Administrator greha: Odobrila sam mužu da te tuca!

Sve je počelo jednim neplaniranim kontaktom očiju na porodičnoj slavi. Vlada je bio čovek od kristalne logike, IT genije čiji je svet bio uredno složen u binarne nizove. Uspešan, oženjen, otac – za sve ostale on je bio neprobojna tvrđava. Ali, postojala je Jelena.

Jelena je bila haos koji njegova logika nije mogla da obradi. Tek razvedena, sa onim prkosnim sjajem u plavim očima, ušla je u trpezariju u košulji koja je više obećavala nego što je skrivala. Vlada je osetio kako mu krv struji brže. Nije to bilo obično crvenilo; bila je to unutrašnja vrelina, tihi alarm koji mu je govorio da je njegova kontrola upravo pala na testu.

„Vlado, gušiš se unutra,“ dobacila mu je u prolazu, okrznuvši mu ruku vrelim bokom. Mirisala je na divlju vanilu i opasnost. „Izađi na terasu pre nego što izgoriš.“

Na terasi je mrak bio gust i lepljiv. Vlada je stajao naslonjen na ogradu, pesnicama stežući gvožđe dok mu je puls udarao u slepoočnicama. Kada su se balkonska vrata tiho zatvorila iza nje, znao je da povratka nema.

„Svi vide kako me gledaš,“ šapnula je, prilazeći mu toliko blizu da je osećao toplotu njenog daha na svom vratu. „Tvoj sistem puca, genije. Šta ćeš uraditi povodom toga?“

Vlada se okrenuo. U mraku, njegove oči su gorele onim hladnim, inteligentnim žarom koji ju je uvek izluđivao. Više nije bilo stida, samo čista, koncentrisana namera.

„Resetovaću ga,“ procedio je, a glas mu je bio dubok, hrapav od suzbijane želje. „Ali ne ovde.“

Odvezao ju je u svoj privatni prostor – stan koji je bio njegova tehnološka pećina. Čim su ušli, nije bilo žurbe. Vlada je bio majstor preciznosti. Prislonio ju je uz hladan zid hodnika, ali njegove ruke nisu bile divljačke; bile su zapovedničke. Istraživao je njenu kožu kao da piše najvažniji kod u životu, polako, milimetar po milimetar, dok ona nije počela da moli za više.

Te noći, Jelena je otkrila da se iza maske mirnog IT stručnjaka krije predator. Njegova posvećenost njenom užitku bila je hirurška. Istraživao je njene dubine sa onim istim fanatizmom kojim je rešavao najkompleksnije algoritme, sve dok se njeni krici nisu stopili sa tišinom sobe. Na starom drvenom stolu, pod svetlom koje je jedva dopiralo sa ulice, on ju je posedovao sa sirovom elegancijom muškarca koji je decenijama čekao na ovaj trenutak.

Kada je sve bilo gotovo, ostao je samo miris mošusa i tihi zvuk njegovih servera u pozadini. Vlada je znao – ovo nije bila afera. Ovo je bila redefinicija njegovog postojanja.

***

Dvadeset godina kasnije, sala za venčanja bila je prepuna cveća i lažnih osmeha. Vlada, sada sedi magnat čije je ime značilo moć, stajao je nepomičan. A onda je ušla ona.

Ista plava dubina u očima, ista svila koja je milovala njene obline, ali sa još više drskosti u koraku. Prišla mu je usred gužve, toliko blizu da je osetio vrelinu njene kože kroz svoj sako.

„Vlado,“ šapnula je, a u tom glasu je bilo više erotike nego u svim njegovim sećanjima. „Vidim da ti je lice ponovo u onoj opasnoj boji. Jesi li za ovih dvadeset godina naučio kako se kvari ovaj savršeni red, ili ti i dalje treba instrukcija?“

Njegovo srce je udaralo u rebra kao zarobljena zver. „Jelena, ovde su nam porodice. Ne igraj se.“

„Baš zato je i zabavno,“ nasmejala se, a pogled joj je skliznuo ka njegovim usnama. „Ostavila sam ti putokaz, Vlado. Tanka, savršena linija koja vodi pravo tamo gde si me ostavio. Čekam da vidim da li je tvoja batina i dalje onako nemilosrdna ili si postao samo još jedan dosadni starac sa previše novca.“

Primakla se još bliže, dah joj je bio vreo. „A sećaš se kako sviram frulu, zar ne?“

To je bio trenutak kada je svetski uvaženi magnat nestao. Ostao je samo muškarac. Bez reči, čvrsto ju je uhvatio za nadlakticu. Njegovi prsti su utonuli u njenu meku put, dajući joj do znanja da igra tek počinje.

„Idemo,“ rekao je kratko.

Odveo ju je u onaj isti stan, sada pretvoren u digitalno carstvo sa ogromnim ekranima. Čim su ušli, Vlada je skinuo masku gospodina. Pod plavičastim svetlom monitora, naterao ju je da klekne. Gledao je u njene oči dok je ona radila ono u čemu je bila virtuoz, osećajući kako mu se svest raspada na proste faktore.

Kasnije, na masivnom radnom stolu, među kablovima koji su prenosili milione podataka, on ju je ponovo osvajao. Uključio je zidni ekran; direktan prenos njihove strasti u 8K rezoluciji. Naterao ju je da gleda. Gledali su sopstveni greh u visokoj definiciji – svaki drhtaj njene kože, svaki njegov snažan nalet koji ju je pomerao do ivice ludila. Videla je tu tanku stazu koju je ostavila za njega, i gledala kako je on nemilosrdno prisvaja, dokazujući da godine nisu ugasile vatru, već su je samo pretvorile u kontrolisanu eksploziju.

Kada su se u dubokoj noći vratili na slavlje, bili su savršeni. On je popravio manžetne, ona karmin. Ali u uglu sale, Jelenina sestra ih je čekala. Polako je vrtela čašu vina, a u njenom pogledu je bila čitava istorija njihovog greha.

„Vlado...“ rekla je tiho, prilazeći mu da mu skloni nevidljivu mrlju sa ramena. „Izgledaš iscrpljeno. Nadam se da je taj bag u sistemu konačno obrisan.“

Pogledala je Jelenu, zadržavši se na njenim natečenim usnama sekundu predugo, a onda joj je uputila onaj saučesnički, opasni mig.

„Dobro je imati tebe pri ruci kad god nešto zaglavi, zar ne?“ dodala je uz osmeh koji je sekao kao žilet. „Hajde, idemo kući. Ova predstava je gotova.“

Seli su jedno naspram drugog poslednji put te noći. U tišini koja je vrištala, znali su – ključ stana je i dalje u njegovom džepu, a šifra je sada postala njihovo najmoćnije oružje.

***
Jelena je ušla u toalet da popravi karmin, ruka joj je jedva primetno podrhtavala. Vrata su se tiho zatvorila. U ogledalu se pojavio odraz Vladine žene – Milice. Stala je pored nje, polako skinula prsten, oprala ruke, pa ga vratila na domali prst.

Milica: „Znaš, Jelena... svila je prelepa, ali se užasno gužva na drvenim površinama. Naročito na starom hrastu. Teško se pegla posle.“

Jelena je zaledila ruku sa karminom. Srce joj je preskočilo, ali se nije okrenula. Gledala je Milicu kroz staklo.

Jelena: „Ne znam o čemu pričaš, Milice. Verovatno si umorna, duga je noć.“

Milica: (mirno, brišući ruke ubrusom) „Nisam umorna. Naprotiv, nikad nisam bila budnija. Vlada je uvek mislio da je on taj koji drži kontrolu nad serverima, ali zaboravlja ko mu plaća licence sve ove godine. Ja sam mu odobrila taj tvoj 'izlet' večeras. Trebao mu je taj reset. Bio je nepodnošljivo nervozan poslednjih meseci.“

Jelena se polako okrenula, bleda, sa prkosom koji je počeo da puca.

Jelena: „Odobrila? Misliš da si ti ta koja odlučuje o tome koga on želi? On me je izvukao odavde kao da mu život zavisi od toga. On me sanja dvadeset godina, Milice. Ja sam njegov jedini pravi kod, ti si samo operativni sistem koji mora da trpi.“

Milica: (nasmešila se, skoro majčinski) „Draga moja... ti si samo sandbox. Testno okruženje gde on istrese svoje frustracije da bi kod mene došao čist. On te sanja jer mu ja to dozvoljavam. Da sam htela da te obrišem, uradila bih to pre dve decenije. Ali trebala si mi. Žena kao ja ne može sama da nosi sav taj njegov ego. Ti si mi bila besplatan servis za održavanje.“

Jelena: (glas joj je drhtao) „Lažeš. Videla sam mu lice večeras. On te se plaši, on te ne voli. On mene...“

Milica: (prekida je, unoseći joj se u lice) „On tebe koristi da bi osetio da je još uvek onaj dečak sa terase. A onda se vrati meni da mu popravim kravatu i platim račune. Večeras si mu bila putokaz, sutra ćeš mu biti samo još jedan sramotan log koji će pokušati da sakrije. Ali ja ću imati kopiju. Uvek imam kopiju.“

Milica je otvorila torbicu, izvadila mali, stari ključ – identičan onom koji je Vlada mislio da krije u džepu – i spustila ga na mermer pored Jelenine torbice.

Milica: „Zadrži ga. Meni više ne treba. Kupila sam novi stan, na drugom kraju grada. Ovaj tvoj 'putokaz' je od sutra na prodaju. Vlada to još ne zna. Saopšti mu to kad sledeći put budeš 'svirala frulu'. Čisto da mu malo začiniš uvertiru.“

Milica je krenula ka vratima, a onda zastala.

Milica: „I Jeco... popravi karmin. Razmazao ti se u uglu usana. Izgledaš... iscrpljeno od tolikog posla.“

Vrata su se zatvorila. Jelena je ostala sama sa ključem na mermeru i sopstvenim odrazom koji više nije prepoznavala.

Kategorija:
Strejt erotske priče 


Korisnik

Hvala, istinita je....

Korisnik

Dobra, filmska!