OBIČNA ŽENA EP.4 - Oralna kontrola
Utorak.
Marko ju je povukao iz kreveta na koljena još dok je bila polusnena. Nije rekao ni riječ. Otvorio je hlače pidžame, uhvatio ju čvrsto za kosu i gurnuo joj polutvrdi kurac u usta. Osjetila je slani okus kože i toplinu. Gurao je dublje, centimetar po centimetar, dok joj glavić nije udario u grlo. Onda je počeo jebati. Kratko, ritmično, duboko. Svaki potisak bio je kontroliran. Kad god bi pokušala povući dah, on bi još jače pritisnuo njezinu glavu prema dolje. Čula je kako joj sline curе niz bradu i kapaju na grudi. Suze su joj nagrizale oči. Kad je osjetio da je blizu, izvukao se gotovo do kraja, pogledao ju u oči i svršio. Prvi mlaz pogodio ju je u jezik, drugi u obraz, treći u kosu. Gusti, topli mlazovi ostali su joj na licu i u nosnicama.
— Drži usta otvorena — naredio je mirno. — Ne gutaš dok ne kažem. Ne brišeš se. Gledaj me u oči.
Mirjana je klečala i disala kroz nos. Sperma joj je curila niz bradu, sporo i ljepljivo, i kapala na grudi. Marko ju je promatrao punu minutu, držeći ju za kosu, uživajući u prizoru koliko je potpuno poslušna i prljava.
Da ponovimo: do vikenda si u kazni — rekao je tiho. — Samo usta. Ne diraš se. Ne gledaš ništa. Ne razmišljaš o njemu. Ako te uhvatim da si mokra zbog bilo čega osim mene – nema hotela, nema dilda, nema ničega. Ako još jednom čujem za Ivana, uzimam djecu i nećeš ih vidjeti dok ne shvatiš čija si. Razumiješ, moja droljasta zakonita nevoljo?
Klimnula je, još uvijek s njegovim sjemenom na jeziku i na obrazima.
Na poslu je cijeli utorak uspješno izbjegavala Ivana. Jela je u svojoj sobi. Išla na toalet samo kad je znala da je šef na sastanku. Marko ju je dva puta nazvao „samo da joj čuje glas“ i jednom zatražio fotografiju pičke. Naredio joj je da prste drži pored usmina dok slika, da vidi da se nije dirala. Poslala je. Bila je potpuno suha.
Uvečer, nakon što su djeca zaspala, Marko je legao pored nje, podigao joj majicu i nekoliko minuta samo gledao njezine sise. Zavrtao joj je bradavice dok nije tiho, nevoljko zastenjala. Onda ju je natjerao da klekne pored kreveta. Jebao ju je u usta polako, duboko, dok je gledao televiziju. Nije svršio. Samo ju je držao na koljenima kao toplu, mokru pertinenciju, povremeno gurajući joj glavu dublje kad bi mu se svidjela neka scena.
— Moram izaći na kratko — rekao je na kraju. — Ne čekaj me budna. I ne diraš se dok me nema. Ako se budeš dirala, znat ću.
Dvadeset minuta kasnije mobitel joj je zazujao. Video snimljen iz ruke, loše osvijetljen.
Susjeda s prvog kata na koljenima u svojoj kuhinji. Marko ju je jebao u usta, držao za kosu, a ona je gledala u kameru praznog, poslušnog pogleda. Čulo se kako guta i dahtа. Na kraju je izvukao kurac i svršio joj po licu, po jeziku i po kosi. Ona je gutala što je stigla. Ostatak joj je curio niz bradu u krupnim kapima. Na kraju je Marko okrenuo kameru prema sebi, pogledao u objektiv i tiho rekao:
— Gledaš li, Mirjana?
Mirjana je gledala do kraja. Pička joj se stezala sama od sebe, vruća i izdana, usne vlažne. Nije se dirnula. Samo je ugasila ekran i sklupčala se u fetalni položaj, stežući bedra dok ju je peklo.
Markova kontrola nije bila obična ljubomora. Bila je promišljena, bolna i duboko osobna. On ju je volio. Volio je njezinu ludost, njezino divljaštvo, tu nezasitnu glad koja ju je tjerala da raširi noge pred šefom za tisuću dvjesto eura i jedan poljubac u klit. Volio je što je njegova kurva. Ali bio je uzdrman. Sva otkrića – snimke, Ivan, „bonus“ – pokazala su mu da postoji cijeli svijet u njoj koji mu izmiče. Znao je da njezina glad može postati destruktivna i progutati sve pred sobom, uključujući njega i djecu. Zato ju je držao na kratkom lancu i kažnjavao na način koji ju je istovremeno ponižavao i držao uzbuđenom. Davao joj je samo u usta – dovoljno da ostane gladna, a nedovoljno da bude zadovoljena. Htio je da svaka kap koja procuri među njezinim nogama bude zbog njega ili zbog straha od njega. Htio je da ga moli i da zna čija je, čak i kad ju boli.
Srijeda.
Ujutro ju je opet koristio dok se brijao. Držao ju je na koljenima, gurao joj kurac duboko u grlo, osjećao kako joj se grlo steže oko njega. Nije svršio. Obrisao joj ga je o obraz, o kosu, pa još jednom o donju usnu, ostavljajući tragove sluzi.
— Danas ću opet pratiti jesi li disciplinirana…nemoj me razočarati.
Na poslu ju je Ivan uhvatio u uskom hodniku ispred printera. Nije bilo nikoga.
Mirjana je stajala pred njim i, jedva čujnim, potresenim glasom, ispričala mu detaljno kako ju je Marko kaznio. Kako se ne smije dirati, ne smije gledati pornjavu, da ju je natjerao da gleda video u kojem jebе drugu ženu … Naravno, oči su joj bile vlažne, lagano je zubima zagrizala sočnu donju usnu, povremeno bi joj brada zadrhtala – to se tako mora kad si slaba žena koja treba zaštitu. Možda Ivan traži upravo nju da ju spasi.
Ivan ju je slušao u potpunoj tišini. Onda se lagano nasmijao.
— Dobra si žena. Vjerna i poslušna. To volim. Ali ima rupa u pravilniku, kolegice.
Pogledao je niz hodnik – baš nikoga nije bilo. Otvorio je usta i sagnuo se toliko blizu da su se gotovo dodirivali nosevima.
— Hajde. Pljuni mi u usta. Ne diram te. Ne drkam ti. Pa i dame ponekad moraju pljunuti. A ti si prava dama, zar ne?
Mirjana je skupila gustu, gustu slinu i pljunula mu točno na jezik.
Ivan je zatvorio usta, polako progutao, kao da kuša, obrisao usne palcem i pustio ju.
— Lijepo. Sada idi. Sutra ćeš dobiti lijepo iznenađenje.
Oko 14:05 ju je nazvao Marko.
— Ispred sam, na parkingu. Dolazi odmah.
Sišla je drhtećih nogu. Čim je sjela u auto, Marko ju je uhvatio za potiljak i poljubio tvrdo, gotovo agresivno. Onda je spustio ruku, podigao suknju, povukao gaćice u stranu i gurnuo dva prsta duboko u pičku. Raširio ju, prošao po vrućim, vlažnim zidovima, pritisnuo klitoris s unutrašnje strane dok nije trzala i stegla se oko njegovih prstiju. Držao ih je unutra još nekoliko sekundi, miješajući vlagu, pa ih izvukao i pokazao joj.
— Dobro. Mislio sam da ću danas sresti tvog direktora. Htio sam mu se predstaviti. Reći mu da je tvoj muž došao pogledati gdje radi njegova kurva i da znam što radi s mojom ženom.
Mirjana je sjedila ukočena. Srce joj je tuklo. Bojala se da može nanjušiti susret s Ivanom u hodniku. Istivremeno ju je pekla glad – fizička, bolna, neprestana – da vidi što Ivan još može ponuditi.
Ručak je prošao u tišini. Marko ju je cijelo vrijeme držao za bedro ispod stola, povremeno prelazeći prstima preko gaćica i štipajući joj klitoris kroz tkaninu dok nije morala stisnuti zube da ne jaukne.
Četvrtak.
U 11:30, kad se vratila u ured sa sastanka s PR timom, tajnica Vera ju je dočekala s ljubičastom kutijom T-Coma.
— Ovo je poslao gospodin Ivan — rekla je mirno. — Rekao mi je da budem kod vas dok ne utvrdim da ste aktivirali mobitel i da ne odlazim dok ne vidim da ste ga uključili.
Mirjana je aktivirala mobitel. Odmah je stigla poruka:
Ivan: Ovo je uredski mobitel. Ne nosiš ga doma. Samo za nas. Od sada odgovaraš samo ovdje. Ponekad se moram konzultirati s mojom novom omiljenom zaposlenicom, i neće me nekakav suprug u tome ometati.
Vera je tiho zakašljala, i rekla Marijani: — Molim Vas, slijedite me.
Odvela ju je na kraj hodnika. Novi ured bio je veći, odvojen od ostatka soba, s teškim vratima koja su se zaključavala iznutra i ogromnim prozorom koji je bio okvir za sunčano zagrebačko nebo. Masivni tamni stol dominirao je prostorom. Lijeva strana – savršeno uredsko radno mjesto. Desna strana – potpuno prazna, široka površina gotovo metar i pol.
Na sredini praznog dijela ležala je ogromna, već pomalo zasušena mrlja sperme. Bila je gusta, nepravilna, sjala na svjetlu. Pored nje krpe i žuti post-it: Vera, izglancati stol.
Vera je pristupila bez riječi. Uzela je krpu, pokvasila ju i počela razmazivati sjeme po drvetu. Radila je polako, gotovo nježno, rastežući se da dohvati svaki kut. Kad se nagnula najdublje, suknja joj se zadigla do sredine bedara. Nazirala se bijela, čvrsta guzica. Između polutki te raskošne stražnjice bogati smeđi, pahuljasti lisičji rep koji se njihao u ritmu njezinih pokreta. Na bazi repa vidio se tanki srebrni lančić koji je svjetlucao svaki put kad je pogurnula kukovima.
Mirjana je stajala i gledala kako sperma nestaje pod Verinim pokretima. Gledala je lančić i rep.
Vera je završila, ostavila krpe uredno presavijene i rekla tiho:
— Stol je spreman. Gospodin Ivan kaže da je desna strana posebno praktična. Visina je savršena.
Izašla je i zatvorila vrata.
Pet minuta kasnije stigla je druga poruka na njezin novi uredski mobitel.
Ivan:
Sutra u 08:30 kod mene. Točno kad Vera završi jutarnju masažu jaja. Dođi. Pljuni mi u usta. I odlazi. Ništa više. Budi točna.
Četvrtak navečer.
Marko ju je odveo u kino bez najave. Iako se bunila da budu kod njegove kurve, djecu su ostavili kod susjede s prvog kata.
Ljubavna sjedala u zadnjem redu. Parovi s obje strane. Film Odiseja. Da se ne lažemo, imao je Matt Damon i boljih uloga. A ni grčka mitologija nije prezabavna ako se ne pokaže malo više mesa. Tri duga, spora sata.
Čim su se ugasila svjetla i krenule reklame, povukao joj je glavu u krilo i otkopčao hlače.
— Na posao.
Mirjana je otvorila usta i uzela mu već tvrdi kurac. Marko je jednom rukom držao njezinu kosu, kontrolirajući dubinu, a drugom uredno, glasno jeo kokice. Svaki put kad bi krknuo novu šaku, malo bi jače gurnuo njezinu glavu dublje. Osjetila je kako joj glavić udara u grlo, kako joj sline curе niz kurac i kapaju na njegove hlače. Šuškanje i krckanje kokica miješalo se s mokrim zvukovima njezinih usta i njezinim povremenim dahtanjem. Kad bi netko prošao pored reda, Marko bi samo jače stisnuo kosu i držao ju mirnom. U trećem satu uhvatio ju je objema rukama za glavu i svršio joj duboko u grlo. Nije ju pustio. Držao ju je dok je gutala, dok je kašljala, dok nije progutala svaku kap i dok nije oblizala ostanke s glavića i s jaja.
— Dobra mačkica — prošaptao je. — Još dva dana. Sutra ujutro opet provjeravam pičku.
Na izlasku iz kina je shvatila da ipak ima nešto sperme na licu, ali Marko joj nije dao da se obriše: Pusti, skoro je ponoć, nitko te neće vidjet. A i da vidi tko, odmah će znat’ da si moja drolja…
Tajnica Vera je te večeri dugo sjedila na kauču, u mraku svog stana. Gledala je u strop i slušala muževog hrkanje.
Nije bila samo uplašena. U njoj je postojala i perverzija. Ivan ju je proširio. Prije njega njezin seks s mužem bio je dosadan, predvidljiv, tradicionalan – brzo, u mraku, bez riječi, bez pogleda. S Ivanom je prvi put osjetila da je važna važnom čovjeku. Dobivala je poklone: finu donju rublje, poklon-bonove, nakit koji je krila od muža, putovanja... Obožavala je putovati. Dobivala je ustupke koje nije dobila nikad od nikoga. Veselila se odlasku na posao. Tamo je bila potrebna. Tamo gdje je klečala s repom u guzici i lizala jaja čovjeku koji je odlučivao o sudbinama.
Bilo je trenutaka kad je mislila da je zaljubljena. Kad je htjela više od lizanja jaja. Jednog jutra, dok mu je još držala jaja u ustima, tiho pitala smije li ga poljubiti u usta.
Ivan ju je pogledao hladno i rekao:
— Budi profesionalna, Vera. Nema izmjene uvjeta. Ti ližeš. Ja uživam. To je dogovor. Ne zaboravi tko si.
Tada je prvi put shvatila. Nije se radilo o seksu ni o privlačnosti. Radilo se o bolesnoj, preciznoj kontroli. I ipak je ostala.
Kontrola je bila bolja od dosade kod kuće. Još uvijek je osjećala trnce kad bi čula kako se vrata njegova ureda zatvaraju za njom.
Bila je ljubomorna na svaku ženu koja bi mogla zauzeti njezino mjesto. Znala što riskira ako Ivanu ne bude više zabavna.
Njezin muž radio je u jednom od Ivanovih poduzeća – tihoj firmi za logistiku koja je formalno bila „partner“, a zapravo potpuno ovisna o Ivanovim ugovorima. Jedan potpis, jedno „restrukturiranje“, i ostali bi bez posla, bez kredita, bez stana.
A postojao je i video. Prije dvije godine Ivan joj je jednog jutra, dok je još imala njegova jaja u ustima i rep u guzici, pokazao snimku na telefonu. Njezina dvadesetogodišnja kći. Na koljenima. U profesorskoj sobi. Kako sisa profesoru statistike, sa blaženim smješkom otvorenih lanećih očiju gleda u kameru i guta. Ivan ju je gledao blago i brižno.
— Pokušavam joj pomoći — rekao je tada. — Da ne skrene s puta. Ti razumiješ, Vera. Majka mora znati. Ja samo želim što je najbolje.
Vera je razumjela. Razumjela je da iza te „brige“ stoji bič. Možda i giljotina. Da Ivan može u treptaju oka pretvoriti njezin život u horor: može poslati snimku njenom mužu, prifesorimas, dekanu. Objaviti u FB i Whatsapp grupama s receptima.
Pa je i dalje dolazila i šutjela.
Zato je sada, prvi put, osjećala pravu, hladnu tugu pomiješanu s ljubomorom dok je gledala kako nova žena sjeda za veliki stol s praznom stranom.
Petak ujutro, 06:40.
Mirjana je izašla iz zgrade da baci smeće. Na stubištu je srela susjedu s prvog kata – onu s crvenim autom. Žena s Markova videa. Dadilja, pomisli Mirjana cinično. Na trenutak su se samo gledale.
Mirjana je prva progovorila. Glas joj je bio miran i ljubazan, ali oči su joj se sjajile - odlučila se zabaviti.
— Je li zadovoljna mojim mužem? — upitala je tiho. — Znaš li da snimku koju mi je poslao mogu proslijediti tvom mužu? Da vidi što mu ženica radi dok je on na brodu.
Susjeda je promijenila boju.
— Jebena tuko… reći ću sve Marku. Sve.
Mirjana se nasmijala. Kratko, ružno.
— Pa šta? Ajme meni. Onda me muž više neće varati s tobom. Nego s nekom drugom… Kakva tragedija.
Susjeda je stisnula zube.
— Ok… a šta treba da šutiš…?
Mirjana je nagnula glavu. U očima joj se pojavio nestašluk.
— Treba mi oprati wc i prozore. Ispeglati robu. Hoćeš za vikend? Tada nismo doma. Možeš doći dok smo u hotelu. Ključ ću ti ostaviti pod otiračem. Ako dobro obaviš, možda čak i ne pošaljem video.
Susjeda ju je gledala još sekundu, onda klimnula jednom, oštro, i prošla pored nje bez riječi.
Mirjana je ostala stajati na stubištu i smiješila se sama sebi. Prvi put nakon današnjeg jutra osjetila je nešto što nije bio samo strah ili glad. Osjetila je moć. Malu, prljavu, ali stvarnu.
Petak 08:28.
Mirjana je stajala pred Ivanovim vratima. U ruci uredski mobitel.
Između nogu ju je pekla glad koju nije smjela utažiti – neprestana, pulsirajuća, ponižavajuća.
Bojala se Marka. Bojala se njegove kontrole, da će jednog dana stvarno uzeti djecu, da će saznati za mobitel, za ured, za pljuvačku, za sve.
Istovremeno ju je progonila skoro fizička potreba da vidi što se događa kad Vera završi s jajima. Što Ivan radi s tim praznim dijelom stola. Što još može izvući iz nje, a da ona i dalje formalno poštuje muževu zabranu.
Što znači biti ta koja pljuje u usta dok druga žena još ima okus njegovih jaja na jeziku.
Pokucala je. Iza vrata čula se Vera kako tiho, ritmično, mokro sisa jaja. Čulo se kako povremeno proguta slinu. Čuo se i Ivanov miran, nježan glas:
— Uzmi oba, Vera… tako…taaaako… dublje… ne žuri… Mirjana, pričekajte još par minuta.
Iza vrata čulo se mokro, ritmično, nepristojno sisanje. Vera je gušila, povremeno gutala, a Ivan je tiho uzdisao. Onda njegov glas, nježniji, milujući:
— Vera, srećo, obriši me pažljivo. Jezikom. Tako… i spusti haljinu. Naša Mirjana ima neka pravila kojih se mora pridržavati… takoooo…da. Bravo. Mazna moja lisičice…
Šuškanje tkanine. Koraci. Haljina koja se spušta. Tihi zvuk lančića.
— Mirjana, možete ući.
Mirjana je gurnula vrata.
Ivan je sjedio u velikoj kožnoj fotelji, hlače već uredno zakopčane, košulja savršeno glatka, kao da se ništa nije dogodilo. Vera je stajala pored njega, obrazi crveni, usne sjajne, suknja spuštena, ali obris repa i lančića još uvijek jasno vidljiv. U rukama je držala njezine gaćice, uredno presavijene.
— Dobar dan, kolegice — rekao je Ivan mirno i pokazao na stolicu nasuprot sebi. — Molim vas, sjedite.
Mirjana je sjela. Osjetila je hladnoću kože na golim bedrima.
— Želim da vi i Vera budete dobre prijateljice — nastavio je. — Vera je tu za bilo kakvu pomoć koja vam zatreba. Poslovnu… ili manje poslovnu. Ona je vrlo svestrana i vrlo poslušna. Razumijemo se?
Mirjana je klimnula.
— Kako vam se sviđa novi ured?
— Sve je u redu.
Ivan se okrenuo Veri i lagano se nasmijao.
— Najdraža, ti imaš nešto za Mirjanu.
Vera je pristupila, spustila pogled i pružila joj gaćice. Mirisale su na deterdžent.
— Gospodin Ivan je rekao da vam ih vratim.
Ivan je prekrižio noge.
— Vera, pokaži kolegici kako se pravilno pripremaš za jutarnju dužnost. Polako. Neka vidi sve.
Vera je okrenula leđa, podigla suknju do struka i sagnula se preko praznog dijela stola. Bijela guzica. Bogato smeđi lisnji rep. Tanki srebrni lančić. Ivan je uhvatio lančić i lagano povukao. Vera je tiho uzdahnula.
— Šire. Još. Neka kolegica vidi kako ti lijepo držiš čep. Kako se stežeš oko njega kad malo povučem.
Povukao je jače. Vera je jaukula kroz nos i potisnula se unatrag.
— Vidiš, Mirjana? Neke žene ne trebaju ništa više od toga da budu korisne. Vera je meni i mojoj supruzi izuzetno draga. Imali smo puno teta čistačica… Puno. Ali tek otkako je Vera vikendom preuzela glavne dužnosti i kod nas doma, i ja i supruga smo stvarno zadovoljni.
Povukao je lančić još jednom, sporije.
— Vera prvo očisti jezikom pičku moje supruge. Temeljito. Dok supruga pije kavu i čita jutarnje mailove. Liže je dok ne svrši. Ponekad i po dva puta čisti svršotine moje žene.Onda dođe meni, klekne i očisti jaja. Polako. S ljubavlju. Kad mi svršimo – bilo zajedno u krevetu, bilo odvojeno – Vera nas oboje temeljito poliže. Svaku kap. Svaki kut. Guza, pička, jaja… Ona je ključna za funkcioniranje našeg braka i kućanstva. Bez nje bi sve bilo prljavo i manje ugodno.
Mirjana ga je gledala i glasno rekla:
— Neću lizati pičku vaše žene.
Vera je pognula glavu još dublje. Uši su joj pocrvenjele.
Ivan je lagano klimnuo.
— No, no… svačiji se posao mora poštivati, kolegice. Vera svoj posao radi izvrsno i nema nikakvog razloga da je degradiram ili zamijenim. Za vas imam nešto drugo.
Okrenuo se Veri.
— Lisičice, izađi. Zatvori vrata. I čekaj ispred. Ne sjedaj.
Vera je brzo spustila suknju i izašla. Vrata su se tiho kliknula.
Ivan je pričekao, onda se naslonio unatrag i pogledao Mirjanu. Osmijeh mu je nestao.
— Recite mi, kolegice… kakve su stvari s mužem ovih par dana?
Mirjana je progutala.
— Koristi samo moja usta. Jutros mi je u autu pokazao zmijski dildo. Onaj dugi. Skoro metar i pol. Rekao je da je za vikend. Za hotelske eksperimente.
Ivan se nasmijao. Ovaj put nije bilo topline. Smijeh je bio kraći, oštriji.
— E to. Pošaljite mi par slika s tim zmijskim dildom. Muž će sigurno snimati sesiju. Želim vidjeti kako vam ulazi. Želim vidjeti kako se vaša pička rasteže oko njega. Želim vidjeti vaše lice.
Mirjana se trgnula.
— Ne mogu… bojim se što će mi muž napraviti ako ga još naljutim. Već me je kaznio. Prijeti i djecom. Ako sazna da vam šaljem bilo što…
Ivan je ustao. Polako je prišao i stao točno pred njom. Pogledao ju je odozgo.
— Ovaj tjedan nisam umočio u ništa osim Verinih usta — rekao je tiho, ali oštro. — Ništa. Samo njezina usta i njezin jezik. A onda sam probao onaj dan vašu pičku. Kako pulsira. Od tada ne želim ništa drugo. Želim najbolje. A vi ste trenutno najbolje što imam na raspolaganju.
Sagnuo se malo bliže.
— Zato biste trebali biti zahvalni što čekam. Što ne uzimam ono što želim kao i obično - odmah. Što poštujem vaša… pravila. Stoga nećete dramiti oko jednostavnih stvari. Poslat ćete mi fotografije s dildom dok vam je u pički i u toj zgodnoj guzici. Dok ste na njemu. Volim imati albume fotografija dragih osoba. Razumijemo se?
Mirjana je šutjela. Srce joj je tuklo u grlu. Ivan je ostao još sekundu nadvijen nad njom, onda se uspravio i vratio blagi, velikodušni ton:
— Danas možete ranije doma, kolegice. Morate se spakirati za put. Vikend dolazi.
A ja… ja ću očekivati sličice za svoj album…hehehe …skupljao sam i sad za Svjetsko… aaah, iz nekog razloga mi nedostaje dosta Afrikanaca i Švicarske, a ispraznio sam kiosk Tiska, ovaj u ulici, barem pet puta.
Mirjana napravi nekoliko koraka, taman je bila pred vratima, kad osjeti Ivanovu ruku blizu vrata: - No, no ….. tako mlada, a zaboravna….Mirjana, pljunite.
Poslušno se okrenula, a on ju je čekao tako blizu da je osjetila njegov duhanski dah. Pazila je da dobro nacilja usta, da mu ne ostane što po bradi ili padne na košulju. Svečano je zatvorio usta kad je završila, lagano premećući njenu slinu i mljackajući. Uz bedro je osjećala njegovu erekciju.
Otvorio je vrata. Vera je stajala u hodniku, kako joj je naredio, pognuta pogleda.
— Vera, otprati kolegicu do njezina ureda.
- Kategorija:
- Strejt erotske priče
- 1 Avg, 2026
- 1372 pregleda












