojavila u polutami. Ušao je, zatvorio vrata za sobom i tako velik stao ispred mene. Osjećala sam se nemoćno. Bio je bez majice. Samo u šorcu. Oduševio me miris njegovog tijela. Počeo je da se skida. Kada je konačno stao potpuno gol ispred mene, osjetila sam veliki val strasti i želje. Bol u koljenima je nestala kada me je ošamario kurčinom desetak puta po licu. Odmah sam ga cijelog strpala u usta. Željela sam da zna s kim ima posla. Željela sam da zna dubinu mog grla. Gušila sam se u njemu. Htjela sam da sve bude mokro oko njegove kurčine i jaja. Zaslužio je to. Ipak je on postao glavni glumac predstave mog života. Svu slinu sam gutala. Velika jaja sam mu mijesila rukama dok je moj jezik prelazio od korijena prema gore. Smješkao se kad bih mu jezikom dodirnula rupicu na glaviću. Namjerno sam prekidala pušenje kako ne bi brzo svršio jer nisam znala koliko mu treba. Puno ili malo. Ipak je on stranac. No, dosta toga ja nisam znala. Nisam znala za njegovu dodatnu potrebu te večeri.
Dok sam klečala tako i pušila mu kurac, pružio mi je kondom i lubrikant, gledajući me direktno u moje svijetle oči. Oči koje su ga gledale kao kralja. Nije bilo mjesta za sumnju. Želi seks. Ruke su mi drhtale dok sam otvarala aluminijske paketiće, shvaćajući ozbiljnost ovog trenutka. Nisam bila pripremljena za ovo. Nisam imala izbora. Jedva sam mu uspjela staviti kondom jer je to bilo prvi put da ga ikome stavljam. Potom sam se povukla dolje i okrenula u doggy pozu, baš onako kako od 2019. žarim i palim na erotskim društvenim mrežama. Morao je doći taj dan Matejice - rekla sam samoj sebi. Slike iz raznih situacija mog života su se počele pojavljivati u mojoj glavi. Zaustavila sam ih tako što sam namazala guzu lubrikantom. Zabio ga je bez imalo čekanja, a ja sam ispustila glasni jecaj. Šljaga po glavi je ukazivala na to da začepim gubicu. Seks s njim nije bio nježan. Bio je surov i dominantan i jasno mi je dao do znanja da je ovo njegov trenutak, njegova igra, njegova predstava. Dok je zadovoljavao svoje potrebe, osjećala sam kako me preplavljuju osjećaji - bol, nelagoda, ali i nešto dublje, mračnije što me je natjeralo da ostanem nepomična. Morala sam izdržati i ne pokazati slabost. Ne želim da u meni vidi slabića. Njega je uzbuđivalo da me posmatra tako nervoznu i zamišljenu. Svake sekunde je bio sve tvrđi i tvrđi. Bacio me je na stomak. Opet je gurnuo svoju kurčinu do kraja. Uhvatio me je za kosu i čupao me. Slušala sam udarce njegovih jaja o mene. Bio je to predivan zvuk koji dosad nisam čula. Suze su mi klizile niz lice. Bradavice su mi se skamenile. Neću vas lagati, seks je jako bolna stvar. Najbolji je osjećaj u trenutku kada ga izvadi, ali dopustio je da taj trenutak traje samo jednu milisekundu jer ga je divljački nabijao u mene, ne mareći za moje potrebe. Tada sam shvatila za čega služi seks. Na svijetu postoje rupe i kurčine. Netko ima rupu, a netko kurčinu. Rupe služe za to da jako stisnu kurac i dovedu muškarca do svršavanja pokretima naprijed-nazad. Ja sam rupa. Moja guza je bila uska, ali sam dodatno stisnula mišiće kako bih bila sigurna da se on osjeća odlično. Da mu je lijepo. Želim da ova predstava nikad ne završi.
Prilikom svršavanja je bio tih, ali dovoljno glasan da čujem njegov muški duboki glas. Ispraznio se u kondom i ostao još jednu minutu na meni i u meni. Nije bio lagan. Kada ga je izvadio i skinuo kondom s kurca, nadala sam se da će mi ga dati. Dao mi ga je, ali na njegov način. Bacio ga je na moje lice gledajući da sve iscuri po meni. Naredio je da budem još par minuta u podrumu i da ne diram spermu s lica. Ona tu mora ostati. Tu joj je mjesto. Obrisao je kurac od moju novu crvenu haljinu i otišao gore.
Kad sam napokon skupila snagu da ustanem i krenem kući, uvidjela sam da su mu roletne spuštene. Tama. Odšetala sam do kuće i otrčala u kupatilo na tuširanje pazeći da me nitko ne vidi. Ostatak večeri sam morala glumiti raspoloženu kćerkicu usprkos svim bolovima koje sam u tom trenutku osjećala. Nisam smogla snage pogledati guzu u ogledalu. Sutra ću. Jutro je pametnije od večeri. Tko bi rekao da sjedenje na mekanom sjedištu kuhinjske stolice može biti tako bolno. Što li on sada radi?
- Kategorija:
- TV/TS/CD erotske priče
- 23 Avg, 2024
- 3546 pregleda
Početak super kasnije sranje, šta vam je s tim ponižavvanjem bez potrebe i brutalnostima baš pokvare jeftino,pa nisu valjda svi napaćeni da vas samo tako tretiraju,a da jesu treba rešavati mogla super prlča biti s nekim tokom,tenzijom kad ono podrum i kraj
Svaka čast. Odlična priča