Večera kod komsije:Opasna igra pod ćebetom

Evo nastavka price:Udata komsinica.
Nadam se da vam se svidela priča,a vidim po broju glasanja da je bila u redu.

Dogovor za iduci susret je pao u par dana,pozvan sam na tu večeru kod komšinice i njenog muža.Večera je prošla uz mnogo smijeha i još više alkohola. Njen muž imao 45 godina,ona mladja od njega,imala 30godina,inače ljudina,nije štedio ni sebe ni mene, ali njega je piće stiglo brže,jer sam ja lukavo pijuckao polako.Čim smo završili s jelom, samo je mahnuo rukom prema televizoru. "Evo ih, moji!" uzviknuo je kad je krenula uvodna špica za "Lud, zbunjen, normalan".Zavalio se u svoju omiljenu, masivnu fotelju koja je bila okrenuta leđima prema nama,jer je volio da fotelja bude okrenuta pud televizora,jer voli bas tu seriju da gleda. Bio je potpuno u svom svijetu, smijući se Izetovim provalama dok mu je glava polako tonula u jastuke.Seli smo na trosjed odmah iza njega. Situacija je bila naizgled porodična i mirna,levo je njihova mala kćerka (4god), već pomalo pospana,ona u sredinu,mirna i sabrana, kao prava domaćica,a desno od nje ja,pokušavajući da izgledam opušteno dok mi je srce tuklo u grlu."Hladnjikavo je malo,otvoren je prozor na kip," rekla je tiho, gotovo usputno, i dohvatila ono debelo, mekano ćebe s naslona. Raširila ga je preko nas troje. Kćerka se odmah privila uz nju, poluzaspala gledala na majkin telefon crtace,a ona je desni dio ćebeta prebacila preko mojih nogu.Dodir koji mijenja sve.Dok je Izet na ekranu galamio na Damira, u sobi je vladala tišina koju je prekidao samo zvuk televizora. Osjetio sam njenu ruku ispod ćebeta. Prvo je to bio samo lagan pritisak na moje koljeno, onako, "slučajno". Ali ruka se nije pomjerala.Zatim je polako, milimetar po milimetar, krenula naviše. Pogledao sam je krajičkom oka – ona je i dalje gledala u TV, blago se smješkajući nekoj šali, kao da se ništa ne dešava. Taj kontrast njene smirenosti i onoga što je radila bio je nevjerovatan.Kada je osjetila ivicu moje trenerke, nije oklijevala. Prsti su joj skliznuli ispod trenerke. Osjetio sam vrelinu njene ruke na svojoj koži. Svaki put kad bi se njen muž glasno nasmijao nekoj sceni, ona bi postajala odvažnija, istražujući vrhovima prstiju, dok sam ja sjedio potpuno ukočen, plašeći se da će mi svaki udah biti preglasan.Bili smo na metar od njega, zaklonjeni samo naslonom fotelje i jednim vunenim ćebetom, igrajući igru u kojoj je svaki pokret bio hod po ivici.
Nastavak je postajao sve opasniji, a adrenalin je ispunio sobu više nego miris alkohola.Dok je Izet na televiziji izvodio svoje skečeve, pod onim teškim ćebetom odvijala se drama od koje mi se vrtjelo u glavi.
Njen stisak je postajao sve čvršći. Osjetio sam kako mi vješto, ritmičnim pokretima, izvlači svaki atom snage. Svaki put kad bi njen muž prasnuo u smijeh, ona bi pojačala tempo, koristeći buku televizora kao paravan. Grizao sam donju usnu, a prsti su mi se grčili u tkanini trosjeda dok sam se borio da ne ispustim ni zvuk.
U jednom trenutku, kćerka je potpuno utonula u san, naslonivši glavu na ivicu naslona. Komšinica je to iskoristila kao savršen trenutak za "promjenu plana".
Ustala je nakratko, uzela laptop s komode i vratila se, sjedajući još bliže meni. Otvorila je ekran, praveći se da nešto čita, a onda me, pred mužem koji nije skidao pogled s ekrana, upitala: "Hoćeš li i ti gledati seriju ili ćeš sa mnom listati po laptopu?"
Glas joj je bio miran, ali oči su joj sijale od bezobrazluka. "Ma neću, gledaću seriju... na laptopu ionako samo igram igrice," procijedio sam kroz zube, pokušavajući da zvučim normalno. Ona se samo kratko i zagonetno nasmijala, namjestila laptop na krilo, a onda je uslijedio najkritičniji dio. Prekrstila je noge ispod ćebeta, stvarajući barijeru prema mužu, i ponovo zavukla ruku duboko u moje bokserice. Pokušao sam i ja da uzvratim, pružio sam ruku prema njenim nogama, ali me je vješto blokirala pomeranjem koljena. Nije mi dala da je dirnem – večeras je ona vodila igru.
Dovela me je do same ivice. Osjetio sam kako gubim kontrolu. U trenutku kada sam doživio vrhunac, tijelo mi se trznulo, a ja sam jedva suzdržao krik, pretvarajući ga u duboki, prigušeni izdisaj koji je srećom zvučao kao da se samo namještam na trosjedu. Sve se ispraznilo u njenu ruku, duboko unutar moje trenerke,zavukla je drugu ruku polako ispod cebeta da mi podigne trenerku,radila je to tako da ne bude primetno,pomerala se kao da se namešta da bude pored ćerkice,vešto je uspjela da veci dio sperme zadrzi u saci koju je zatvorenu izvadila dok je drzala trenerku neprimetno.
Ono što je uslijedilo ostavilo me je u potpunom šoku. Polako je izvukla ruku, vlažnu i prelivenu mojom spermom. Dok je muž i dalje bio fiksiran za TV, ona je, gledajući me pravo u oči s onim ludim sjajem, polako počela da liže jedan po jedan prst. Oblizala je cijelu šaku, uživajući u svakom trenutku mog transa, dok sam ja pokušavao da dođem do daha.
"Idem samo do toaleta, odmah se vraćam," rekla je sasvim prirodno i nestala u hodniku.
Sedio sam tamo još desetak minuta, pokušavajući da se saberem. Srce mi se polako smirivalo, ali noge su mi i dalje bile drhtave. Ustao sam i rekao da je vrijeme da krenem kući.
Njen muž se trgnuo iz fotelje, pružio mi ruku onako prijateljski i ljudski. "Hajde, komšo, drago mi je da si svratio. Navrati kad god možeš... Trebaćeš mi, ako budeš raspoložen, da mi pomogneš nešto oko kuće na placu za vikend."
Dok sam izlazio, osjetio sam njen pogled na leđima. Znao sam da ovo nije bio kraj, već tek početak nečeg mnogo opasnijeg.