Mlada mama sa posla

Imam jednu zanimljivu anegdotu koja mi se dogodila na poslu u posljednjih nekoliko mjeseci.

Kad je došla u firmu, nisam obraćao pažnju na godine. Primijetio sam način na koji priča, kako mirno sluša ljude i kako uvijek ostane još nekoliko sekundi duže u razgovoru nego što je potrebno.

Bila je dvanaest godina starija od mene, ali među nama to nikad nije bilo tema.

Počelo je obično. Kafa poslije posla. Kratke pauze. Nekad zajednički odlazak do auta. Sve je izgledalo prijateljski, toliko prirodno da niko sa strane ne bi ništa posumnjao.

Onda su došle poruke.

Prvo sitnice — neka šala iz kancelarije, pitanje kako je prošao dan, fotografija šolje kafe uz „ovo ti je zamjena za našu pauzu“. Vremenom su poruke postale duže. Više nije bilo važno šta pričamo nego to da pričamo.

Instagram je otvorio prostor koji na poslu nismo imali.

Počeli smo govoriti stvari koje uživo ne bismo rekli. Ne direktno. Više kroz nagovještaje, sitne znakove pažnje i onu vrstu razgovora zbog koje se nasmiješiš kad vidiš notifikaciju.

Mjeseci su prošli.

Kad smo se konačno našli sami, nije bilo iznenađenja ni drame. Samo osjećaj kao da smo već dugo stigli do tog trenutka.

Poljubac nije bio početak — bio je nastavak svega što se gradilo mjesecima.

Kad sam je vidio u lepršavoj ljetnoj haljini,to je bio najljepsi prizor u mome životu. Laganim korakom prišla mi je, bez žurbe, kao da je cijeli trenutak unaprijed zamišljala. Kroz prorez na haljini na trenutak je provirila noga dok je zastala tik ispred mene. Pogledala me onim mirnim, sigurnim pogledom i uz blagi osmijeh tiho rekla:

„Dugo čekam ovaj trenutak.“

U toj jednoj rečenici bilo je više od svih poruka, kafa i slučajnih dodira koje smo mjesecima skupljali usput. Kao da je sve što je ostalo neizrečeno konačno dobilo glas.

Zastala je na trenutak, kao da želi produžiti iščekivanje koje se među nama gradilo toliko dugo. Polako je spustila naramenice s ramena, a haljina je lagano skliznula do poda. Nije bilo žurbe ni potrebe za riječima — samo pogled koji je govorio više od svega što smo do tada prešutjeli.

Večeras ne želim razmišljati ni o čemu. Samo želim biti ovdje, s tobom.

Polako je sjela na rub kreveta, pa se zatim opustila i naslonila unazad. Pogled joj je ostao na meni, miran i siguran, a na licu joj se pojavio osmijeh koji je govorio više od riječi.

U tom trenutku, prožeo me val uzbuđenja kakvo dugo nisam osjetio. Srce mi je ubrzano lupalo, a kurac mi se nadimao kao nikad u životu. Lagano ga je uzela rukom i počela pušiti, bio sam u 7. nebu kako sam se dobro osjećao. Lagano sam pomaknuo ruku s vrata na njezine ogromne grudi. Polako sam spustio ruku prema njezinoj pički, bila je toliko mokra da mi je cijela ruka bila mokra. Namjestila se i naslonila na rub kreveta, zauzela pozu koja me ostavila bez riječi. Stavio sam joj kurac u pičku, skliznula je tako lako da je bilo nevjerojatno. Počeo je divlji i grubi seks, jebao sam je sve jače i jače, a njezini uzdasi su me još više uzbuđivali. Pitala me želiš li da se prebacim na tebe? Naravno da želim, ali prije toga želim polizati tvoju tako sočnu i mokru pičku. Polizao sam je, bila je toliko mokra da mi je sve curilo niz bradu. Pomaknula se na mene, sjela na moj tvrdi kurac, čvrsto mi stisnula ruke uz krevet i počela se nabijati. Zamolio sam je da svrši u nju, rekla je da imam bolje mjesto za svršavanje. Ustala je od mene i počela mi snažno pušiti kurac, brzo sam joj svršio u usta. Izlila je vruću spermu iz usta po mom kurcu i nastavila ga drkati. Imao sam nezaboravno iskustvo s njom.

Ta noć nije ostala u sjećanju po nekoj filmskoj sceni, već po osjećaju bliskosti, opuštenosti i činjenici da je stvarnost konačno sustigla ono što smo dugo skrivali.

Od tada, moj posao više nije samo posao.

Ponekad je dovoljno vidjeti je kako prolazi kroz vrata tvrtke i sjetim se da neke priče počinju sasvim jednostavno - šalicom kave.

Kategorija:
Strejt erotske priče 


  • Nema komentara