Erotske Priče

Svratim redovno u kafić poslije posla, a tu subotu prije 1. maja sam bio skoro pola dana. Cugalo mi se. Onaj isti naš kafić, klub kako smo ga mi uvijek zvali. Tu smo visili, inventar bili. Gledam i slušam neke nove klince kako se uzbuđeno i glasno pripremaju za 1. maj. Hoćemo li ovo ili ono? Ma nemoj mi ćevapa, jedem ih svaki dan! Ja bi curu doveo. Ma kakvi, koji će nam kurac cure taj dan! Šta ako kiše bude? Smješkam se, zanimljivo kako to traje, ne prekida se. Nikad se više ne gleda u nebo…

Mislim da je 2010. godina bila kada smo po prvi put renovirali cijelu kuću, tako temeljito da smo se stara i ja morali iseliti na dva mjeseca. Imali smo na raspolaganju jedan manji jednosoban stan u zgradi, ma više kao garsonjera, tako da smo se morali rasporediti. Ja u stan, a ona kod radne kolegice. Sve je to krenulo negdje početkom šestog mjeseca, sa prvim vrućinama. Malo mi je bilo neobično prvih nekoliko dana, pa sam vrijeme provodio malo na faksu, malo u starom komšiluku. Ponekad bih sjeo…

Noć je bila kao izmišljena, duga i luda, vrela ljetna noć. Svadba jednog od nas koji je prvi momačke kopačke okačio o klin, već u 22. godini. Svadba beše ko svadba, i šta da se priča, parada pijanstva i kiča i poznata cura u belom. Ničega nije falilo, šampanjac se po glavama prolivao kao da smo na Tour de France pobijedili. I kada je kraj došao, za nas trojicu noć kao da je tek počela. Odbačenih odijela što smo ih po prvi put nakon mature navukli, i raskopčanih bijelih košulja, stajali smo za st…

Sjećanja mogu biti gorka, ali samo ako si normalan ili barem malo ozbiljan. Ljetni pljusak se iznenada obrušio na grad, a krupne kapi kiše su isparavale pri dodiru o vreli asfalt stvarajući čudne plutajuće oblačiće. Čak se i mali dašak svježine uvuče kroz otvorena vrata restorana. Kakav dar s neba, kakvo osvježenje na ovih plus 38, pomislio sam gledajući ljude kako se užurbano sklanjaju i zbijaju uz zid zgrade pošte. Neki nisu ni marili žureći da uhvate autobuse. I sve potraja samo par minuta. D…

Vozio sam početkom jula mjeseca staru i njenu kolegicu u Herceg Novi. Tamo ih u nekom apartmanu čekala još jedna kolegica iz Beograda. Sredile se njih dvije, skockale, gledam ih, ko malo starije cure izgledaju. Vršnjakinje, po 62 godine imaju, a niko im ne bi dao preko 50. Razmišljam, sve tri raspuštenice, razvedene, ko zna kakve sve planove imaju. Nadam se da nisu kao gospođa Sanja, prisjećam se sa smješkom na usnama dok prolazim kroz meni poznate krajeve. Valjda nisu. Ah, gospođa Sanja, kad se…

Priča o ludosti, o požudi i slatkim vragovima. Jer su anđeli i đavli i narcis i grijehPotrebni za smijehPakleno vrući prvi dani jula. Ni daška vjetra, ma ni milimetra. Sumaglica neka na pustoj ulici od silne topline što isijava iz asfalta. Čak mi se i neki oblici pričinjavaju. Još ću i fatamorganu doživjeti, razmišljam dok žurim prema autu, a graja sa bazena se polako stišava u daljini. Nikoga živog na ulici u ovo gluho doba dana. Gledam na sat, pola pet. Pogledam u auto koje je bilo u hladu kad…

Strpao sam u naslov dvije riječi za koje nisam siguran ni da postoje osim u mojoj glavi. Za pipače sam možda i čuo. Tako, mislim, prodavci na pijacama i tržnicama zovu one kupce koji će ispipati svaki paradajz ili papriku, svaku breskvu ili krušku prije nego što se odluče da kupe. Ovi se ljute, ali pipači uporni, ne daju se smesti. A kako i ne bi bili pored ovakvih cijena. Breskve 4 eura za kilu a da ne ispipaš svih pet!? Ti pipači su uglavnom žene, dok su pipači iz naslova, uključujući i trljač…

Ovo je priča o jednom mladom drkađiji. I o oralu. O puno orala. Igrao je stalno basketa, a iz zajebancije su ga ponekad zvali Jao po Yao Mingu, tadašnjoj kineskoj zvijezdi u NBA, iako po svojoj visini i građi, a bogami ni po igri nije mogao ni politi kineskom gorostasu. Ali je nekom čarkom prirode nevjerovatno ličio na Kineza. Crte lica kao da je u sred Shanghaja rođen, oči crne i pomalo iskošene, kosa crna i ravna padala mu je do sredine čela, a zubi krupni i bijeli da bijelji ne mogu biti. Lij…

Probudilo me je tog ljetnjeg jutra sunce čije su jake zrake probijale kroz zavjesu na prozoru i pržile me po očima. A samo desetak sekundi kasnije telefon zazvoni. Kao da je sunce znalo, pomislio sam i bunovan zgrabio telefon. Nasmiješio sam se kad sam vidio Vladino ime. Kako mi taj lik samo fali odmah poslije desetak dana. On me je izvlačio iz grada, njegove ideje su beskrajne, a dani s njim svaki luđi od prethodnog. Nisam mogao da zamislim te godine bez njega. Dani bi vjerovatno bili dosadni i…

Kapne dan, pa dodje noćprodje noć, pa kapne dankorak naprijed, natrag dvaode godina.Godine prolazeproklete, neka idu bez mene. (Parni valjak)E baš se ne mogu ponositi, a ni pomiriti sa činjenicom da je svih ovih dvadesetak Novih godina koje pamtim da proslavljam prošlo skoro u istome ritmu. Beskrajno opijanje, budalesanje i ludiranje, tumaranje po ulicama i kafićima, i sve do trenutka kada se obeznaniš, kada ne znaš gdje ti je glava, a gdje guzica. Kada ne znaš jesi li poš'o ili doš'o. Nikad nek…

Te lude noći sjedio sam sa drugom u klubu, ispijali pivo za pivom, kad se negdje oko 8 sati na vratima pojavi Miro. Zaškiljio sam gledajući ga da se uvjerim da je to stvarno on, jer ipak je već dvije godine prošlo. Pogledi nam se na nekoliko trenutaka ukrstiše dok je razgledao za slobodno mjesto. Nema niko onakvih očiju. Da se naježiš. Klimnuo je glavom diskretno, smješkajući se, a ja uzvratim, radujući se što ga vidim. A za ruku je vodio djevojku desetak godina stariju od njega. Kurava neka, iz…

Čitam ovih dana kako je šljiva prerodila u sjevernoj Bosni, u krajevima inače poznatim po brojnim šljivicima i kvalitetnom plodu. Fotografije šljivika sa granama što se lome od sočnih plavih plodova kao za razglednice, a priče ljudi za tuge i plača. Šljive nema ko da bere, veliki otkupljivači obećavali brda i doline pa slagali, rakija se odjednom slabije peče. Cijena spala na 60 feninga po kili, a ako sam bereš 30 feninga. A kad odeš na tržnicu ili u tržni centar, šljive od 2 pa čak do 3 marke p…

Nas četvorica drugara što smo se nekako zbližili na prvoj godini faksa, te prve dane augusta provodili smo na moru. Skroman smještaj u Tučepima, po dva kreveta u sobama, klimavi stol i stari ormar, zajedničko kupatilo. Sa prozora pogled na betonski zid što je sprječavao da se brdo ne obruši na kuću, a ispod prozora velika kanta za smeće. Ali, nije nas bilo puno briga. Prve dane smo ludovali po plaži i rivi tokom dana, a navečer bi do kasno sjedili u dvorištu gazdine kuće, za drvenim stolom ispod…

Istina, odmor mi je trebao, i to baš ovakav i ovdje, ali sada ne znam ni sam da li sam izabrao ovo mjestašce zbog njegove ljepote i mirnoće, bistrog zelenkastog mora i prekrasne plaže ili možda zbog sjećanja još uvijek tako friškog. Možda i zbog nekog prikrivenog žala za onim ludim danima. Kada sam bio za sve. Prihvatao sve. Usuđivao se sve. No limits. Pristao sam biću sve što hoće.Nema vremenske mašine niti putnika kroz vrijeme. Mogu poželjeti da se vratim na jedan mjesec u one godine, ili bar…

Privlačilo me je loše društvo. Loši momci. Kod njih ništa nije strano. Ništa nije nemoguće. Zabava stalna. Adrenalin osiguran. Jaki ljetni pljusak nije popuštao već dva sata. Pogledao sam u ulične svjetiljke koje su jasno dočaravale snagu kiše, stegnuo kapuljaču na glavi i nastavio ispod nastrešnica i krovova, šljapkajući u patikama kroz potočiće na trotoaru. Bilo mi je čak svejedno što sam nadomak kafića, ionako sam bio mokar kao čep. Mogli smo vala i preskočiti ovu noć, pomislio sam, kao da na…