Tango u noći

Kockice hrapavog pločnika drhte pod mukama njenih potpetica. Snene oči joj ispunjava dim, pod tankim mantilom golo telo greje sopstveni znoj, višak daha zastaje u njenim tuberkuloznim plućima. Ne, nije pijana. Svesna je kuda treba da beži, i svesna da će je ipak pronaći. Odbacuje cipele a pločnik zazvoni. Barbara trči, bosa, držeći oko uskog struka mantil da je vetar ne ogoli kao pustu ulicu kojom beži.


Njene malene ispupčene grudi poskakuju joj preko stegnutih ruku, ruke još više stežu struk, bosa stopala trpe svaki ubod kamenčića na koji nalete. Zlatna kosa joj prkosi noćnoj tami, razlivena u begu kao da se stapa sa ponekom svetlijom fasadom ili je pak šiba udarima dok griva kao u besnilu preseca prostor.


Ne gledaj je-jedna majka se obraća malom sinu dok kraj nje prolaze. Barbara je zadihana naslonjena uza zid, a na pločnik se oslanja njena bosa, gola, neobično duga noga. Nije tolike visine koliko je mršava pa joj ekstremiteti deluju duži nego što bi bili da je bar malo uhranjenija. Ipak, njene pomućene oči odaju pogled koji zasigurno vara.


Ako je poštena, šta radi polugola po praznim ulicama u sred noći? Njen mio pogled koji moli za pomoć nema odgovora. A ako je nekakva razvratnica, čemu strah koji sve bržim dahom otvara te lepe rumene usnice kao da je pretrnula? Razvratnice se ne boje nikoga.


U glavi joj je zatutnjala melodija davnog tanga poput groma, rascepavši joj dušu na pohabane konce. Srce je na tren prestalo da kuca kada je posle gospođe s detetom začula zvuk muških cipela iza ugla. Osetila je.


Skupila je svu snagu, koju je imala i koju nije, i dala se u novi trk žmureći kao da noge same vide kuda je nose, bez uma, bez glave, samo što dalje, jako daleko, najdalje. Daha je ponestalo, ali uspela je. Neka uboga sirotica pronađe njene cipelice. Neka druga sada živi njen život kada je njoj baš takav oduzet.


*********


Kada je Oskar izvadio potpuno mokar, od nabreklih vena sav čvornat kurac iz duboke unutrašnjosti Zarinog podatnog tela, devojka je otpala sa njega kao odvaljen deo drveta.


Njegova kriva grana, vrela i još uvek nabubrela, zbijena je tako vlažna i čvornata žurnim pokretom mesnatih prstiju na svoje mesto i brzo je preko nje povukao rajsfešlus dok je Zara zurila i pratila trenutak kada će ga taj pokret zaboleti.


-Dosta ti je, kurvo. Svakako će te za pola sata jebati drugi, a i treći... – zapalio je svoj tompus, polako se udaljavajući iz sobe u kojoj je ova nesrećnica takvima kao on neumorno pružala svoje usluge.


Nije voleo da svršava u kurve. One su mu bile samo kratka akrobatika, i posećivao je više njih u toku jedne noći, čuvajući seme za svoju madam koja ga čeka kod kuće.


Iskusna palica tukla je i žarila po mladim telima i dupetima, nikada ih ne časteći rezultatom za kojim su možda neke čeznule, ali je Oskar ljubomorno čuvao svoju tajnu od svih koje je smatrao nedostojnim da je saznaju, žudeći potajno da makar pre četrdesete napravi sina naslednika.


Imao bi taj šta da nasledi. Tri višespratne vile sred Berlina, dve kuće na periferiji, dve u omanjem obližnjem gradu i još jednu na selu. Kome će sve to ostati ako Lina već jednom ne zatrudni?!


Uzalud je namešta u različite poze prema babskim pričama kako da najbolje i pod kojim uglom na dno njene velike tople pičke istrese dugo stiskanu, čuvanu spermu i zasadi onoga koji će ga nadrasti, u svemu biti bolji od njega, viši od njega, bez svih kompleksa koje on ima, bez svih problema koji ga tište, i njemu predati sve svoje nade i celokupno svoje bogatstvo.


Činilo mu se da ga Lina trpi dok se jebu. Jer i ona želi tu sadnju i želi da rodi. Za sebe, ne za muža. Njega odavno posmatra hladno i s nekom rutinom koja ga iritira.


-Kako je bilo na kartama? – pita ga, a on se skloni u stranu da odloži kaput, da ni slučajno ne posumnja da je čitavu noć u duplo mlađe od ove pičke koju se sprema da oplodi nemilosrdno umakao svoju glomaznu kurčinu, jedini fizički adut koji je tako zadrigao, ćelav i za glavu niži od sopstvene žene mogao da ima.


-Ma dobro, onako, kao i uvek, znaš da ne marim da pobedim, bitno je društvo – odbrusio bi tražeći večeru što pre da je još ne pogleda u lice.


A ona bi ko u inat sela nasuprot njega, donoseći goblen na kome radi iz spavaće sobe, i dugo ubadala šarenim koncem u igli grubo platno, gledajući ga ispod oka kao da ga strelja i kao da mu ta igla ulazi u creva. Ne bi mnogo pojeo, pa ipak kao da se svakim danom širio, a Lina bi u besu s podsmehom govorila kako će se uskoro pretvoriti u loptu i umesto koračanja kotrljati ulicama.


Dugo bi povraćao po kockicama hrapavog pločnika, tih večeri kada je zaista odlazio na kartanje, gubio partije i bivao ismevan iako bi celu kafanu častio. Nikada ih nije privoleo. To društvo kojim se hvali, Oskar nije imao. Svi su oni znali kako se obogatio, pa iako ih je kupovao čime je stigao, nisu se lako prodavali.


Pio je bez mere isto kao što je i jebao. Pijan, shvatao bi delićima svog zamašćenog mozga da ništa nije išlo kako treba u životu koji je dogurao do četvrte decenije, da mu ta kartanja nisu donela nijednog druga, da mu sve noćne jebačine nisu ništa značajnije od vožnje bicikla, a ono na čemu radi-stvaranje naslednika-kao da radi sam jer Linu uopšte nije briga, čak veruje i da ga rođena žena zapravo prezire.


Da samo nije bila tako prokleta, matora kurva. Kad ju je ženio, dupe joj je zinulo na sve vile i kuće, na svilene jastuke i zlatno prstenje. Kako je skromna njena sestra, gde mu je pamet bila da nije nju oženio, ta je Karlu rodila već dva sina.


Pomenuo je Karl jednom stidljivo kakva je Barb u krevetu, a ne kao ova njegova, nepokretna slina. Cvili pod njim kad joj uđe i ne pomera se. Kao da jebem jebeno drvo!-zavrištao bi u sebi, odlazeći nazad vrckavim kurvama.


Karla je život pomazio, pa i kako neće, visok je i lep muškarac, bar žene kažu da je lep, i tako je bilo oduvek, dok su još u isti razred išli. Oduvek je jadni Oskar bio odbačen, mastan i debeljuškast, a u Karla su se prvog devojčice zaljubljivale.


Karl ni kasnije nije morao da plaća za pičku, lepile su se za njega kao muve na govno, dok je pravo govno bio i ostao njegov prijatelj, koji mu je to i bio jer se dobri Karl na njega sažalio.


Karl nije morao ni da pljačka da bi došao do solidnog imetka, imao je dobro plaćen posao advokata u centru grada, a i dedu koji mu je ostavio divnu kuću baš tu, u centru. Video je Oskar koliko je lepa kada se tu uselio sa Barbarom. Slušali su neku muziku koju je ona volela, Karl je uživao sav oduševljen a Oskar ništa od toga nije razumeo, odjednom opijen vinom za koje prvi put čuje, a koje je meko i pitko baš kao njihove dve zaljubljene duše. 


Ali... Barbara, oh Barbara. Ništa kao ova moja, kakve rođene sestre!-mislio je. Lina se rastroćkala kao nerast, a ta mlađa, Karlova, još uvek je zategnuta kao uštirkan krevet, sve na njoj puca od želje za dobrim komadom kurca, a čuo je da je Karlov prosečan, nije sigurno tako moćan i velik kao Oskarova cepanica.


Pitao se koliko je uska tako tanana i mršava nakon dva porođaja, kopkalo ga je to više od svega, još jedna tajna koju ne bi odao nikome, naročito ne Karlu, Karl je jedini u gradu još uvek verovao u Oskarovo poštenje.


Na Oskarovim masnim prstima već se sasušilo dosta krvi. Da su oni koje je ojadio imali glasa i da je bilo prilike da njega i njegove ljude prijave, odavno bi bio osuđen kao zločinac i ratni profiter, ako ne samo kao silovatelj i perverznjak.


Ništa mu nije bilo strano da bi došao do cilja, i bio je čvrsto ubeđen da neki Bog koji je otpočetka na njegovoj strani nekim čudom sve to opravdava. Morao je biti srećan po svaku cenu, vreme teče ubrzano, godine mladosti odavno su iza njega. Čitav život patnje i ismevanja.


U ćelavoj glavi jedne od ispovraćanih noći rodio se plan koji podsvest još uvek nije smela da saopšti svesti. Pojebaće nju, uzeće mu nju... ona je plodna, zgodna, ona mu treba, a njoj treba nešto kurato, vrelo, pa sva se usukala i osušila. Ali kako da se reši njega? Svog jedinog pravog prijatelja. Setio se.


Taj moćni, tihi zavodnik imao je samo jednu manu još u školi-kad god bi išli na izlet kraj reke, Karl se samo smeškao i tek ponekad požalio kako ga otac nije naučio da pliva jer mu se stric bio udavio u reci. Kakve gluposti!-povikala bi učiteljica, i dok su se druga deca brčkala, Karl ih je samo veselo posmatrao bez zavisti.


Još tad ga je to nerviralo. Što je tako jebeno smiren kao bogorodica. Pokazaće on njemu, ima on da zapliva. Te noći je Oskar dobio naslednika-zlo koje se rodilo u njemu bilo je veće od života.


Pozvao ga je kod sebe govoreći da mu treba savet advokata i da će ga čekati u jednoj od vila, slučajno onoj pored reke. Karl se odmah odazvao prijatelju i do prvog mraka stvorio na stepenicama vile. Ne oklevajući, Oskar ga je poveo u šetnju, objašnjavajući mu izmišljen problem sa nekim dugovima. Imao je on dugova, ali daleko od toga da je imao nameru da ih izmiri. Namera mu je bila sasvim drugačija.


Svako malo bi zastajao, gledajući kako da u hodu Karla usmeri ka strani vode. Osmatrao je ima li noćnih prolaznika. Kako su deca, kako Barbara?-zapričavao ga je kada se zamisli zbog čega se ovaj uzvrteo kao da mu je muva u dupetu.


-Dobro su, pozdravili su te svi, a tebe nema kod nas, baš se ne videsmo du-


Oskar je pažljivo osmotrivši utvrdio da je pravi trenutak da ga zgrabi i okrene preko nestabilne ograde starog mosta, negde na sredini, gde je voda najdublja. Periferija je takva da niko neće čuti kada se bude davio. Nije ga ni pogledao u oči, koristeći svu snagu mrcine da Karlovo dosta nežnije telo čitavo prebaci i baci dole. Zažmurio je dok mu je zlo srce lupalo, a daleko dole začulo se samo veliko buć!- Karl je zaplivao.


Okrenuo se da pođe kući, bez trunke milosti, osluškujući kako svojim koracima udaljavanja utišava samrtni ropac i kovitlanje vode oko svog prijatelja. Uputio se iz istih stopa svojoj kući, i istim rukama bez dobro veče zadavio Linu onim prstima na kojima se decenijama tuđa krv sušila. Strpao ju je u auto i odvezao do Karla da plivaju zajedno. Nema više nikoga na putu da mu smeta.


Razjaren, krvavih očiju, pozvao je svoju staru ljubavnicu, vlasnicu bordela, govoreći da ima novu radnicu za nju, na šta se matora drolja silno oduševila. Zgrabio je pušku brižljivo čuvanu u svom privatnom podrumskom arsenalu gde je skrivao i drugo oružje i robu opelješenu od nedužnih, dijamante i nakit nekada davno skinute sa mrtvih tela. Uputio se Karlovoj kući na centru.


Upucao je bez razmišljanja Karlovog sina Arnolda, dok je stariji, Artur, uspeo da mu pobegne. Došlo mu je da tada raznese samog sebe. Jurio je za njim kao sumanut, a od Barbare ni traga. Nije posumnjao da je Barbara baš te večeri planirala da poseti rođenu sestru.


Vratio se kući, iznemogao od jurbe i napornih ubistava, kada je zatekao zlatokosu Barbaru presavijenu preko Lininog goblena namočenog krvlju, kako jeca, ne sluteći da joj je i skoro cela porodica iste noći ubijena. Odložio je pušku i ušunjao se, odglumivši šok.


Počeo je i sam da plače, stiskajući malenu Barbaru snažno u svoj mesnati zagrljaj.


-Pa ko je... Oskare...šta je ovo, ko je mogao... da...-glas joj se izgubio, a on joj je samo nabio glavicu na svoja prsa da je više ne sluša.


-Idemo na bezbedno, moram te skloniti odavde, možda je... možda se ubica još uvek krije u blizini-odvukao je Barbaru poluonesvešćenu od bola pravo u bordel.


Barbara nije obraćala pažnju na sobu sa šarenim svetlom u koju je bila zatvorena. Jecala je dok nije zaspala. Nakon nekoliko sati, uzalud je pokušavala da otvori vrata.


-Teško da ćeš izaći odavde-rekla joj je mlađa žena, devojka sa njom zatvorena koju Barbara nije bila ni primetila.


-Kako... zbog čega?! Čekaju me muž i deca, ja sam... moja sestra je...


-Ne postoji više ništa kada jednom stigneš ovde, draga.


-Ma ko si ti?! O čemu pričaš?-Barbara je začupala svoju zlatnu kosu oberučke od očajanja. Oskar me je doveo da me ne ubiju, doći će posle po mene rekao je...


-Oskar?! Haha, doći će, sigurno, ali da nas jebe!


-Ma kako tako pričaš, Oskar nam je prijatelj...


-Ne bi te prijatelj zatvorio ovde-odgovorila je mirno crnokosa devojka ustajući ka njoj.


Ja sam Zara.


Barbara je neprestano plakala. Zari je bilo dopušteno da izlazi samo do kupatila, i ponekad da večera sa ostalima kada to dopusti šefica, što je bilo vezanu za poneku proslavu povodom dobre zarade devojaka.


Te noći Barbara je gledala kako se Zara podaje nepoznatima, potpunim strancima, tu, na njene oči, na krevetu do njenog, skoro uživajući. Barbara je duboko uzdisala, čekajući da sve to prođe, jedini spas bile su joj te velike crne devojačke oči i njeni uzdasi koji je čudno umiruju dok joj ko zna koji prljavi kurac po redu ulazi u obe rupice. Ponekad je Zara dahtala kratko i jako kao besan konj, a ponekad umilno i tiše, kao da je tek juče izgubila nevinost.


Barbari se činilo da je iz svog života preko noći preseljena u neku drugu, ludu i čudnovatu dimenziju. Pitala se šta će Karl reći kada mu bude saopštila gde je bila zatvorena. Međutim, pred samo svitanje pojavio se i zadrigli ubica. Odmah po ulasku, ošamario je Zaru da je odletela sa svog kreveta. Barbara je vrisnula njegovo ime, a onda je udario i nju, mučki i ubilački, kao da se nije više odazivao na to ime i njoj je zabranjeno da ga tako oslovljava.


Besan što je morao ovako sve da reši, što mu se ova neće lako predati i što joj je onaj drugi glupi sin još uvek u životu, Oskar je umalo otkinuo svoj rajsfešlus oslobađajući tvrdu kitu kao betonsku polugu i gurajući je u Zarina premorena usta. Ona ga je sisala vredno kao svakog drugog, ne obraćajući pažnju na Barbarine krike užasa dok ih je posmatrala šćućurena u ugao iza svog kreveta.


-Ti si sledeća, mala. Uh kako sam samo sanjao da te se dobro najebem, nemaš pojma! Uh, pocepaću te onako kako nikad nije onaj tvoj, Bog da mu dušu prosti sad već...- izgovarao je bujicu jezivih reči od kojih se Barbarina krv ledila, a Zara kao da je onako konjski dahtala sve brže.


Jednim potezom grube ruke po Zarinim leđima dao joj je znak da mu okrene svoje rupice, a zatim silinom vepra zabio svoju čvornatu cepanicu u njen analni otvor da je kriknula i uzdigla glavu od bola, a duga crna kosa je Oskara izmlatila po ćelavoj glavi terajući ga da odmah ubrza.


Jahao je po Zarinoj izbačenoj guzi kao da više neće ni po jednoj, ovog puta istresavši u nju svu nakupljenu spermu dok je gledao u Barbarine preplašene oči. Barbara je skretala pogled na Zarino lice samo da ne gleda u njega. Plašila se da je ozbiljno naudio Karlu i deci.


-Rodićeš mi pet sinova, ti kurvo mala, da, ti, i to jedrih momaka a ne ko oni tvoji, svi nežni i nikakvi!-lupio je Zaru šakom po dupetu a ova se samo spustila stomakom na postelju.


Krenuo je ka Barbarinom uglu kad i kiselina iz njenog želuca ka grlu. Bila je spremna da ga izgrebe dugim noktima i ako treba da mu izvadi oba odvratna oka. Zara ju je gledala krupnim očima prećutno je moleći da ne izazove sebi još više bola. Učinio joj se ogroman kao div dok joj je prilazio a divovska kita mu se ponovo dizala.


-Ovamo, brzo. Penji se. Nemoj dvaput da ti govorim-rekao je mirno naredivši joj da zauzme pozu na krevetu. Voleo je to da radi s guza, nije mogao da gleda sva ta plačna lica novih kurvi, sem Zarinog koje se već naviklo da sve profesionalno odglumi.


Začudo, ušao je u nju tako ogroman s lakoćom. Barbarin duh kao da nije bio u njenom telu i um je odbio da išta oseća. Jedini bol osećala je u plućima, gubeći vazduh bez mogućnosti kašljanja, a posle duge bolesti bila je preosetljiva i činilo joj se da će izahnuti ako ne uspe da se nakašlje.


Školski drug njenog muža ju je pumpao svom silinom manijaka koji je to bio čitavog života od rođenja, kažnjavajući ovom prilikom njenu usku pičku za sve što je ikada promašio ili uradio kako ne treba. Negde na dnu svoje pokvarene duše, gadio se samom sebi tresući u Barbarinu matericu veću količinu semena nego što je završilo u sirotom Zarinom dupetu. Zara je primetila da se Barbara onesvestila.


U rano jutro, Zara se iskrala iz otključane sobe. Manijak je u svom transu zaboravio da ih zaključa. Uzela je ključ i vratila se u sobu, umivajući hladnom vodom Barbarino lice na kome je spavala patnja.


-Ti... Otkad si ovde? Zašto si ovde?-upitala je mladu devojku budeći se.


-Oteli su me. Oskar je ubio moje roditelje i uzeo im sve. Imam plan osvete-namignula joj je krupnim okom boje noći i ostavila je da se oporavi.


Upamtila je adresu koju je u nemirnom snu Barbara pomenula sanjajući verovatno da razgovara sa policijom. Objasnila je šefici da nova kurva nema ništa od odeće i da će izaći samo da kupi nekoliko seksi krpica.


Odjurila je u Barbarinu i Karlovu kuću, zatekavši Artura u dnevnoj sobi kako uplakan na gramofonu sluša majčin omiljeni tango. Rekla mu je da se brzo spakuje i da ih čeka na pristaništu.


Usput je kupila vuneni šal strpavši ga u kesu kako bi ispalo da se vraća sa obećanom odećom. Šefica nije mnogo zapitkivala o novoj kurvi, a Oskar se nije vraćao tog dana jer je bila najavljena poseta policije svim lokalima u gradu zbog prijave o nestalim licima.


-Popij ovo, da ne odgajamo kopile onog kretena-nasmejala se Zara pružajući Barbarinoj drhtavoj ruci čašu sa nekom razmućenom tabletom. Polazimo posle ponoći-dodala je, a Barbara je kao hipnotisana pratila te krupne oči. Kašljući skoro do gušenja, vraćala se u neki novi život, o kom još ništa nije znala.


-Spasila si me, iako još uvek ne znam ni od čega ni zašto...-prozborila je napokon, i dalje bolno i nesigurno.


-Nemamo više nikoga na svetu-rekla je devojka.


Sačekale su da se društvo utiša i poslednje mušterije nešto ranije napuste bordel te večeri. Šefica je već hrkala u svojoj odaji, u blaženom neznanju da joj je to poslednja noć zarađivanja na tuđem telu.


-Sačekaćeš me da sve prijavim, sin će te čekati na pristaništu.


-Sin?! A drugi? A moj muž?!


-Slušaj me. Budi tamo za sat vremena, kada ja izađem izađi posle deset minuta. Sve ti je prljavo, obuci ovo moje!-bacila joj je u krilo svoj mantil, suknju, džemper i prve cipele koje je našla.


Zara je otišla u policiju dok se Barbara oblačila. Začuvši čudan šum pred ulaznim vratima, obuzela ju je misao o smrti i prekinuta u odevanju samo je zgrabila mantil i na prstima se izvukla kroz prozor, oblačeći se na trotoaru u tišini noći.


*********


Izgubila se u krugu od dve puste ulice. Odjednom kao da nije poznavala grad u kom se rodila. Ipak, znala je i u tom ludilu gde je pristanište i napeto je pratila zvuk brodske zviždaljke u daljini. Kako je odmicala dalje, bosa stopala pretila su da otkažu saradnju sa ostatkom tela, hladno tlo kao da je pojačavalo neprekidan kašalj koji ju je savladao posle napornog trčanja.


Konačno ih je ugledala. Artur sa jednim koferom, bolan jecaj i zagrljaj. Čini joj se da će umreti držeći ga. A zatim ona. Ta nežna, tamna figura s prevrtljivim, skoro ciganskim očima. Opet će se onesvestiti!


Zara joj prilazi sa osmehom i oko njenog vrata obavija vuneni šal. Zagleda pod svojim mantilom Barbarino golo telo, pa ga privije uz sebe dok Artur nešto razgovara sa kapetanom njihovog broda. Ruke su joj oko njenog struka koji se izvija od nagle topline, a Zara koristi trenutak da joj poljubi rumene usne. Zamućen Barbarin pogled se razbistrio u mešavinu suza i iznenađene nežnosti.


Zaplovili su rekom koja je nosila prošlost, i zlo i ljubav, kao da im je cena bila ista. U tihoj noći, zagledana u mrak uzburkane vode, sa Zarinom glavicom na svom ramenu i Arturovom rukom u svojoj, Barbara je u mislima slušala svoj tango koji je uvek umiruje kada nadođu veliki talasi.

Kategorija:
Bisex erotske priče