-Hoćemo li već jednom stići, žalim se drugarici. -Još dva sata, kaže i pravi grimasu. Pravim je i ja i zatvaram oči, spuštam se na naslon. Februar je, puštam da me miluju bledi zraci sunca... Dug je put, ali vredi, mislim. Ovo je prvi događaj na koji idem van granica naše hm, države i uzbuđena sam. Biće sjajno, produžavam i tonem u san. Kada sam sledeći put otvorila oči, ulazili smo u grad, a drugarica me je budila. -Hej, zaspala si. Blago tebi. Stižemo.  Protrljala sam oči i čekala da me z…