IJB - 60. Razulareni pilot Bred

Sedeo sam za šankom kafića na aerodromu u Enkoridžu i ispijao svoje već treće pivo. Jako nevreme i snežna oluja napolju su bili razlog odlaganja svih letova. Aerodrom je jednostavno bio zabranjen za let. Čekaonice i barovi su bili prepuni nervoznih putnika, uplakane dece i histeričnih žena. Obližnji hotel je bio pun i preostalo mi je jedino da čekam tu za šankom. Vremenska prognoza nije bila na mojoj strani, jer je govorila da će oluja potrajati. Pojedini srećnici, kojima je to bilo moguće, dobili su od avio kompanija autobuski ili prevoz vozom i napustili zgradu. Unutra je ostalo nas stotinak koji nismo imali gde.

Pa dobro, pomislih, nigde ne žurim. Piće i klopa su tu, ako mi se prispava, leći ću negde u čekaonici i vreme će proći. Tada za šankom priđe čovek u uniformi i poruči čaj sa mlekom. Bio je to pilot neke kompanije koji je zaglavio ovde sa nama zbog nevremena.

- Helo. – Reče on okrenuvši se ka meni i nasmeši se. Pokazao je niz prelepih belih zuba. Pravi pilot, kao iz američkih filmova. Muške crte lica, plave oči, beo osmeh i uniforma koja mu pakleno dobro stoji. Na glavi je nosio šapku koju skinu i pokaza gustu sjajnu crnu kosu. Šapku odloži na šank pa mi reče.

- Da li se mi odnekud poznajemo?

- Ne verujem, a ako da, ja se na žalost vas ne sećam.

- Siguran sam da smo se negde već sreli. – Reče on i okrete se još malo ka meni. Tada ja na njegovom reveru ugledah značku naftne kompanije u kojoj sam radio do pre neki dan. Lupih ga prstom po znački i rekoh:

- Do juče smo bili kolege. Radili smo u istoj firmi.

- Stvarno? Znao sam, ali još uvek ne mogu da se setim gde smo se sreli. Ja sam Bred – reče on i pruži ruku.

- Dule. – Odgovorih i on poskoči.

- Da, kuvar u Z-12 par puta sam vam donosio namirnice avionom.

- Moguće, ali vas pilota je bilo više i stalno ste se menjali.

- Da znam, znam. Nego otkud ti ovde?

- Juće mi je istekao ugovor, pa sam rešio da malo lutam i da se zezam, ali sam zaglavio na ovom jebenom aerodromu.

- Lutrija! – Prekinu me neki klinac glasnim nuđenjem lutrije. – Lutrija, večeras izvlačenje.

- Ne treba. – Rekoh ja i nastavih. – Hoteli su puni i ja sad visim ovde.

- Lutrija! – Navaljivao je klinac ka nama. – Kupite gospodine lutriju, večeras izvlačenje, a sutra ste već možda milioneri.

- Daj dečko meni jedan loz. – Reče Bred više sa namerom da ga otera nego što je stvarno hteo da ga kupi.

- Izvolite. Dva dolara, a vi gospodine? – Obrati se sada meni.

- Daj i meni jedan i ostavi nas na miru.

Klinac nestade u gužvi, i nastavi da viče i nudi svoje lozove. Ja svoj strpah u džep i potegoh pivo.

- Gde smo ono stali? – Zapita se Bred. – A, da. Pa gde ćeš onda da prenoćiš? Čini mi se da ova oluja neće skoro stati.

- Ne znam. Hoteli su puni. Ostaću ovde na aerodromu.

- Ne dolazi u obzir. Ideš sa mnom kod mene. Ja stanujem tu blizu.

- Ne znam... Ne bih da smetam tebi i tvojoj porodici.

- Kojoj porodici? Pa ja živim sam. Čekao sam u nadi da će dozvoliti letenje, jer sam trebao da idem za Montreal, ali sada... Idem kući pa će me zvati kad prođe oluja i aerodrom se otvori. Hajde idemo.

- OK.

Ulice su bile zakrčene od saobraćaja. Prekrivene snegom i još začinjene jakim vetrom, bile su pravi problem za sve vozače. Nekako smo se dogegali do Bredove zgrade i popesmo se gore u stan.

Stan je bio ukusno uređen i sve je bilo čisto.

- Idem pod tuš, a ti nam sipaj piće. Posle se možeš i ti istuširati.

Nakon pola sata Bred izađe iz kupatila. Bio je go i u ruci držao peškir kojim je brisao mokru kosu. Imao je perfektno telo i pozamašnu kitu među nogama. Ono što me je malo iznenadilo je to što je na obe bradavice imao probušenu alku. Primetivši moj zbunjeni pogled reče:

- Uspomena na jedno dobro pijanstvo iz mladosti. Sada sam se već privikao na njih. Nego, ne smeta ti što sam go?

- Ne, ako tebi neće smetati moja golotinja?

- Meni ne. Idi istuširaj se, a ja ću da pristavim kafu.

U kupatilu je bila stojeća kada sa desetak mlaznica i tuševa. Sve sam ih uključio i uživao u masiranju toplom vodom. Mlaznice su udarale po mom telu i opuštale me. Pred kraj tuširanja sam se malo i napalio. Izašao sam napolje dok mi se skroz nije digao.

I ja sam kao i Bred u ruci samo imao peškir i brisao se ispod pazuha kada sam ušao u dnevni boravak. Bred je sedeo na trosedu, a na stočiću ispred njega se je pušila topla kafa. Seo sam kraj njega na trosedu i zapalismo po cigaretu i počesmo sa kafom. Peškiri su nam nehajno bili prebačeni preko intimnih delova. Razgovor se je poveo oko posla i kompanije u kojoj sam do skora radio. Dotakavši tako mnoge teme vezane za posao ja nekako u priči spomenuh i Vilija.

- Vili. – Uskliknu Bred. – Da prava je to momčina.

- Poznaješ ga?

- Kako da ne. Vili je bio pilot i bili smo kolege. Onda je napravio neko sranje sa avionom, ali nisu hteli da mu daju otkaz iz kompanije, pa su ga degradirali. Inače dobar je to momak.

- Znam, radio sam sa njim skoro šest meseci.

- Nisam znao da je tamo u bazi sa tobom, nisam ga video.

- Često je išao u šumu u lov i po drva.

- Da postao je dosta čudan od kako su ga degradirali, a i ubrzo posle toga ga je momak ostavio.

- Ti znaš za Vilija? – Izdao sam se ja.

- Izgleda da obojica znamo. – Reče tiho Bred.

- Znaš, dopao si mi se još od prvog susreta, tamo na aerodromu, ali nisam bio siguran, sada....

- Da... – Reče on. – Na neki način sada nas je Vili oslobodio.

- Da... – Rekoh ja i tada mi se Bred primaknu i spusti poljubac na usne.

Bio je vreo. Pali smo jedan drugom u zagrljaj. Ljubili smo se i mazili po telu. Jednostavno smo bili gladni sexa i jedan drugog. Provukao sam ruku između naših spojenih tela i uhvatio ga za kurac. Bio mu je napet do pucanja. Imao je dobru kurčinu. Počeo sam da mu je nadrkavam. Dodir na njegov kurac me uspali još više i sada se i meni diže kurac do pucanja. I dalje smo se ljubili. Odbacili smo peškire na pod.

Tada se Bred odvoji od poljupca i spusti glavu na moje rame. Počeo je da me ljubi po vratu i ramenima. Lizao mi je ušne školjke što me je dovodilo do ludila. Njegovo sexi dahtanje u mom uvetu je teralo da mi kurac pulsira kao da će explodirati. U jednom trenutku, Bred me uhvati za ramena, opkorači me i sede mi na stomak. Nastavio je da me ljubi, a moj kurac mu je udarao otpozadi u guzove. Zastao je na trenutak, pogledao me u oči i tiho rekao:

- Želim te... Duboko u sebi.

- Imaš me.

Autor: NsZwer
Serijal: Ispovest jednog bisexualca

Kategorija:
Gay erotske priče 


Korisnik

Imate sve moje priče kao i ceo serijal Ispovest jednog bisexualca na moj blog sa istim nickom kao i ovde...

Korisnik

Bar jednu pricu zavrsi do kraja. Ovako nema nikakvog smisla.