Svetla u polupraznom hotelskom baru bila su prigušena taman toliko da svako lice dobije neku vrstu tajne. Sedeo sam u uglu, polako okrećući čašu burbona, posmatrajući svet koji prolazi. A onda je ušla ona. Nije bila od onih žena koje viču da bi bile primećene. Njen hod je bio tih, ali je svaki njen pokret imao ritam koji je magnetski privlačio pogled. Crna svilena haljina pratila je liniju njenog tela kao druga koža, a kosa joj je padala preko ramena u krupnim, mekim talasima. Sela je dva mesta…