Poslovno putoanje 1. dio

Po zavrsetku fakulteta krenuo sam u potragu za poslom. Slao aplikacije, CV, na vise adresa, pa su uslijedili i pozivi na razgovore za posao. Bilo je tu interesantnih pozicija ali se jedna isticala, posebno po znacajno vecoj plati. Firma je bila mala ali u usponu. Teoretski sam znao sta trebam da radim, ali nisam imao uopste iskustva. Na razgovoru su bili vlasnik firme i menadzer, starija ozbiljna gospoda. Ohrabrivali su me - sve cemo ti mi pokazati nama je samo bitno da zelis da ucis, da napredujes i da si spreman zrtvovati se za posao. Kada ima posla nema radnog vremena i takvih stvari - radimo koliko god je potrebno. Ako sve ovo uspije i krene prodaja i tvoji bonusi ce biti toliki da ti nece plata ni biti bitna. 
Vec za dvije sedmice sam bio zaposlen kod njih. Dijelio sam ofis sa jos jednim momkom, Markom koji je bio samo godinu stariji od mene, a u firmi samo mjesec duze od mene. Odnos nam je bio OK, korektan. Za samo 20-tak dana manager Djordje nam je obojici navajo da se spremimo za putovanje, 5 dana cemo svi biti u Becu, pojavila se navjerovatno dobra prilika za prodaju. Spremili smo prezentacije, sve sto je trebalo i krenuli za Bec. 
U avionu su bili menadzer Djordje i njegova sekretarica Vanja, mala napuhana kuja s kojom nisam uspijevao napraviti bas neki kontakt. Uvijek hladna, odmjerena, poslovna... Vanju nisam nikada uspio nasmijati ni na tren ali se zato kikotala na svaku salu koju bi Djordje rekao koliko god bila glupa ta sala. Zakljucio sam da je Djordje sigurno jebe. Tu je bio i Dario, vlasnik firme, zadubljen u neke izvjestaje cijeli put. Tek ponekad bi pogledao preko naocala za citanje i osmijehnuo nam se. 

Narednih par dana je proslo u prezentacijama, poslovnim ruckovima, vecerama... Meni je izgledalo da sve ide kako treba iako nisam ni rijec cuo koja bi to potvrdila, ni od Darija i Djordja ni od cetvorice Austrijanaca iz te druge firme. Svi su bili ozbiljni poslovni ljudi, od 50 do 60 godina. Pomno su slusali to sto prezentujemo, pitali jako pametna pitanja,. smijesili se. Napokon slobodno vece. Djordje i Dario su imali finalnu veceru sa vlasnikom firme. Vanji nije padalo na pamet da izlazi sa mnom i Markom pa je grubo odgovorila "imam neke obaveze" na nas poziv... tako da smo bili samo nas dvojica. Bilo je ukratko glupo i dosadno vece... nismo nas dvojica imali puno zajednickih tema sem posla. Pitali smo se sta li ce biti, kada ce se znati da li smo dobili posao ili ne.... Nismo ostali dugo, vratili smo se u hotel, svako u svoju sobu. 

Negdje oko 11 navece zazvoni telefon. Bio je to Djordje...."Mali dodji kod Darija u sobu, 520 je broj sobe, moramo razgovarati..."

Sta bi moglo da bude? Zasto mene trebaju? Sigurno jos neka prezentacija koju moram hitno napraviti...

Pokucao sam... "Udji mali" zabrunda Djordje... Njih dvojica su sjedili na dvije fotelje pored kreveta, kravate opustene, raskopcana gornja dugmad na kosulji... ocito su tek dosli sa te vecere. "Sjedi tu, moramo nesto da pricamo" - pokazase mi na krevet. Dario dohvati jos jednu casu i nasu u nju led i viski koji su i oni pili. "Evo mali, Ovakav viski nisi nikada probao garantujem".. 

"Vidi mali - imamo ogromnu priliku koja nam se nikada nije do sada pokazala. Prodaju kojom ce cijela firma skocitii na potpuno novi nivo". - poceo je Dario.... 

"Pa to su sjajne vijesti... kada pocinjemo" - pitao sam ne znajuci nista pametnije da kazem...  

"Znas kada smo ti rekli da moras i da budes spreman zrtvovati se za firmu" - Nastavi Djordje... 

"Ma nema problema sefe, radicu ja i dan i noc ako treba..." 

"Nije to u pitanju mali... kako da ti kazem... cijeli ovaj posao sada zavisi samo od tebe"

"Od mene, kako od mene ?"

"Nasi Austrijski partneri imaju jos dvije firme koje nude isto sto i mi... i za iste pare... Jedino sto imamo ponuditi a drugi ne - si ti..."

Potpuno sam bio zbunjen... pa ja sam neiskusni pocetnik, sta bih ja to mogao uraditi za Austrijance sto drugi ne mogu.... 

Dario sada nastavi "Ispostavilo se da vlasnik njihove firme, Klaus, onaj najstariji upoznao si ga, voli mlade momke kao sto si ti... a ti mu se izgleda nevidjeno svidjas... .te nam je otvoreno ponudio da nam dodijeli ovaj ugovor ako bi ti proveo sutra vece na zabavi sa njim i njegovim prijateljima iz firme u apartmanu gdje on odsjeda"

Bio sam u apsolutnom soku... "Na zabavi? Kod njega?.... a sta bih ja to trebao da radim tamo? Da mu pravim drustvo ili... "

"Sta god da pozeli mali... " rece Djordje... "vidi, sta god da se desi niko nece da zna... niti cemo da pitamo sta se desilo..."

"Ma nema teorije..." - napokon progovorih... 

"Mali, spremni smo ti ponuditi 10% od cijelog ugovora, ako ovo uradis za nas....Da li shvatas o kojim iznosima je rijec?" ..... rece Dario... "Ti znas da smo mi ozbiljni ljudi. Diskretnost je apsolutno zagarantovana. Bez ovog ugovora smo nigdje ..."

Progutao sam knedlu... "A do kada moram da odgovorim... ?"  - pitao sam i zacrvenio se sto uopste razmatram takvu ponudu... ali sam na njihovim licima vidio olaksanje... shvatili su da je takvo nesto ipak moguce... "Moras mali sada reci, jer mu moramo javiti sta si odlucio" - rece Djordje.... "Budi pametan, ovo je ogromna sansa za sve..." 

"Pa.... dobro..." - nekako procijedih gledajuci u pod i sasuh onaj viski odjednom....

"Znaci pristajes? Sutra vece u 9 sati ides kod njega? Ne mozes promijeniti misljenje nakon sto mu to javimo !" - pitao je Dario kao da potpisuje poslovni ugovor... 

"Pristajem.... 10 % je li tako? " 

"Da, tako je, to ti garantujem ja licno" - rece Dario... 

"Mogu li da idem sada, neprijatno mi je jako" - upitah... "Mali ne brini nista, nema sta da ti bude blam... ovo ostaje medju nama u ovoj sobi, idi i odmori se, nemoj da razmisljas o tome cijelu noc... gledaj neki film ili nesto da zaspes" - rece Dario...

Ustao sam sa kreveta a koljena su mi klecala dok sam hodao prema vratima... "Laku noc..." 

"Laku noc mali... Srecno sutra"

Kategorija:
Gay erotske priče 


  • Nema komentara