Senka
Znala je. Čim joj je onaj čudni, bezimeni nemir proradio. Niotkud. Skroz dole gde počinje kičma. Svakog narednog trena se širio, tupo i neumoljivo. Nepoznat i nepozvan. Dovoljno je pametna da zna da ne sluti na dobro. Da ne treba iskušavati sudbinu i tražiti đavola. Sve to je znala. I opet davala sve da utiša huk koji joj je strujao negde duboko kroz stomak. Znala je da mora i želi. Večeras.
Koliko joj ovo ogledalo zaviruje u dušu! Kada bi nekako mogla da se spremi za izlazak bez njega. Kada bi nekako mogla da se sakrije od ovih očiju koje je mole da razmisli još jednom. Pre nego što postane kasno. Na ormariću pored šminke njihova slika. Toliko dugo stoji tu, da joj se pogled godinama nije zadržao na njoj. Prsti joj sami guraju bočice parfema pred srebrni ram. Da zaklone i sakriju nju i njega od ove koja se sprema da ih sruši. Uzalud pojačavaš muziku, lepotice. Zagrljeni par sa papira čuje kako mackaš novi sloj karmina. Čuju te kako dišeš, napeto i brzo kako to godinama nisi u ovom vašem malom, ljubavnom gnezdu.
Neće biti bilo ko. Ne može i ne sme. To je makar sa sobom raskrstila i obećala sebi. Sebi i njima. Ni kolega sa posla, koji se već mesecima vrti oko nje, laska i nudi pomoć iako joj nikad i nizašta nije potrebna. Iako su joj ponekad njegove šale simpatične i mile. Ni onaj bivši o kojem se trudi da ne misli nikad. Zbog kojeg ume da bude zajedljiva i nervozna po stanu ako ga je u prolazu spazila u gradu. Ponekad joj se učini da još ima njegovih prstiju po njoj. Nakon toliko vremena. Umeo je da je uzme baš kako voli da se da. Bolje od svih koji su ruke spustili na nju. Niko od njih. Bilo ko od prošlih bio bi poraz. Priznavanje greške. Neko nov. Neko stran i nepoznat. Samo večeras. Još jedan pogled u ogledalo. Dugačak i odlučan. Iako joj sramota gura na obraze i želi da skloni to izdajničko lice u stranu. Poludele grudi joj ne daju. Kako ih je moćno namestila i utegla. Posle ko zna koliko. Kako joj nose ovu haljinu, kao da si je izlio po njoj. Zlatna. Onakva kakvu nikad ne bi stavila na sebe, do večeras. Tanka i tesna. Ma još jedan pogled i pući će šavovi po njoj! Ostaće samo u ovim čizmicama, pokriće je ova plava kosa, popeglana i puštena da se za njom okrene svako. Kreni, lepotice. Kreni, jer pući će ogledalo od tog tvog pogleda. Samo bi ti još to falilo večeras.
Poslednji alarm. Pisak dok se auto zaključava na parkingu kluba. Nervozni crveni nokat igra po tasteru, pa ključevi završavaju u tašnici. Pod prstima joj kliza. Smeje se sama sebi. Čak i ovako luda, spremna je i odgovorna. Celog jebenog života. Pakovanje kondoma. Kao da ih je neko drugi kupio i ćušnuo tu. Još jedan potez po tašnici, da pronađe i proveri telefon. Trebalo bi da joj se javi da je stigao. Ništa.
Nepoznati klub i nepoznata lepotica u njemu. Sama za šankom. Osim ovih pogleda koji se lepe po njoj. Požudni i ljubomorni. Odmeravaju je i jedni i drugi, zagledaju i pitaju se čija je i ko je. Sigurno joj neki i gledaju u usne koje stiskaju slamčicu i srču novi gutljaj koktela. Kada bi samo znali koliko joj lupa srce, kada bi samo čuli! Srećom da muzika udara i tutnji. U polumraku, oči joj lutaju i traže plen. Zaviruju po separeima. Nije ovo njen grad, ni njeno mesto za izlazak. Poneko telo i poneko lice joj zaustave pogled. Lomi se i guta još malko koktela, da joj ovaj glas što im svima nalazi mane zastane i utiša. Da li da čeka još? Da li da proba s onim crnokosim koji već par puta zaviruje kroz masu ka njoj? Da možda priđe prva? Naguzi se još, lepotice. Namesti se još malko i daj šansu da neko konačno skupi petlju. I poruči još jedno piće.
Smeje se, skoro na glas. Cokće i vrti glavom. Uvija nogu pred nogu zagledana u telefon. Pa onda gleda po parkingu ima li nekog da je vidi dok se još glasnije smeje sama sebi. Tačno da mu sad napiše, ne bi joj poverovao. Ili bi se smejali zajedno. Zamisli, krenula da ga prevari kad je otputovao, pa prešla sto kilometara samo da bi popila 5 precenjenih koktela i krenula sama kući. Sprdnja, jebote. Možda mu ispriča nekad, kad ostare skroz, dok budu čuvali unuke. Kao i sad, da se smeju dok dele poljupce za laku noć preko ekrana.
Možda bi mu poslala još koju poruku, da joj nije jeza dodirnula vrat. Jedva, a dovoljno. Kao da se nečiji hladan prst šeta niz kožu. Zavlači pod kaiš od tašnice i dira rame. Zove te da okreneš glavu. Nemoj, lepoto. Bolje da pustiš taj telefon i nađeš ključeve. Pre nego što bude kasno. Nemoj.
Samo jedan brzi pogled. Pravo u mrak. Noćni vetar joj sklanja kosu sa obraza. Baš kad ne treba. Baš kad oseća da iz mraka neko gleda pravo u njih. Knedla u grlu i ponovo onaj trzaj kroz kičmu.
Ne. Ne! Što se primičeš? Kome? Okreni se i idi, lutko blesava!
Čizmica stiže u mrak. Hladan i tih. Oči uzalud traže oblik koji bi razaznale. Samo crno. Pružena ruka u prazno. Odlepila si, lepotice. Možda je onaj poslednji koktel bio previše. Možda te zbog njega golica ovo po butinama. Nema nikog, osim tebe. Okreni se i idi!
Na korak od svetla. Toliko joj je falilo. Da zakorači samo još jednom. Prekasno i presporo. Obavio je mrak. Steglo je crno oko struka, sad već dovoljno jako da sa usana pobegne dah. Zveckaju ključevi o asfalt. Nešto joj mili po raširenim dlanovima, gura joj ruke nazad iza leđa.
Uzalud. Uzalud širom otvorena usta napinju i žele da vrisnu. Nestao joj glas. Grlo se steglo i skamenilo. Uvlači se i juriša mrak pravo u utrobu, vraća joj nizbrdo vrisak za pomoć. Ko bi i mogao da ga čuje, čak i da ga izgura i izbaci u mrak? Kasno je sad, lutko. Džabe stiskaš i guraš mrak od sebe. Samo mu lakše da ti zadigne haljinicu dok se otimaš. Da stigne pozadi i zgrabi dupence. U potezu. Zavlači se pod tanku tračicu među guzove. Ledi i prži u isti mah. Koliko ima mraka? Koliko mu je ruku? Grubo i snažno, stislo je po sisama, uvija se i gužva zlatno u mraku. Razmiče joj guzove. Hvata i štipa butine. Svuda je po njoj, nadvilo se i navalilo sve žustrije i crnje.
Kolena stižu na asfalt, pa dlanovi. Negde po obrazu je grebu ispušteni ključevi, lice se još bori i ne predaje dok trlja preko njih. Pokušava da se pridigne bar još jednom. Ne okreći se sad!
Huk u asfalt. Toliko je mogla i imala snage. Možda joj se smilovao mrak, pa joj pustio usne da izbace jezu koja ulazi u nju. Moćno. Odjednom. Otpozadi. Širi je i mrvi. Nokti samo što se ne zakuju u asfalt na koji je skoro prikucana cela. Povij makar leđa, lepoto. Ako te mrak pusti. Povij makar malo da ti lakše uđe ceo.
Već joj ramena drhte. Po njima leti jeza, pa stiska i grabi oko vrata. Kao da ju je vrtlog uhvatio i ne da grlu ni pljuvačku da proguta. Savladana grca i dobija još jednom mrak u sebe. Veliki i moćan. Trni i ledi po njoj. Grči se stomak od novog udara.
Može, ludice. Bravo. Liži. Lakše će ti biti. Svaki put kad ti uđe i dobiješ do kraja. Liži. Priznaj, slađi ti je od onog koktela ovaj asfalt sad? Draži ti je ovaj mrak na koji si nabijena nego vazduh koji se boriš da udahneš. Priznaj. Već te odala ta tvoja tesna ribica što već kaplje i tapka po mraku. Po asfaltu. Liži ga, lutko poludela!
Kako se ne čuje? Kako se ne čuje ništa, kad te rastura kao niko nikad? Vidi kako je dobar mrak. Kako ti skupio kosu, da je ne ubalaviš celu dok ližeš i cmačeš sve pred usnama. Trebalo bi guzica da ti prsne koliko te dobro kara sad! Da puca i plješti kroz mrak! Možda si ogluvela? Odlepila jesi, sigurno!
Kako samo guraš dupetom nazad u mrak, pičko popaljena. To. To. Zamešaj mu tako, zavrti tim vrelim dupencetom, upalićeš i obasjaćeš mrak. Uh, samo vrti! Vrti tako sad. Ne zna on s kim ima posla. Ne zna ko mu je stigao!
Otima se i brani crno oko nje. Stiska je za sise i primiruje. Makar na čas. Polako se vraća u nju. Opet prikovanu dole. Vraća se, nekako još veći i hladniji. Sporo. Kao da se namerno sladi što joj pičkica traži brže i luđe. Što ga sve jače steže i grči dok klizi duboko u nju. Nemoj da se zaljubiš, lepotice. Nokti kreću s asfalta, prsti joj sami pipaju nazad, željni da makar na tren osete ovog koji je primiče vrhuncu. Ponovo joj guzovi rašireni i stegnuti. Zubi joj stisli usnu, huk kreće iz nje. Makar joj se čini da je tako, i dalje ne čuje ništa. Ubada mrak pravo gde treba. Ponovo. Onde gde je sve krenulo. Gde je drhtalo danas, kao što drhti sad. Još! To, lepoto! Kako si dobra, kako si samo dobra sad. Iscedićeš mrak! Mlaz po mlaz, dok te ne pokrije celu. Crno. Ledeno.
Ledeno kao što ti je sad po kolenima. Otvori oči, lutko lepa. Naići će neko, videće takvu lepotu kako drhti na asfaltu. Otvori oči. Još malo pa sviće. Tu negde su ti ključevi...samo ako možeš te izmučene prste da pomeriš.
Kako samo dobro voziš, lepotice! Moćno baš. Je l' da? Kako sad ludo rade prsti po menjaču. Kako sečeš krivine, pa ti noga sama stiska do poda. Gas. Gas! Ovako u tišini, ovako sama. Ne grizi toliko usnu, poštedi je bar sad kad je prošlo. Kroz šoferku stižu prvi zraci. U retrovizoru noć. Gazi, lutko luda. Makar da stigneš za kafu pre nego što ti počne dan. I ne zaboravi da tu zlatnu haljinu zavučeš negde. Ma uspori malo, pa je zavrljači kroz prozor! Nek odleti negde iza, u mrak! Samo nemoj da je obučeš više nikad i nemoj da je on nađe. Gas, lutko!
Da samo sme nekom da ispriča. Makar je taj neko poslao psihijatru. Tri dana i tri noći, lepotice. Dugi i nervozni. Lome je i led i vatra. Na smenu joj uleću u glavu pravo iz utrobe. Koja ti je to pljuga po redu, nesrećo? Ubeđuješ sebe da je bio san. Da ti se slošilo i pomračilo od koktela. Da je pod tobom bilo mokro i pre nego što si pala na asfalt. Samo da ti nije ovog ogledala, ludice. Ogledala i slike pred njim. Oni znaju. Znaju da već treću noć odmičeš leđa od njega. Da nabijaš lice dublje u jastuk i praviš se pospana. Sreća tvoja, pa je i on izmoren i danima odsutan. Pod kapcima ti mrak. U njemu bezbroj misli, strasnih i ludih. Napadaju. Guraju ti pod ćebe. Ne skupljaj kolena sad. Sama si htela. Sama si pozvala i tražila ovaj mrak. Bar se ne otimaj toliko, ljulja se dušek pod tom uspaljenom guzicom. Kao da nije tvoja. Gura i napinje, smeta joj ćebe da je dodrine noć. Da je zgrabi ponovo. Zaspao je, lepoto. Zaspao je. Sad možeš slobodno. Spava snom pravednika. Spava i ne sanja da vam se u postelju uvukao mrak. Ma nabij ih još, srećo mila. Nabij tri! Pokupi sve i ulepi se sva. Možda si mogla do kupatila, ludačo? Nije valjda da se plašiš mraka? Grizi taj jastuk. Ispusti dušu u njega, ako moraš. Izbaci to čudo što ti trese po stomaku, što ti se ušunjalo i obuzelo te kao nikad. Ma tako, skroz. Raširi se lepo. Jebeš ćebe. Jebeš dušek. Nek te gleda mrak, raširenu i otkrivenu! Nek vidi kako ga priziva pičkica iz koje lije po prstima! Ma slobodno, lepotice. Spava on.
Reči i šale joj prolaze kroz glavu. Zdravica. Diže čašu kao da ruka nije njena. Kako su mu samo divni mama i tata. Od prvog dana kad su te sreli. Sećaš se? Kako su ga lepo odgajili i vaspitali. Iste tatine oči dok ti zaljubljeno nazdravlja. Sram te bilo. Trgni se. Sve što bi iko normalan mogao da poželi. Tvoje je i pred tobom. Nežan poljubac u kosu. Ledene kocke njegove mame stižu na sto. Najlepše i najslađe. Sram te bilo! Kako si samo smela i kako samo smeš...da umesto njegovog dlana na ramenu želiš da je mrak.
Kako su lepe i slasne. Svaki put na porodičnom ručku svi čekaju na ovu poslasticu. Umesto da od buduće svekrve koačno tražiš recept, ti samo što ne zadrhtiš dok priželjkuješ da ti nešto drugo, hladno i slasno klizi niz grlo.
Koliko je samo divan...ne smeta mu što si celo popodne ćutljivija nego obično. Ne dira te dok zamišljeno zuriš kroz šoferšajbnu. Malkice pojačava muziku. Pusta onu vašu stvar. Kao i skoro uvek kad se vraćate kući. Kako je samo sladak kad ovako krajičkom oka čeka tvoju reakciju dok sve lepše pevuši...pogledaj ga, makar. Pogledaj, pičko jedna. Makar toliko mu duguješ. Tako, bre. Klimni malko tom lepom glavom. Trgni se, još malo pa je pesmi kraj. Učini bar nešto dobro danas, lutko posramljena.
Koliko dugo nisi ovako? Možda nikad ovako ludo. Makar ne s njim. Kako si ga slatko hvatala za kurac, lepoto! Koliko je samo bilo moćno! Kako te je u čudu gledao dok se borio da vrati oči na put. Pa usporavao da namesti prepone lepše u sedište. Davno se nisi udostojila. Dugo ti nije padalo na pamet. Još od onda kad niste imali gde, nego u autu. Vidiš kako može opet da bude vatreno i slatko? Gle kako mu se digao i ludi pod teksasom. Zgrabi ga, bre, lutko predobra. Stegni skroz. Otkini mu sve. Smrviće mu guzica sedište. Čuješ kako sikće? Čuješ kako ne može da dođe sebi?
Divno je, čoveče. Zar ti nije divno, dok se ovako kliberite kao klinci, dok čekate lift? Budalo. Vidi kako te gleda. Posle toliko vremena i toliko pogleda. Kao i prvi put. Kako ne može da se namiriše tvoje kose dok te privlači sebi? Ova jakna što te mazi po obrazu...ti mu kupila, sećaš se? Možda mu se stvarno toliko svidela, a možda je ne skida zbog tebe, glupačo nezahvalna. Nemoj samo u oči da ga gledaš. Zavuci glavu u kragnu. I mazi ga, srećo. Još. Jače. Vidiš da se opet raznežio, vidi kako te ljubi u kosu. Ne zna koga. Nije svestan. Zgrabi ga za karu opet, možda ukapira. Možda se i njemu nešto probudi u kičmi, kao tebi što je. Samo ga ne gledaj u oči.
Baš je dobro ovako. Kako si mu se navalila na grudi i pribila uza zid. Ni jaknu nije stigao da skine, mučenik. Tek što je nekako zatvorio vrata stana, već si ga zarobila sisama. Hoće li da te više uhvati za bulju, jebote? Ili će da se bespomoćno oslanja na zid, gle kako ti dupe radi, srećo poludela! Valjda mu je jasno, valjda vidi kako samo što mu ne iskidaš košulju zubima. Srušićeš ga. Polomićeš ceo hodnik tom guzicom, uspori!
Barem mu kurac spreman za tebe takvu, kad već ruke nisu. Što si kvarna tako...butinom, srećo. Butinom ga trljaš. Sad ga pogledaj u oči, mamu mu jebem zaljubljenu! Sad ga pogledaj, neka mu dođe iz kurca u glavu. Nek te gurne dole, jebote. Nek te bar dograbi za kosu i namesti dole pred kaiš. Ne vredi, lepoto popaljena. Moraš sama. Ne slušaj ga bar. Ne slušaj kako zbunjen i zarobljen pita jesi li luda danas. Ako nije shvatio do sad, možda neće nikad.
Tooo...tako, polako. Klizi crna koža kroz gajke. Gledaj ga. Gledaj ga sad. Kao neko dete. Zbunjen i dalje. Pogled u kome se bore sramota i slast. Kako mu namazano petljaš oko kopče, kako obrazima sve češće pređeš preko teksasa...bravo. Evo ga, lepoto. Evo ga na slobodi. Viri mu iz gaća koliko si ga iscimala. Lep je. Čoveče, lep. Možda nije najveći i najlepši, ali je njegov. Možda ga vidiš hiljaditi put. Ali tu ti je. Tu, pred obrazima. I on gore, iznad vas. Ne slušaj ga kako te hvali, lutko. Neka ga nek šapuće u plafon.
Pravo pred očima, rupica na vrhu. Diše i širi se. Osetila njen dah. Nokti joj vuku farmerice nizbrdo. Šta je za njih teksas, kad su ostavile tragove po asfaltu. Do čukljeva, u potezu. Dovoljno da mu dupe konačno odvoji od zida. Da mu se kurac primakne poludelim usnama. To. Uh...pravo u vrh. Sočno. Drhtaj kroz kožu. Novi uzdah u plafon. Ne gledaj gore. Ne gledaj kako ne sme da spusti pogled. Kako ne sme da te vidi dok jezikom krećeš u krug. Kako ga dočekuješ isplažena. Volela bi da te malko pljesne, je li? Volela, volela sigurno. Čisto da osetiš kako mu je težak i pun krvi. Šaraju ti prsti po preponama, jure ka bokovima da im daju znak i ohrabrenje.
Kaži mu, jebote! Kažu mu ako si već toliko prsla. Kaži mu da te jebe u usta. Naredi mu.
Možda mu je samo mnogo dobro. Možda mu zato ti svlačiš gaće. Ne može on. Još samo fali ti njega da kriviš za nešto, jebote. Gutaj ga polako, srećo. Gutaj i stidi se što ti smeta koliko je fin. Vidiš kako je tvrd. Žila kao da je od čelika. Klizi niz jezik dublje u usta. Stisni ih. Stisni ih baš. Nek ga čuju komšije kako huči dok mu verenica sisa u hodniku. Nek mu zavide svi. Zaslužio je. Uh, kako pumpa sad. Taj rad, ludice. Baš u tom ritmu. Odvikla si se. Nisi predugo. Njemu možda i nikad ovako sočno i željno. Taj rad.
Skuplja mu šaku oko jaja. Gura ih i stiska, navaljuje usnama još jače. Ruke mu kreću. Nesigurno i isprekidano. Prsti mu stižu na plavu kosu. Zbunjeni. Ne znaju da li da miluju ili da komanduju. Ne znaju šta ju je spopalo i zašto baš danas. Kako mu dobro puši! Kako ga je stisla i guta nizbrdo po već podmazanoj kari!
Ma samo malo. Samo malo da spusti dlanove kako treba. Možda bi joj i olakšao. Vrat počinje da joj posustaje. Vilica sve sporija.. Nije u formi. Sve teže rade nozdrve dok se trudi da ga ne izvadi iz usta. Juri pljuvačka nizbrdo, srce joj tuče sve luđe, prija mu što je podivljala baš. Samo joj izgleda fali snage. A on ni da joj malkice priskoči u pomoć. Opet dupe navalio na zid. Prstima šara po obrazu koji mu obrađuje i umiva glavić. Drhte. Drhti sav.
Nek ti bar svrši sad u usta, lepoto. Vidi kako si se zadihala i porumenela. Traži mu, jebote! Prošapući preko tog glavića u koji sad dahćeš. Kako si ga sisala, kako mu se sliva niz jaja tvoj trag. Stiže ti u dlan. Lepi. Pogledaj ga, možda će da shvati. Nek ti bar pomogne i napoji dobro sad, kad si posustala. Tačno bi se upišala od miline. Ovde, na hodniku. Bi sigurno, ludo nagužena. Moli ga ako treba. Moli ga i liži.
Gurni ga. Ma tačno ga gurni, razbij ga o zid! Šta te pridiže, koji kurac? Šta mu sad treba? Ne to, sigurno. Ni poljubac ni ništa. Ni ove reči što ti pogubljen šapuće u trepavice. Gledaj kako ti guzica vrti. Kako se otima. Hoće dole, na pod. Hoće da tresne i da oseti. Da opet nagužena oseti onu slast i onaj udar. Ludom srcu više ništa nije jasno. Lupa i trese, pobesnelo. Željno. U njemu samo što ne preskoči i pukne. Bori se nešto da se primiri i smiri kad mu usne stižu nizbrdo. Ma tačno da prepukne na pola! Kako je nežno ljubi. Skoro da jedva dodiruje po mokrim i nabubrelim usnama. Ne znaju ni one šta bi radije, da ljube ili sisaju.
Neka te jebe sad. Neka te razvali sad bez reči! Naročito ovih koje ti šapuće sad. Reci mu, bre!!!
Tako. Beži, lepoto. Odmakni se od njega, možda se i konačno raspali mrak u njemu. Zadnji je čas. Večeras ili nikad. Niz hodnik. Tako. Ma na sve četiri, šta te boli pička! Bauljaj. I njiši tim dupetom, makar srušila zidove. Gle kako gleda. Gle kako ga pržiš, jebačice otkačena! To. Okreni se. Gledaj ga. Prži ga tim ludim okicama dok guzicom stružeš niz hodnik. Nek te stigne. Nek te dohvati i zakuca u parket.
Kreće. Kreće. Gega polako, smetaju mu i dignuta kurčina i pantalone oko čukljeva. Samo što se ne preturi na tebe. Evo ga. Šaka na kolenu. Njegova kolena po parketu. Povrće ti bluzu facom. Trlja po tebi. Još. Još neka reži i hukće. Izmakni guzicu još malo. Ovamo u rikverc. Ovamo u mrak. Gledaj šta mu radiš. Gura jezikom pod pantalone. Digni bluzu još, daj mu sise. Daj da ih zaglaba, da ne gubite vreme. Vremena nema. Traži mu da te natakne odmah. Uh, kako su ti tople i narasle. To, mami ga. Stiskaj i spajaj. Nudi mu sisu, lepoto. Tako mu je guraj sad. Shvatiće valjda. Napipaj mu karu, dohvati je dobro! Iščupaj mu ako treba i nabij je sama!
Hoće da ti presuši odjednom ako mu ti sama tražiš, a? Hoće, sigurno. Već ti dođe da ga zvekneš po zaljubljenoj glavi kad ih ovako lagano liže u krug. Pa gricne pravo u vrh i krene da sisa. Tačno bi ga klepila, budalo razmažena! Nije ti lepo ovako? Nije ti dovoljno crno odjednom, pičko nezahvalna?
Koliko samo lepo radi usnama...vidi ga. Pogledaj. Hoće da ti vrati. Da i njegova utrnu i zabole. Vidi kako te cmače oko pupka, kučko. Šta si se primirila? Odjednom ti meko i fino na parketu? Vidi ga. Kako sad on ostavlja svoje tragove po tvojoj koži. A? Šta je bilo? Hoće možda da uspava taj mrak što ti se probudio u stomaku?
Nije lako, lepoto. Znam da ti nije lako. Gle kako si se predala, izlomljena i iscrpljena. Od ljubavi i od mraka. Kako mu sad miluješ tu glavu koju si htela da otkineš pre samo neki tren. Podigni malko to tvoje nestašno dupe, da čovek može da ti se oduži kako si zaslužila. Lepo, je l' da? Tu, gde kreću butine. Gde se sladi tvojim mirisom. Pa stavlja poljubac u tanki pamuk pod kojim drhtiš i boriš se sa mrakom. Samo još malko, samo poljubac ili dva i pobeđujete. Oboje. Samo nemoj da ga izdaš sad. Nemoj da opet klizneš u mrak dok ti mazi taj prsten. Stiska ti šaku u njegovu. Jezik mu stiže u lepljivo i toplo. Ume li mrak ovako? Čuješ šta te pitam, lepotice? Ovako polako. Uzbrdo po usminama, pre nego što i one dobiju poljubac. Aha. Jaukni slobodno. Neka te čuje mrak.
Zatvorila oči. Potiljak stiže na parket. Izmučena glava konačno nalazi oslonac. Butine se polako skupljaju oko zaljubljene glave koja je zaronjena u nju. Skroz polako. Grle ga i greju. Ruka joj opet u njegovoj kosi. Usporila i promenila metu. Ima vremena da ponovo stigne kurac. Ima vremena za sve. I za ove prste koji joj igraju po grudima. Za novi potez jezikom po njoj.
Ubili bi mnogi za ovo, lutko. Ako me uopšte čuješ. Ubili bi za ovo kako te sad gleda. Kako iz sve snage hvata vazduh i namešta kolena još bolje. I kako ste lepi tako na podu. Raščupani i polugoli. Mnogo si slatka sad, kad si mu okrenula obraz. Da ga cmokne još jednom dok namešta kurac. Stiže, lepotice. Kako mu je tvrd baš. Je l' da? Zna, zna on dobro kako voliš. Makar si volela. Ovako kad te zeza glavićem i mazi po njoj. Pa ga samo ćušne. Na sec. Prija, jebote. Lepo ti je sigurno, lepotice. Kako bi moglo da dosadi ikome sem tebi?
Kaži mu. Kažu mu kad mu već ništa drugo nisi rekla, nesrećnice. Kaži kako je super. Kao da će znati šta je istina. Kako da zna on, kad znaš ni ti? To, srećo. Podigni ih tako. Raširi mu se lepo sad.
Prvi put se tucate na podu. Šta hoćeš više, jebote? Moćno, a? Baš je dobar ugao. Ovako kad si mu se namestila i otvorila. Grickaš usnu, grickaš? Ne može mrak baš da sakrije sve. Uh, što si mu dobra dole, jebote. Što si mu topla i spremna skroz. Kao da ga umače u med. Je l' ti možda smeta što ti hvali pičkicu, budalo? Što zna koliko voli kad se ovako ceo polako spusti u nju?
Svaki sledeći put, srce joj sve mirnije radi. Svaki put kad dobro poznati kurac napravi dobro poznati pokret. Plitko, plitko, pa do polako do jaja. Sad će ponovo. Znam da znaš, lepoto. Nemoj da lažeš da nije lepo. Možda srcu malo lepše nego ribici. Nešto ti opet hladno u grlu? Progutaj i zaboravi. Sad ili nikad.
Da neko može da vidi, da neko može da snimi. Bila bi prelepa scena. Kako se samo moćno ljube. Odzvanja mrak. Od poljubaca i od sudara dve kože. Možda bih mogao da zapišem ili da ti prepričam, lepoto. Stvoreni ste jedno za drugo. Meni ni iz džepa ni u džep. Baš ste savršeni tako zadihani i uzdrhtali na podu.
Sve brže odzvanja u mraku. Sve češće mu pada glava pravo na sise. Zaleteo i ubrzao. Koliko je prošlo? Koliko traje? Zna kad mu se ramena ovako zatresu. Zna kad iz njega krene onaj brundavi jauk. Svaka mu čast, jebote. Svaka mu čast da je i ovoliko izgurao. Već si zaboravila da si mu kurac napala još pre nego što je pao mrak? Uh, vidi kako moćno prska. U zadnji tren izleteo iz te tvoje razmažene ribice. Au, lutko. Tresu se sise pod njegovim ustima, primaju huk slasti dok malo ispod njih lepi mlaz za mlazom. To, srećo! Bravo! Dohvati ga i izmuzi sve! Cimaj. Kidaj! Vidi koliko ga pališ, isprskaće dušu po tebi i toj pičkici! Prija. Prija, priznaj! Što se pućiš tako, što hukćeš sad i ti, ako ti ne valja?
Topao tuš. Meki poljupci i još mekši peškiri. Kafa i oblačić dima koji polako lebdi ka plafonu. Prija nakon parketa ovaj prostrani dušek. Poljubac i ovo svilenkasto ćebe. Pod njim, zagrljeni i nasmejani njih dvoje. Skoro isto kao i ono dvoje, uramljenih ispred ogledala. Zajedno će da dočekaju da jutro zameni mrak.
Šta kažeš, na ogledalu nema senki? Nemam pojma, lutko. Nisam baš toliki stručnjak. Znam samo da od senke ne možeš da pobegneš. Valjda. Ali vidim da si se opet mnogo dobro picnula. Molim? Rođendan kod koleginice? Lepo se provedi. Nisam, majke mi. Nisam pomislio ništa bezobrazno, časna reč. Nego mi ipak neobično kad ti vidim tako gola leđa. Hoćeš i ovu da sakriješ negde posle, kad stigneš kući? A? Ma zezam te, bre. Šta me slušaš, koji kurac. Ja sam samo glas u tvojoj glavi. I požuri, smrklo se baš.
- Kategorija:
- Strejt erotske priče
- 10 Jan, 2025
- 1008 pregleda
Ekstra prica Vestac, zahteva koncentracije ali isplati se. Ova ti je najbolja mada su i pre nje neke jako dobre
Neverovatno, svaka ti čast,prelepo napisano.