Časovi strasti 3

Prošlo je pet dugih dana od onog vikenda. Četvrtak popodne, konsultacije u njegovom kabinetu. Zvanično, došla sam da prodiskutujemo o mojoj temi za seminarski rad. Nezvanično, nismo se čestito dodirnuli pet dana i vazduh u prostoriji je bio toliko naelektrisan da sam imala osećaj da će knjige na policama same početi da gore. On je sedeo u svojoj kožnoj fotelji, ozbiljan, sa naočarima za čitanje. "Sedite, koleginice" rekao je formalno, pokazujući na stolicu preko puta njega, ali mu je pogled skliznuo na moje usne koje sam nervozno grizla. Čim su se vrata zaključala, zvuk brave je bio znak za napad. Ustao je, polako obišao oko stola i stao iza mene. Osetila sam njegove ruke na svojim ramenima - teške, tople, autoritativne. "Znaš li koliko je teško gledati te u amfiteatru i pretvarati se da te ne poznajem po mirisu?" šapnuo je hrapavo. Podigao me je sa stolice i jednim potezom me okrenuo ka zidu, pritisnuvši moje dlanove uz hladan zid. Moja suknja je završila oko struka brže nego što sam stigla da izdahnem njegovo ime. Ušao je u mene s leđa, bez oklevanja, punom snagom. Bio je to onaj sirovi, duboki ulazak koji me je uvek ostavljao bez teksta. Gledala sam svoj odraz u staklu vitrine - svoje razbarušene kose i njegove snažne ruke koje su me stezale za kukove, ostavljajući crvene tragove na bledoj koži. "Reci mi čija si," zapovedio je, dok je ritam postajao sve brži, a svaki njegov udarac o moje telo odjekivao je u tišini kabineta. "Tvoja... profesore... uvek tvoja," ječala sam, ne mareći da li će me neko čuti u praznom hodniku. U jednom trenutku me je okrenuo, podigao na radni sto, razmaknuvši hrpe radova i fascikli. Ovaj put, ja sam bila ta koja je preuzela inicijativu. Obavila sam noge oko njegovog struka, privlačeći ga toliko blizu da nije bilo ni milimetra razmaka između nas. Gledala sam ga u oči dok sam se spuštala na njega, uživajući u načinu na koji je on, tako ostvaren i moćan čovek, potpuno gubio kontrolu pod mojim pokretima.

Njegov orgazam bio je glasan, dubok, gotovo bolan, dok je glavu zario u moje rame, stežući me kao da sam mu jedini spas. U tom trenutku zajedničkog vrhunca, dok smo se tresli na tom stolu prepunom naučnih radova, znali smo da nijedna titula ne vredi kao ovaj trenutak potpune, ogoljene pripadnosti. Sat vremena kasnije, izašla sam iz kabineta, popravljajući košulju i kosu. On je ostao unutra, ponovo onaj ozbiljni profesor, spreman za sastanak katedre. Dok sam silazila niz stepenice, u dnu torbe sam napipala njegovu olovku koju sam namerno "ukrala". Nasmešila sam se. Ljudi su prolazili pored mene, videli su samo uzornu studentkinju koja žuri na predavanje. Nisu znali da ja ispod kože nosim vrelinu njegovih dlanova. Nisu znali da je ta razlika od 36 godina samo broj koji se istopi svaki put kada me on nazove "malena". Pronašla sam svoj dom. Bio je sakriven iza teških hrastovih vrata, u mirisu mastila i zabranjene kože. I nikome ga ne bih dala.

Kategorija:
Strejt erotske priče 


Korisnik

Hvala.

Korisnik

Predobro