Erotske Priče

Možda je ipak naslov trebao biti "Jedan običan dejt". Jer ovo filmu nije ni nalik. Nema krvi, nema prevara ni obmana. Nema drame, ni zapleta, ni raspleta. Samo najobičniji dejt. Najobičniji seks. Najobičnija nefatalna privlačnost.Sunce se spuštalo na zapadu, samo što nije sjelo na udaljenu planinu. Pogledao sam u sat, malo iza devet sati je. Dugi junski dani, oni zadnji i najduži. Ima sigurno još sat do punog mraka. A on reče da ne dolazim dok svuda ne zacrni. Da ga neko ne bi slučajno vidio. Mr…

U toplim proljetnim i ljetnim vremenima tramvaj je mjesto puno seksipila, puno jebozova. Zadnji dio nakrcan momčićima i momcima u šorcevima, bermudama i razderanim farmerkama. Testosteron udara, blagi miris znoja se širi. Puls ti se ubrzava, a u gaćama krene svrbiti. Ni na tribinama, među golim i stisnutim navijačima nije bolje. Ni na krcatom bazenu, ni na nekoj ludoj plaži. Ni na rock koncertu u prvim redovima do bine. Izašao sam iz vruće dvorane poslije višesatnog skakanja uz regionalne di-dže…

Prve dvije godine na mome prvom poslu bio sam tzv. ruki ili gušter, novi i najmlađi zaposlenik. Tako su me i tretirali, pa su me nekoliko puta zapadali poslovi zamjene u drugim gradovima u regiji. Jer takav je bio posao, takva firma, ako je uopšte firmom mogu zvati. Obično su to bile kratke, jednomjesečne zamjene, u vrijeme bolovanja i godišnjih odmora. Tako sam po mjesec dana proveo u Ljubljani i Podgorici. A onda sam druge godine u julu poslan u Beograd. Volio sam ta putovanja, znala su se nek…

Crna svjetlost. Da li to uopšte postoji? Kažu naučnici da postoji u nekom spektru nevidljivom ljudskom oku. A ja, kao da sam je jednom vidio. Godina najluđa. Prva godina na faksu. Ja nikad luđi. Niti mi se sviđao faks niti ljudi. Profesori dosadni. Ti momci dosadni, dali se u nauku, u učenje i studiranje. Niko zanimljiv. Ne baš da niko nije bio hot. Ali niko ni da pogled uzvrati a kamoli smiješak. A meni samo momci u glavi. Nikada više drkao nisam kao te godine. Onako napaljenom dovoljno mi je b…

Što je čovjek dalje od ludosti to manje od života ima. (Erazmo Roterdamski) Kad se nađu dva luda, zabava je sigurna. (Ja :)) Obična masaža po leđima i ramenima. Tako svakodnevna i bezazlena. A tako erotična. Tako uzbunjujuća. Napaljujuća. Čak i preko odjeće. I tako opasna, tako namamljujuća, da se nekada ni kraj ne može nazreti.Bio je prvomajski dan i naš neizostavni izlet. Ne ovaj nedavni, već iz vremena kada se bez problema moglo sabrati novca za jedno janje. Znači poodavno. Sjedeći na kraju V…

Bio je to prvi dejt preko gay sajta. Prvi dogovoreni. Ne baš slavan i sigurno ne onakav kakvog sam očekivao. Neko novo poglavlje. Neko novo vrijeme. Sve kao na tanjuru, mislio sam kada sam u sitnim satima, malo više ošamućen poslije izlaska, sastavljao svoj prvi profil i brzo pregledavao ostale. Pomalo uzbuđeno i ispašće prilično naivno, lijepio sam slike direktno sa Facebook profila. Slike iz kafića, u društvu, samo u gaćicama sa plaže...Desetak slika ukupno. I onda sam zaspao. Pa onda zaboravi…

Sreo sam Ivana opet za Uskrs. Došao malo, već treću ili četvrtu godinu zaredom. Zastali onako na jedan minut, reda radi, upitali se, upitali za stare. I to je bilo to. Isti mi je kao i onda, kao da se nimalo nije promijenio. Jeza neka topla mi se provukla tijelom. Gledao sam ga za to kratko vrijeme kao onoga istog tinejdžera, iz onoga doba. Stasit, gord, pravi frajer. Film mi cijeli proleti kroz glavu. Mnoštvo sličica. I kao da sam primjetio tračak sjete u njegovim očima. Siguran sam da se odlič…

Raditi nešto na javnom mjestu. U haustoru. U tramvaju. Na bazenima. U autobusu. Adrenalin silni pumpa. U tijelu mravinjak. Milion mravi gmiže, jezu ti stvara. Drhtiš. Mucaš. Mali orgazmi jedan za drugim te rastapaju. A veliki te ošamute. Skoro u nesvijest bace. Bila je to samo još jedna posjeta babi. Skupa sa starom. Vruć dan, tek početak dugog ljeta. Dok sam stajao pokraj autobusa čekajući da kondukter napokon zgrabi našu torbu i gurne je u boks, krajičkom oka spazim dečka kako me posmatra kroz…

Kada me je to nedeljno jutro probudio telefon i kada sam vidio Vladino ime, znao sam da nešto sprema opet. Te rane dvadesete ne bi bile ni blizu interesantne bez njega. Uvijek pun ideja i planova, raznih budalaština. A ti prvi dani ljeta su bili uporno isti, predvidljivi, ponavljajući. Svedozorsko nacugavanje, dopodnevno spavanje. Pomalo sam se radovao ovome pozivu.Pogledao sam na sat i shvatio da sam odspavao svega 4 sata. Tek je 9. Šta li je sada smislio, razmišljao sam napola bunovan dok sam…

Svratio sam nedavno, poslije dužeg vremena, u naše staro mjesto, kafić, ili klub kako smo ga mi voljeli zvati. Ne znam ni zašto, iz kojeg razloga sam prije neke dvije godine odjednom prestao dolaziti. A skoro sam pa visio tu od svoje šesnaeste. Klub je uvijek isti već godinama. Ništa se ne mijenja osim pokoje nove boje ili nekog dotjerivanja. Kakav je bio, takav je i ostao, mjesto za sve, od 15 do 85 godina. I niko nikome nije smetao. Dobar šank, stolovi i sečije na sve strane, kladionica, bilij…

Sjedim prije par dana u birtiji sa dva poznanika, zaredali po pivama. Nismo se odavno sreli. Raspričali se. Dođe još jedan, pridruži nam se i usput stavi pred nas pola vrećice oraha. Onih u ljusci, mladih, tek otrešenih. Jedan po jedan, i ne možemo prestati. Zaraza prava. Lomimo ih rukama, one tvrde gazimo nogama, prznimo po stolu, po podu. U zube nam se zaglavljuju, konobar nas mrko gleda, gunđa. Muka su živa orasi sami od sebe ali mi ne odustajemo. Toliko truda oko par zalogajčića. I još ne mo…

Neki dan sam u tržnom centru naletio na starog druga Vladu. Jednog od dražih. Bilo je zabavno s njim u našim dvadesetim! Gurao je kolica i dvije velike vreće šećera u njima. Nasmijao sam se jer me je odjednom neko lijepo sjećanje preplavilo.----Ej Vlado, šta ima? Pa nemoj mi reći da vesela mašina već startuje?----Iznenadio se Vlado kad me ugleda, nasmija se. Zagrlišmo se.----Evo brate, za par dana zvanično krećemo. I sve puno do Nove godine. Nema termina ni za jednog litra.--------Pa jebiga, ist…

Početkom jula, tog davnog ljeta, našao sam se ponovo u Hercegovini kod babe. U maloj misiji koju baš i nisam priželjkivao, ali i u bjekstvu koje mi je tako trebalo. Kakvom takvom. Bjekstvu od uludo potrošene godine, izgubljenog vremena, od ulice i ponajviše od samoga sebe. Baba se spremala u banje u Fojnicu. I trebao je neko da bude u kući, da se brine o živini i o bašti. I naravno, izbor je pao na mene. A i najbliže sam bio. Slušao sam krišom staru kako telefonom priča sa babom.---Ma može on to…

Dragan je moj drug još iz ludih tinejdžerskih godina i još luđih dvadesetih. Iako je bio nekoliko godina stariji od nas i ne baš u onom najužem krugu prijatelja, danas sam s njim bolje nego sa većinom ostalih iz toga doba. Iako živi u Berlinu već godinama, čujemo se često telefonom, vidimo se svakog ljeta i za poneki Božić ili Uskrs. Tako je bilo i ovoga avgusta. Drugi dan kako je došao zvao me je da iziđemo malo vani. Imali smo svoju rutinu. Nismo baš bili za šetnje po čaršiji i lizanje sladole…

 ---Ne možemo više ovako.--Rekao je tiho i zamišljeno, gledajući u pod kafića. A trebalo je to biti još samo jedno obično druženje.Pogledao sam ga upitno. Zbunjen, ne znam o čemu govori. Tek tada me je pogledao u oči.---Pa ono naše. Znaš? Pa svi sumnjaju nešto.---Gledao sam ga i dalje zbunjeno iako sam naslućivao o čemu se radi.---Pa pitaju! A što ste vas dvojica stalno skupa? A što on često spava kod tebe? Što idete u kino stalno? Pitaju, razumiješ li?----malo je podigao glas.Znao sam o če…