Ogledalce, ogledalce

Da li ste nekad vodili ljubav pod plafonskim ogledalom? Za mene je to bilo jedinstveno iskustvo, ali takva iskustva do sada nisam imala sa kim da delim. Ako bih opisivala drugaricama polovina njih bi se narogušila što nekoga privlače i neke druge ljubavne forme pored klasičnih, da uključuju bilo šta sem već oprobanog i očekivanog, i ispala bih perverzna u toj ženskoj prizmi licemerja. Ostale drugarice bi verovatno odobrile sa skivenim podsmehom da ne kvare prijateljstvo.

Kada bih partneru u vezi pričala takvo nešto, sigurno bi mu dugo ostala u glavi slika mene sa nekim drugim, ne verujem da bi to shvatio kao nevino deljenje neke tajne iz prethodne veze iako je završena, i mislio bi garantovano da to hoću da podelim sa istom osobom, a retko ponavljam ono što je već doživljeno i proživljeno.

Tako da su malo neobičnija seksualna iskustva ostala opisana detaljno samo u mom dnevniku, a ovde mi se dopada što smo anonimni i možemo uzajamno podeliti slatke grešne tajne da to nikoga ne uznemirava i ne budi ljubomoru. Dnevnik je služio da sačuvam od zaborava te trenutke i osećaje, mada vremenom blede ali uvek imam potrebu da to nešto, barem trunku, sačuvam za sebe, daleko od očiju sveta, možda kao neku recku pređene granice u kojoj sam beskrajno uživala.

Radovana sam ‘upoznala’ na Fejsbuku, bio je poznanik moje poznanice koja mi je predložila da zapratim njegovu stranicu jer čovek pravi čuda od stakla, onog duvanog, raznobojnog, pravi vitražne dekoracije a moja majka je tražila slične za naš novi dom u centru Beograda. U tom periodu su se ona i tata razveli posle mnogo godina i morala sam da joj učinim bar tu narudžbinu da je nečim obradujem jer je bila očajna. 

Volela sam te praktične umetnike i uvek se divila ko ume rukama to jest s deset prstiju napraviti nešto posebno pa još kada je unikatno skroz me oduševi. Imala sam jednog luckastog prijatelja, gej orijentacije, koji je često menjao partnere, putovao uživao u životu i ludovao je od srednje škole, imao svoj frizerski salon blizu naše porodične kuće, rekao mi je jednom da se umetniku sve prašta jer ulepšava svet i ne treba ničim drugim da se bavi. Zapamtila sam te reči.

Staklar Radovan je nakon moje porudžbine odmah stupio u bliži kontakt sa mnom telefonskim putem da se dogovorimo o svemu odnosno da mu dočaram sitnice u kom pravcu da izlije predmete koji su se mami svideli. Objasnio mi je da nekoliko ogledala moraju sačekati a sitnije dekore će uraditi ranije i dao mi je ogroman popust, kao zbog broja naručenih predmeta, ali me je često zvao da se raspituje dodatno za boje, nijanse, veličine, slao mi fotografije dok radi, rekao da je celokupna dostava besplatna što me je iznenadilo. 

Naglasio je da mu se dopada moj glas i da svakog dana jedva čeka razlog da me ponovo nazove. Govorio je da ću ja biti krivac ako napravi neku grešku u izradi jer mu konstantno odvlačim misli i zamišlja da sam pored njega i da komentarišem šta je kako uradio. Kada je fotografisao proces izrade uvek bi u kadru bio uhvaćen neki deo njega, ruka, noga, umrljana košulja, deo lica, osmeha. Zapitkivala sam svašta, prelazeći na ti pa se vraćajući na vi, pitala sam otkud se tako mlad time bavi već dugo, rekao je da je učio sa ocem, inače je živeo u malom mestu u Šumadiji. Nisam ni primetlla u toj spontanosti kada je došao dan da više ni ja nisam mogla bez kontakta sa njim.

Ubrzo smo prešli sa poslovnog na privatno, čuli se po nekoliko puta dnevno i dopisivali do kasno. Kad god bih posetila majku, ona i sestra su me stalno zezale kakav je to udvarač s kim se kikoćem, ali mora da su verovale da je mojih godina ili stariji a ne praktično dečkić. Imao je nepunih dvadeset dve a ja punih trideset i šest godina. 

Kada je radnik dopremio robu, majka je bila prezadovoljna novim dekorom koji je potpuno izmenio stan, i danima hvalila mene i poznanicu preko koje sam došla do tako talentovanog maestra. Ništa još nisam znala o njegovim skrivenim talentima. Rekla sam im da ću za koji dan otputovati u obilazak radnji naše firme u nekim manjim mestima. Čuvaj se rekle su, ne ideš valjda sama. Sa kolegom idem, ne brinite, slagala sam.

Sela sam u auto i krenula kilometrima ka Radovanu. Želela sam da ga bolje upoznam u mestu gde živi i radi. Bio je sam, otac mu je preminuo par godina ranije, majka se nije znalo gde je i bio je jedinac. Setila sam se da mi je otac jednom rekao da nikome nikada ne idem na noge jer tako žena ostavlja jeftin utisak o sebi, ali sam malo (više) odlepila i nisam marila za neke moralne postulate, sem toga, popićemo po piće i put nazad. 

Međutim, Radovan je bio drugačiji od većine mladića. Kao dete koje se igra i stvara, a opet odrastao muškarac koji precizno zna šta želi. Uživo je bio u licu mnogo lepši nego na fotkama koje su nastajale više zbog umetnina a manje zbog njega. Iznenadilo me je koliko je mršav i visok jer to nisam mogla proceniti sa slika, pomislila sam kako bi mogao imati koji kilogram više, ali sam ubrzo prateći njegove pokrete tela uvidela čudnovatu gipkost, mišićavu vitkost kojoj ništa nije nedostajalo nego je proradila neka moja stara buba, plašila sam se da priznam da je savršen.

Popili smo hladan sok na njegovoj terasi u predvečerje kada sam stigla, bio je jun i vreme već vrelo, a tog dana veče je bilo s povetarcem i pravo prolećno i romantično. Selo je bilo divno i beg od prestonice izuzetno prijao. Sam vazduh mi je mirisao drugačije.

Vreme je da uđeš u moje carstvo, šapnuo je a onda ustao u onoj svojoj visini i poveo me za ruku. Pre ulaska u kuću uhvatio me je za struk nežno, zavrteo da mu padnem na ruku i poljubio mi usne duboko i nežno da sam zadrhtala od njegove topline i što to nisam ni najmanje očekivala.

Na sekundu mi se zavrtelo u glavi, kada sam ugledala čitavu staklenu bajku, kuća je bila ispunjena staklenim skulpturama različitih veličina kakve sam već videla ranije ali ne izrađene od tog materijala, svetlucave kako jedne kraj drugih prelamaju razne boje stakla. Stakleno posuđe, voće, nakit, ustakljene slike i gomila onog što u prvi mah nisam ni znala šta je, umorilo mi je oči da sam se samo nasmejala u predaji.

Ništa još nisi videla, rekao mi je dok smo večerali u dnevnoj sobi, a meni se učinilo da sam već sve sobe prešla jer je prostrano i zbog staklenih lampi, ramova, ogledala i prelamanja prostor se činio mnogo većim. Rekla sam da bi mi prijalo nešto prigušenije jer kao da već slepim pod jakim svetlima. Izvinio se iako nije ništa kriv i obećao da će mi napraviti nezaboravan ugođaj. 

Gledala sam ga u oči kad je nastupio trenutak tišine i kada je bilo ispričano sve što dvoje imaju da kažu kada se prvi put nalaze licem u lice.

Oči su mu bile svetlo plave i prelivale se kao sunce u isečenom ledu, kao da su i same bile od stakla. Ten mu je bio svetliji nego što bi se očekivalo naspram dosta tamne kose. Stidljiv mladež nadomak usana davao mu je dozu neke seksi misterije i posebnosti. Ne smetaju ti moje godine? Pitao je iako sam ja trebala to njega pitati. Imao je divne zube i osmeh koji bi oduvao svaku od 18 do 88.

A onda je nastupio haos. Otvorio mi je vrata spavaće sobe samo lagano odškrinuvši a ona se pod tim dodirom ispružila širinom kao da je bilo predodređeno da uđem gde pripadam. Pomislila sam u trenu na udaljenost od grada ali sam hrabro zakoračila unutra, odjednom gledajući samu sebe u milion primeraka. 

Jedan zid je bio obložen staklićima poput mozaika, činili su lice izlomljenim i dok sam se smejala lomili su mi osmeh u hiljadu čela i noseva, zuba i usana. Zamahnula sam rukom a odjednom je dvesto žena mahalo. Stajao je iza mene i posmatrao gde se krećem i šta gledam, a ja kao devojčica nisam mogla da prestanem sa smehom i čuđenjem. 

Naspramni zid bio je prekriven slikama noćnog mira, praznih ulica, šuma, nekih čudnih tihih prostora ili ruševina i napuštenih lokala. A druga dva zida, jedan naspram drugog, ispunjavala su ogromna ogledala u srebrnim i crnim ramovima koji su visili umesto slika i, gledajući u jedna videla bih umnoženu sebe u drugima. Oči su mi šarale i ka plafonu, prozirnom poput mirnog tamnog jezera.

Sedi da mi ne padneš, rekao je i zagrlio me. Sedeli smo na velikom francuskom ležaju prekrivenom srebrnim satenom. Eto to mi je hobi, vidiš, da malo i sebi ugodim, napravio sam ovaj kutak za uživanje, smeši se i priča mi. Kakvo crno uživanje, imam osećaj da nas posmatraju neki stranci, iako znam da smo tu samo nas dvoje, ali previše nas je! Pokazivala sam rukama tamo i ovamo u zbunjenom smehu, kada mi je uzeo obraze u ruke da me umiri još jednim poljupcem, nakon kog je usledilo još, pa još, i još.

Bi li smela da probaš? Hm, koje pitanje. Ne objašnjava ali znam na šta misli. Pa… volim svoje telo, radila sam na njemu, nisam sigurna kako izgleda u raznim pozama, nisam sebe nikada dugo gledala sa strane, zastanem nekad pred izlogom da bacim pogled da li je sve na mestu, ali da sam nešto opterećena izgledom ili kamoli voajer, baš i ne. On se smeje dok razmišljam naglas.

Priča mi kako mu je prijatelj pomagao sa montiranjem sobe za užitak pre par godina, a Radovan mu je, da mu zahvali, ispunio želju da provede noć sa suprugom na tom krevetu. Izašli su iz kuće kao opareni, ona je bila više ljuta zbog nekih njegovih komentara, on pokunjen kao da su mu sve lađe potonule.

Pa šta se desilo, pitam. On je hteo da je vidi u svim pozama koje nikad ranije nisu praktikovali, izlomio ženu i samo buljao u nju u ogledalima, kao opčinjena životinja ponavljajući radnje dok ga nije odgurnula a on je jurio po sobi sa stalnom erekcijom govoreći kako je on vizuelan tip i da je sada želi i voli sve više. U drugoj etapi navalio je na pozu u kojoj je gledao sebe s leđa dok je ona ležala i nezgodno se oslonio nogom na ivicu kreveta tako da je pao dok je sebe gledao. Prokleli su i Radovana i sobu.

Ma kakav hall of mirrors, ovaj mali prostor je nadmašio i dvorce. Dok smo sedeli jedno kraj drugog opustila sam se, a onda je on otišao po flašu vermuta, upozoravajući me zbog vožnje da neću ići kući te noći već ujutru. Nisam mogla ni odbiti niti mu odoleti. Ugasio je sobno svetlo i upalio pet malih podnih lampi raspoređenih tako da se u ogledalima priguše oblici a opet itekako dovoljno sve vidi. Tiha noir jazz muzika dopirala je iz nepoznatog izvora, magično raznošena preko nekoliko zidnih zvučnika. 

Skidao me je polako i nežno, a ja sam žmurila. Ponekad bi mi poljubio rame, nasmejane usne ili oči. Osećala sam kao da će nestati ako progledam, i slepila sam kapke da to nikako ne doživim sada kad je najlepše. Osetila sam blizinu njegovog daha kako me osvežava i priprema. Njegove ruke zaplovile su na meni i položile me pod sebe. Opružila sam se pod njim kao pod svilenim ćilimom od blizine i svilenih dodira. Milovao me je kao da priča, svaki pokret je bio rečenica, svaki uzdah pasus o svemu što smo izgleda predugo čekali.

Pritiskajući me ugodno svojim mišićima spuštao me je i uzdizao od agonije do euforije, krevet je na čas delovao kao okean kroz koji tonem, a na čas stena na koju me nasađuje. Otkopčavala sam mu košulju lagano dugme po dugme a on nam je veštinom majstora oslobodio delove ispod struka.

Osvajao me je prisutnošću dodira i pogleda dok me polako čini svojom i gubim sebe na način koji mi prija, postajući njegova a ostajući svoja, gledajući u njega kako se iznad mene identično menja. Trebao mi je neko takav, da me prati i da ga pratim, a da niko ne skrene sa puta.

Obećavalo je igru bez kraja. Gledala sam ga rastočeno, pravo u zenice, kada sam primetila da je sve teži i sve ugodniji, mišići su mu jačali, želja tvrdnula. Odeća je bila uklonjena. Poljupci su postali burniji i brojniji, sve luđi. Nestrpljenje je ispunilo prostoriju a ogledala su nas gledala kao da će u istom trenu sva zajedno pući.

Iznenada, uzdigao se i okrenuo me na sve četiri, zaronivši glavu među moje blago razmaknute noge. Širio ih je u tempu slađenja mojim sokovima koji su mu preplavili nos, obraze, usne. Gledajući sebe sasvim nagu u ogledalu, dok njega iza sebe ne vidim, obuzeo me je osećaj koji sam retko kada iskusila, oluju koja me je u jednoj tački načela a onda se, nezaustavljiva, bespoštedno širila ostatkom tela koji je već drhtao. Grčila sam se, a on je sve dublje uranjao, lizao, sladio se, čupkao, mrmljao kao da se dočepao najukusnije voćke. Niz glatku kožu u toj najosetljivijoj regiji, širila mi se jeza koja nije puštala, suluda i izluđujuća, usmerena da me pokori u obostranoj pobedi.

Njegovo lizanje pratilo je moje cviljenje dok sam gledala u dojke te zanosne žene u zanosu, ogledalo mi je prenosilo epizodu kao kamera, prikazujući svaki sadašnji trenutak u toku dešavanja. Gledala sam u lelujanje tvrdih dojki, ispupčenih otvrdnulih bradavica kako seku vazduh pred nama dvema, a iza nje i iza mene isti jezik u nas prodire, ulazi, izlazi, mami nas da ga potražimo čim izađe i uvučemo nazad u sebe. 

Igrala sam se sa tim slikom, oslobođena, bez stida pred bezbrojnim staklima, želela sam da sva upamte to vožnju blaženstva kroz koju prolazim. Spuštala sam se ka krevetu, milujući saten vrhovima bradavica, osećajući njegova ramena dok mi podupiru unutrašnjost butina, olakšavajući mu hranjenje.

Kada se konačno zasitio, oblizivajući se, ja sam se tresla u ekstazi. Spustila sam se prema njegovoj kožnoj palici koja je pretila da me izludi. Legao je duž hladnog satena, prepuštajući mi se na milost i nemilost. Dopao mi se položaj u kom sebe mogu da gledam uspravno i nije mi se još napuštao. 

Rešila sam da odmah uživam u onome što vidim pred sobom, da se poslužim onim što mi se pruža tako podatno, uspravljeno, okamenjeno u sopstvenoj vrelini. Sela sam na samu sredinu njegovog razvijenog tela, pogledavši mu otopljenu radost u očima i ruke iza glave kao da se namestio za posmatranje i nije planirao baš ništa da preduzme, što mi je upravo i trebalo. 

Poda mnom je titralo napeto tkivo obuzdane alatke, zakočene mojom težinom ali ljutito pulsirajuće. Klatila sam se trljajući je napred pa nazad, napred pa nazad, dok je okretao glavu kao da beži od sebe i odjednom me zgrabio dlanovima oko struka u želji da me probode, ali znao je da mu to još nije dopušteno. 

Gledao je u stranu a ja napred, svakom je odgovarala različita perspektiva dok smo pratili šta će sledeće učiniti likovi u ogledalu kao da oni upravljaju našim kretnjama. Dok sam padala na njega a on se uzdizao ka meni, susreli smo se na ravni nalik poljupcu dubljem od bilo kog zamislivog. Spojili smo središta. Uvukla sam ga do dna u sebe jer sam znala da će to rezultirati serijom sitnih zemljotresa za oboje. 

Ritam je uskoro postao divlji i jedva izdrživ, a da niko ni u ludilu nije pomišljao da se preda i odustane. Nije dugo izdržao u prepuštanju kormila, i morao je potpomoći moje jahanje laganim, čvrstim prodorima u moju vlažnost koja mu je otimala uzdahe.

Gledala sam lik žene u ogledalu kako se njiše, kako orgazmično pleše na njemu, tom drugom liku u staklu, učeći više gledajući u njih nego u nas. Sa nama sam bila svom dušom, a očima sa njima. Nikada me ništa nije uzbudilo toliko, niti sam imala najsitniju ideju o tome šta bi moj um i telo doživeli da se nađu u takvim okolnostima.

Uskoro me je presavio pod sebe kao da je razumeo blagi signal pod prstom one ljubavnice iza stakla. Preuzeo je vođstvo a da ni u jednom trenutku nije zanemario ono dvojstvo rođeno s prvim pogledom. Znao je da smo začeli put kojim jedino zajedno hodimo. Na sekunde nisam mogla poverovati da za mene postoji biće sa toliko kompatibilnosti i hemije, skoro me je plašilo. Ali dok je razum ležao zanemaren, to nije sprečavalo moje predavanje i pakleno uživanje u čulnosti našeg sjedinjenja.

Kad god sam pomislila da je dosta, probudio bi mi novu iskru, zavodljivim pogledom ili nekim bezobraznim gestom. Posmatrali smo levo i desno umnožene primerke sebe kako, sedeći spojeni u krilu, jedno u drugo poniru i bore se da dobiju i pruže poslednjim snagama još jednom ono najbolje. Vraćali smo se u iste položaje koje su lampe svaki put osvetljavale drugačije i svaki novi pogled na već poznato davao nam je još neki detalj koji još nismo videli, još neki ugao ili senu koja nas raspaljuje. Okusila sam ga, dovela do ivice, gledajući sebe dok umešno mesim ustima, izvlačim i gutam uz čujno mljackanje, a stakleno jezero nad našim glavama nečujno huji, ogluvelo od prizora. 

A onda su svi likovi postali mi. Tačnije, samo smo mi ostali. Gledali su nas, ali mi ih više nismo gledali. Usmerili smo poglede jedno ka drugom, potrebni samo jedno drugom, na putu ka vrhuncu vrhunaca morali smo biti sasvim sami. Uzeo me je po ko zna koji put, imala sam već osećaj da je u toj prostoriji proteklo bar dva dana bez svitanja i sumraka, van svake vremenske zone. 

Nebrojene drhtavice i promene poza ukočile su mi udove da sam se osetila kao onaj njegov nesretni prijatelj. Nastavio je da me sobom uznosi u nesanjane visine, dok po meni i satenu nije razlio svoje bisere. Oči su mu gorele a usne podrhtavale kao da ni on takvo nešto ne praktikuje baš iz dana u dan.

Pijuckali smo vermut do duboko u noć, pričao mi je o poslu, životu, porudžbinama, drugim hobijima, obrazovanju, prijateljima. A onda je slušao mene i moje ispovesti koje su se čudom nizale takve da ih nikad svešteniku ni rođenoj majci ne bih poverila, kao da me i dalje svim čulima u sebe upija neko božanstvo. Morala sam da izađem na vazduh, van ogledala. 

Prispavalo nam se istovremeno na kauču dnevne sobe kao da se magija lagano povlači, uljuljkujući nas svojim ostatkom u čarobno oplemenjujuć odmor nakon bujica koje su nas izmoždile. Preneo me je na ‘mesto zločina’, sada prekriveno tirkiznom posteljinom. 

Naše oči su se sklapale, dok su ogledala i dalje budno gledala. Zaspala sam na njegovoj ruci dok me je druga mazila po ramenu, blaženo zatočenu u naše vanredno, neponovljivo, nerazmrsivo klupko uzimanja i davanja. 

Ta noć je u meni trajala čitav vek kao da je neko zaustavio sve kazaljke sveta. Pulsirala mi je svaka žila, krvotok otežao gust od količine strasti koja se survala u vene. Slike su mi se nizale na traci uma kao posle upečatljivog dokumentarca. Kako sam sve sagledala, mogli bismo poslužiti kao prilično dobar primer Kama sutre.

Ujutru me je držao u zagrljaju dok nisam sela u auto. S poslednjim poljupcem rekao je da prenesem pozdrave majci i pohvalim njen odličan ukus za učinjen izbor u čijoj izradi je uživao. Pogled na kraju rekao je sve ono što ne umeju i ne trebaju ljudske reči. 

Nakon toga život se nastavio svojim putem kao posle sna. Nismo se više videli ni čuli. Ne zbog udaljenosti, ne toliko ni zbog razlike u godinama. Neki susreti se dese da bi nas samo tom jednom intenzivnom epizodom obogatili i u njoj isuli sve što treba da se dogodi.

Kategorija:
Strejt erotske priče