OBIČNA ŽENA - EP.1 Jutarnja rutina

[8 sati se spava, 8 sati se radi, 8 sati se odmara. Znate li što vaša bolja polovica radi – dok radi? Možda gleda stvari zbog kojih joj cijeli dan curi niz noge.]

Ivan Vuković imao je šezdeset i jednu godinu i tijelo koje je još uvijek izgledalo kao da pripada čovjeku od četrdeset i pet. Ramena široka, prsa čvrsta, trbuh ravan, bedra snažna. Kurac mu je bio debeo, težak, s izraženim venama i glavom koja je, čak i u polutvrdom stanju, izgledala pohlepno. Nosio je samo odijela po mjeri, košulje od najfinijeg egipatskog pamuka i satove koji su koštali više od prosječnog godišnjeg primanja. Govorio je tiho, birao riječi s preciznošću kirurga, i uvijek mirisao na skupi, diskretni parfem koji je ostavljao trag u zraku dugo nakon što bi prošao hodnikom.

A jebao je kao da mu je to jedina religija.
Starlete koje su tek napunile dvadeset. Studentice prve godine ekonomije koje su dolazile na razgovor za stručnu praksu. Mlade glumice koje su mislile da će im on otvoriti vrata u industriju. Djevojke koje su mogle biti njegove unuke. Jebao ih je svugdje. U svom uredu, preko stola, dok su mu potpisivale ugovore. U hotelskim sobama koje je unajmljivao na pola sata. U stražnjem dijelu svog crnog Audija dok je vozač čekao ispred kafića. Ponekad čak i u gostinjskoj sobi vlastite kuće, dok je žena u dnevnom boravku glasnije pojačavala neku seriju, scrollalla tražeći najskuplju Gucci torbu i novu vikend – detox destinaciju s nauljenim arapskim maserima,  istovremeno se  pretvaraajući  da ne čuje kako krevet škripi.
Nije se skrivao. Nije se pravdao. Jednostavno je uzimao što želi, kad želi, i ostavljao ih drhtave, pune sjemena, s razmazanim ružem i zahvalnim očima.
Njegova žena, Snježana, znala je sve. Oboje su znali da je njihova veza više od seksa, ili onoga što je nekad bila romantična ljubav. Postojala je lojalnost, prešutan dogovor da su obitelj i djeca ispred svega, ali nisu bili ljudi koji žive u strahu što će misliti drugi. To nikad nije bilo važno, mišljenja se mogu kupiti. Kao i sve drugo…
Jednom, prije gotovo dvadeset godina, dok je još bila lijepa i dok mu je još bilo stalo da je laže, rekla mu je mirno, preko jutarnje kave, ne podižući pogled s novina:
— Radi što god hoćeš, Ivane. Jebi ih sve. Jebi ih u usta, u guzicu, u pičku. Jebi ih dok plaču, dok mole, dok ti govore da ih voliš. Samo se nemoj zaljubiti. Jer čim se zaljubiš, prestaješ biti moj muž, a postaješ samo još jedan starac koji jebе djevojčice i misli da je to ljubav. Nemoj prijeći tu granicu. Ne mogu biti s jadnikom bez dostojanstva.
Od tada ju je poštovao na jedini način na koji je znao: nikad se nije zaljubio. Samo je jebao. Čisto. Bez emocija. Bez obećanja.
A svako jutro, u 8:05 točno, u njegov ured ulazila je njegova dugogodišnja tajnica Vera. U njegovom poduzeću od kad je,  na jedvite jade, završila upravno pravo. Tu od prije prve trudnoće. Svaki put kad bi se pojavila nabubrenog trbuha, gegajući se kao patka, pitao se što veseli tu marljivu, tihu ženu. Ima li trenutaka predaha za nju – između posla, prljavih pelena i razdvanja smeća.
Vera je imala četrdeset i dvije godine, šestero djece i muža katolibana koji ju je jebao gotovo svake večeri – kratko, grubo, bez predigre, samo da se rastereti prije večernje molitve. Pare je trošio na katoličke ekskurzije, hodočašća u Međugorje, vikend-izlete s molitvenim skupinama i donacije crkvi. Vera je šutjela, rađala, kuhala, prala, trpjela i molila se da djeca barem jednom u životu vide more. Dok jednog dana nije shvatila da joj treba nešto samo za sebe. Nešto što nije molitva. Nešto što nije dužnost.
Ivan joj je to dao.
Svako jutro bi došla s malim, crnim silikonskim repom već zabodenim duboko u guzicu. Suknja joj je uvijek bila dovoljno široka i elastična da se može lagano podići do struka. Kad bi ušla, zatvorila bi vrata, kleknula na mekani, tamnozeleni jastuk od memorijske pjene koji je Ivan posebno naručio samo za nju – da joj koljena ne bole nakon dvadeset minuta – i bez riječi bi mu prišla. On bi već sjedio raširenih nogu, hlače spuštene do gležnjeva, kurac mekan ali težak na bedru. Vera bi podigla suknju, savila se malo naprijed, gurnula nos među njegova jaja i počela lizati.
Polako. Predano. Gotovo meditativno.
Jezik bi joj klizio po toploj, naboranoj koži, uzimala bi jedno jaje u usta i lagano ga sisala, pa drugo, pa oba odjednom, gurajući nos što dublje može dok joj se oči ne bi zalile. Rep u njezinoj guzici skakao bi gore-dolje u ritmu njezinih pokreta – mali, crni, sjajni vrh koji je Ivan ponekad promatrao minutama, zaboravljajući na mailove. Nikad je nije dirnuo. Nikad joj nije gurnuo kurac u usta. Nikad joj nije jebao ni pičku ni guzicu. Nikad joj nije ništa tražio osim toga. Poštovao je da želi ostati vjerna tom svom katolibanu. Ovo je bilo nešto drugo. Ovo je bilo njezino.
Za to je dobivala još jednu punu plaću mjesečno. I malo mira. Ivan ju je često slao na poslovna putovanja, samu. Čitala bi knjige u aerodromskim čekaonicama, ležala u all-inclusive hotelima po cijele dane, uživajući u činjenicu da su role wc-papira zamijenjene, krevet napravljen, a stakla tuš-kabine izribana i bez vidljivih tragova. Povremeno bi Ivanu poslala neku turističku fotografiju, ili prijedlog za kupovinu nove igračke za guzu. On bi tada naručio personaliziranu igračku: tijelo igračke bila je vjerna kopija njegova erektiranog penisa, a dizajn izvan guze je bio što god je Vera željela. Osobito bi bila sretna kad bi pohvalio njen izbor i oko za detalje. Muž joj nikad nije davao komplimente.
Lizanje njegovih jaja bilo je jedino vrijeme u danu kad nitko od nje ništa nije tražio. Nije bilo djece, muža, računa, ni svećenika. Samo topla, teška koža, miris muškarca i ritmično, gotovo hipnotičko sisanje. Vera bi zatvorila oči i na trenutak nestala. Postojala je samo kao jezik i usta i blagi bol u guzici od repa.
To jutro bilo je isto.
Vera je klečala na svom jastuku, suknja uredno podignuta do struka, crni rep ritmično poskakivao između njezinih bijelih guzova. Nos joj je bio zabijen među Ivanova jaja, usta su polako, predano sisala, a on je listao tablet i potpisivao nešto elektroničkim perom. U ured je ulazilo jutarnje sunce kroz velike prozore. Miris kave miješao se s mirisom njezina parfema.
I onda su se vrata otvorila bez kucanja. Mirjana je ušla. I zastala. Pet punih sekundi.
Pet sekundi u kojima su joj oči prošle preko svega: preko Ivanova djelomično ukrućenog kurca koji je ležao težak na bedru, preko Verinih usana koje su se stezale oko njegovih jaja, preko naborane kože koju je jezik polako olizivao, preko crnog silikonskog repa koji je poskakivao gore-dolje u savršenom ritmu. Pet sekundi u kojima su joj se zjenice proširile, dah usporio, a donja usna jedva primjetno otvorila. Gledala je. Ne samo šokirano. Gledala je gladno. Kao da je nešto u njoj prepoznalo scenu i reklo: da. Ovo.
Ivan ju je vidio. I vidio je sve.
Mirjana je trznula glavom, crvena do ušiju, i izašla, tiho zatvorivši vrata iza sebe. Čulo se kako joj se koraci ubrzavaju hodnikom.
Vera je digla glavu, preplašena, slina joj se sjajila na usnama i bradi.
— Gospodine… ja… ona je vidjela…
— Budi profesionalna, Vera, najdraža moja — rekao je Ivan mirno, gotovo nježno, spuštajući joj dlan na potiljak i vraćajući joj lice među jaja. — Završi što si počela. Toplo. Polako. Kao svako jutro. Ništa se nije dogodilo. Ovo je vrijeme za nas. Naša rutina, slatka moja.
Dok mu je Vera, još malo drhtavih usana, ponovno zabijala nos i nastavljala sisati, Ivan je jednom rukom uzeo poslovni telefon i nazvao IT.
— Roberte. Treba mi sve. Sve što Mirjana Kovač radi na internetu s tvrtkinog računala i poslovnog mobitela. Povijest pretraživanja, Teams, privatni folderi, povijest preglednika, sve. Do podneva. Ne pitaj me to, zašto nije tvoja tema.
Vera je samo jeknula u njegova jaja i nastavila, još predanije, kao da želi nadoknaditi trenutak prekida.
Ivan je zatvorio oči na sekundu, uživajući u toplini njezina jezika i u blagom, ritmičnom poskakivanju crnog repa, i tiho se nasmijao. Mirjana Kovač ga je gledala pet sekundi predugo.

Kategorija:
Strejt erotske priče