Udata komsinica

Mjesec dana smo se igrali vatrom. Svaka poruka koju smo razmijenili dok je ona sjedila u dnevnoj sobi sa njim, a ja u svom stanu, bila je kao kap benzina na požar koji je tinjao između nas. „Spavas li?“, „Šta radiš?“, „Znaš li šta bih ti sad radila da sam tu?“ – te rečenice su nas dovodile do ludila. Sretali smo se na hodniku zgrade, razmjenjujući samo kratke, komšijske pozdrave, dok su nam oči gorjele od tajni koje niko drugi nije naslućivao.

Ali večeras, on je konačno otišao na put.

Kad su se vrata njenog stana tiho zatvorila iza mene, tišina je bila toliko gusta da sam čuo sopstveno srce. Stajala je u hodniku, obasjana samo prigušenim svjetlom. Moja komšinica, žena koja je toliko držala do sebe da je svaki njen pokret bio čista elegancija. Njena duga, gusta smeđa kosa padala joj je u talasima preko ramena, a miris jakog parfema i uzbuđenja ispunio je prostoriju.

Nosila je svileni bordo ogrtač, onaj o kojem mi je pisala noćima, sa crnom čipkom koja je provirivala na dekolteu, jedva obuzdavajući njene čvrste, oblikovane grudi. Čim me je ugledala, naslonila se leđima na zid, a koljena su joj blago zadrhtala.

„Trideset dana,“ prošaputala je hrapavim glasom. „Trideset dana te sanjam i dodirujem se misleći na tebe. Mislim da ću eksplodirati ako me odmah ne dotakneš.“

Napravio sam taj jedan korak koji nas je dijelio. Osjetio sam toplinu njenog tijela, miris te vatrene, udate žene koja je predugo čekala. Nije bilo oklijevanja. Njene ruke su se zaplele u moju kosu, vukući me ka sebi silinom koja me je iznenadila.

„Nema više dopisivanja,“ šapnula je uz moje usne. „Sad mi pokaži sve ono što si mi obećavao. Svaku. Jednu.Stvar"

Vodila me je ka velikom krevetu. Dok je hodala ispred mene, bordo svila se zategla preko njenih oblih kukova i savršeno zategnute zadnjice. Legla je, povlačeći me za sobom. To nije bio običan susret; bio je to sudar dvije gladi. Moje ruke su grozničavo istraživale njenu kožu, osjećajući čvrstinu njenog tijela koje je žudilo za dodirom.

Kada sam se konačno spojio sa njom, soba je nestala, dok joj je kosa bila rasuta po jastucima poput najfinije svile. Više nije bilo mjesta za riječi – njene oči, tamne i vlažne od želje, govorile su sve. 

 Osjetio sam kako me njeni mišići snažno grle, dok su joj se noge obavijale oko mog struka. Njeni uzdasi, koje je mjesecima gušila, postajali su sve glasniji. Izvijala se pod mojim dodirima, zabacujući glavu unazad dok joj se duga kosa rasipala po jastucima. U trenutku potpunog oslobađanja, dok je drhtala u mojim rukama, znao sam da je vrijedilo svake sekunde čekanja

Moje usne su prvo pronašle njene, ali to nije bio običan poljubac. Bio je to sudar dvije gladi koje su se mjesec dana hranile samo slovima na ekranu. Osjetio sam ukus njenog karmina i vrelinu njenog daha dok je tiho zastenjala u moje grlo, privijajući se uz mene tako snažno da sam osjećao svaki otkucaj njenog srca kroz tanku čipku njenog veša.

Spustio sam ruke na njena bedra, osjećajući koliko joj je koža bila vrela, skoro grozničava. Polako sam povlačio rubove čipke, otkrivajući svaki centimetar tijela koje sam u mislima već hiljadu puta prešao. Kad su moji prsti konačno dotakli tu tačku o kojoj smo satima pisali, ona je izvila leđa, zabacujući glavu unazad, dok joj je jedan duboki, grleni uzdah pobjegao s usana.

„Bože...“ izdahnula je, a prsti su joj se zarili u moja ramena, stežući me kao da se boji da ću nestati. „Tačno tako... Baš kako si mi obećao sinoć u onoj poruci... Ne staj...“

Njena koža je postala vlažna, mirisala je na želju i na tu slatku zabranjenu slobodu. Svaki moj pokret bio je odgovor na neku rečenicu koju smo razmijenili dok je on bio tu, u susjednoj sobi. Svaki dodir je bio naplata za sve one poglede u hodniku koje smo morali da sakrivamo.

 Njeni uzdasi su postajali sve glasniji, sve dok se nisu pretvorili u neartikulisane krike koje je gušila u mom ramenu, tresući se od talasa užitka koji su je zapljuskivali jedan za drugim.

Bilo je to više od samog čina – bilo je to oslobađanje svega onoga što smo mjesec dana zaključavali u sebi, dok su nam se telefoni punili maštarijama koje su te noći, u tišini njenog stana, konačno postale stvarnost

 Ona je zabacivala glavu unazad, otkrivajući vrat koji sam odmah počeo da prekrivam vrelim poljupcima i ugrizima, baš tamo gde sam joj u porukama obećao da ću ostaviti trag. Njeni nokti su mi se zarili u leđa, crtajući vatrene linije dok se borila za vazduh, a svaki njen uzdah bio je isprekidan mojim imenom.

„Još... molim te, još...“ ječala je, dok su joj se noge još jače stezale oko mog struka, tjerajući me da idem do kraja, do same ivice.

Osjetio sam kako joj se cijelo tijelo zateže poput strune. Taj talas je krenuo iz dubine, tjerajući je da se izvije i snažno me pritisne uz sebe. U tom trenutku, dok je ona drhtala u mojim rukama, ispuštajući onaj dugi, oslobađajući krik koji je mjesec dana gušila u sebi, i ja sam se prepustio. Sve te neprospavane noći kuckanja poruka, svo to iščekivanje i glad, prelili su se u taj jedan, snažni trenutak potpunog spajanja.

Pao sam preko nje, oboje smo bili obliveni znojem, srca su nam lupala u istom, suludom tempu. Ležali smo tako u tišini, slušajući samo naše teško disanje koje je polako punilo sobu. Ona je polako otvorila oči, još uvek zamagljene od užitka, i nježno mi sklonila kosu s čela.

„Vrijedilo je svakog slova,“ prošaputala je sa umornim, ali pobjedničkim osmijehom, privlačeći me u još jedan, ovoga puta spor i mekan poljubac.

Ležajuci tako još dugo, isprepletenih nogu, dok se disanje polako smirivalo, ali elektricitet u vazduhu nije nestajao. Ona se naslonila na lakat, posmatrajući me onim svojim pametnim, iskusnim očima u kojima je sada tinjao novi plan.

„Znaš,“ prošaputala je, prelazeći prstom preko mojih usana, „ovo je bio tek početak. Sad kad znam kakav je osjećaj imati te stvarno, ne mislim da stajem.“

Približila se još više, glasom koji je bio jedva čujan, ali prepun odlučnosti: „Kad se on vrati preksutra, moramo biti pametni. Od sad pa nadalje, insistiraću da se više družimo. Reći ću mu kako si sjajan,ljubazan i fin komšija, kako bi bilo lijepo da svratiš na kafu ili piće češće. Želim da postaneš 'porodični prijatelj'.“

Nasmijala se onim svojim grešnim osmjehom koji mi je opet ubrzao puls.

„Zamisli samo tu igru... Sedećete jedno preko puta drugog, pićete neku žestinu, on će pričati o poslu i putovanjima, a ja ću te ispod stola dodirivati nogom, tačno onako kako smo se dogovorili u porukama. Gledaću te pravo u oči dok mu sipam piće, a ti ćeš jedino znati šta se krije iza tog pogleda. Biće to naša mala, najslađa tajna dok on ne ode na sledeći put... ili dok se on ne okrene na trenutak, a mi ukrademo poljubac u kuhinji.“Poljubila me je još jednom, snažno i posesivno, kao da pečatira taj dogovor.„Spremi se, komšija,“ dodala je dok je ustajala da obuče onaj bordo ogrtač, „tek sad počinje prava zabava"

Napolju je počelo da sviće. Ustao sam, ali me je zadržala pogledom. „Moraš da ideš pre nego što se zgrada probudi,“ šapnula je, popravljajući svoju razbarušenu kosu.

Na izlaznim vratima stana, popravila mi je majicu. „Od sutra smo samo dobre komšije. On se vraća preksutra. Kad nas vidiš zajedno,slobodno mu se javi kao do sad,budi ljubazan, budi onaj fini momak kojeg će on poželeti da pozove na piće. Inisistiraću da se družimo kao porodice. Želim da mu sipam piće, dok te ja gledam pravo u oči. To će biti naša najslađa igra.“
Poljubila me je poslednji put, snažno i posesivno. „Idi sad. Prva zajednička kafa je moja ideja, obećavam.“
Tiho sam izašao, ostavljajući je u polumraku stana, dok je ona već u glavi smišljala kako da nas spoji pred njegovim očima...

Kategorija:
Strejt erotske priče 


  • Nema komentara