Napisao sam joj ovo
Na kzo već sam se navikao na to da mi se javljaju svi mogući profili — više muškaraca, gay momaka, pa i TV/CD muškaraca nego žena. Ne znam tačno šta vide u meni, al kad bi mogli reći ženama. Možda bih ja onda imao više uspjeha kod suprotnog spola. .
Uglavnom, uvijek nastojim biti kulturan. Zahvalim im se, kažem da nisam iz te priče i nastavim dalje.
Jednog dana stiže mi poruka od profila na kojem piše “CD”. Priznajem, skoro sam preletio preko toga, ali slike su bile… dobre, baš dobre... ma jebiga dobre. I u razmjeni poruka — da je ne znaš , nikad ne bi pogodio da je muško. Pisala je mekano, kulturno, malo stidljivo. Razgovor je tekao bolje nego s većinom.
Ali, na kraju — ipak je muško. I ne želim davati pogrešnu sliku, nikome. Pa završim razgovor na svoj uobičajen način: zahvalim se, poželim sreću, i krenem da zatvorim chat.
Tu me zaustavi njena — ili njegova — zadnja poruka:
“Ako već nećeš biti sa mnom… napiši mi makar priču.”
Zastao sam. Ne znam zašto. Možda zbog nekog ljudskog pristupa. Nisam joj mogao dati ono što je tražila — ali mogao sam dati ljudsku gestu. Nešto što govori: vidim te, poštujem, ali ostajem u svom svijetu.
I napisao sam joj ovo
Moja CD prijateljica živi u drugom gradu. Godinama mi je pričala o jednoj želji koju nikad nije imala hrabrosti da ispuni —
da se skroz, full, sređena kao žena prošeta negdje gdje je niko ne zna.
Da osjeti kako je to kad uđeš u noć kao sasvim druga verzija sebe.
Toliko puta je to ponavljala da više nisam imao srca da je odbijem.
Rekao sam joj direktno:
“Sredi se full, da si top-top… dolazim po tebe i vodim te u jedan grad na večernji izlazak. Da osjetiš šta znači biti primijećena.”
Dogovor je pao.
Te večeri parkiram se na dogovorenom mjestu, šaljem joj poruku da sam tu… i čekam.
Vidim siluetu kako prilazi.
Štikle udaraju o pločnik tak-tak, kukovi se njišu, kosa svjetluca pod svjetlima, haljinica kratka jedva da prekriva ono što treba, leprša na njoj... a silueta… čista ženska.
Kad se spustila do mog auta i nasmijala se, tek tada sam shvatio.
To je ona. Moja CD prijateljica.
Morao sam se nasmijati, iskreno iznenađen:
“Moram priznati… očekivao sam da ćeš biti sređena, ali ovo… ovo je baš uu.”
Ušla je u auto, mirisala bolje od pola žena koje sam upoznao.
Krenuli smo u grad.
---
Večer je pala, grad živ, ulična svjetla prate svaki njen korak.
Hodamo zajedno centrom, a ljudi… ne mogu da vjeruju.
Muškarci se okreću, otvoreno, bez srama.
Neki dobace njoj:
“Uf, kako si dobra !”
A neki meni:
“Svaka čast, care!”
Žene je gledaju ispod oka — ne vjeruju da jedna “žena” može tako biti sređena, tako samouvjerena, tako… seksi.
A nas dvoje se smijemo u sebi, jer samo mi znamo da je ona muško.
I u tom malom zajedničkom tajnom svijetu — ima nečeg oslobađajućeg.
Poslije duge šetnje sjedamo na piće.
Glas spušta tiho, samo da je ne oda, a oči joj sjaje — vidiš da joj se želja ostvaruje.
Dok pričamo, primijetimo jedan par u blizini.
Ona… visoka, plava, kosa duga i zlatna.
Oči zelene, krupne.
Grudi… prirodne, ali impresivne.
Hladna elegancija, ona koja ulazi u prostor i sve žensko automatski potone za nijansu.
A on —
mišićav, tamnoput, tetovaža mu prelazi preko vrata i ruke, onaj tip koji izgleda kao da živi u teretani. Al nista pretjreno, nego svaki mišić fino iz definisan.
Dominantan izgled, miran izraz.
I onda…
vidimo da on gleda u nju. U moju CD prijateljicu.
Pogled mu se vraća uvijek na ista mjesta — kosu, noge, struk.
Ja se naginjem prema njoj i šapnem:
“Vidi ovo… pored ovakve ljepotice on puca pogledima prema tebi.”
Ona se nasmije, tiho, stidljivo i ponosno u isto vrijeme.
“Možda me provalio?”
pita.
Odmahnem glavom.
“Ma jok. Da je znao, ne bi ovako gledao. Ovo je… želja. Ono što mu fali, ono što ne smije reći naglas.”
Ona spusti pogled, ali vidi se — godi joj.
Ne zato što ga želi, nego zato što prvi put u životu osjeća šta znači biti primijećena kao žena.
On se naginje prema svojoj supruzi i nešto joj tiho govori.
Ona ga sluša, polako, klimne glavom… a zatim se okrene prema nama. Pogled joj klizi preko moje prijateljice, od štikli, preko nogu, pa sve do lica.
Nije to bio pogled žene koja osuđuje.
To je bio pogled žene koja procjenjuje.
On ustaje, prilazi šanku i plaća njihov račun.
A ona — ta nordijska ljepotica — lagano ustaje, odguruje stolicu i kreće prema našem stolu.
Moja CD prijateljica se odjednom ukoči.
Vidim kako joj lice mijenja nijansu… kao da se prepala da će je ova napasti, razotkriti, posramiti.
Kad je plavuša došla do nas, ljubazno, gotovo nježno, rekla je:
“Je li slobodno? Mogu li sjesti?”
Moja CD prijateljica odmah je klimnula glavom u smislu: nemoj je pustiti, reci joj da ne može.
Ali ja…
Kako da odbijem takvu ljepotu koja gleda direktno u nas, bez imalo agresije?
Naslonio sam se nazad i rekao:
“Slobodno, izvolite.”
Sjela je tiho, sa elegancijom žene koja je navikla da joj se prostor sam otvara.
Prvo pitanje koje nam je postavila bilo je neočekivano direktno:
“Jeste li vas dvoje… par?”
Moja prijateljica crvena kao trešnja, jedva diše, glas joj se potpuno izgubio.
Vidim da ne može izgovoriti ni riječ.
Ja preuzimam, smiren:
“Zašto vas to zanima?”
Žena uzdahne, ne kao neko ko će da pravi problem, već kao neko ko je napokon skupio hrabrost da nešto prizna.
Pogleda čas prema mužu, koji stoji naslonjen na šank i pravi se da nas ne gleda, a sve vidi.
Onda se nagne malo bliže nama.
Glas joj je tih, ali potpuno otvoren:
“Moj muž već dugo želi da probamo trojku sa nekom drugom ženom.”
Moja prijateljica se smrznula.
Plavuša nastavlja, polako:
“Ali ja… ja sam ljubomorna. Ne mogu da gledam drugu ženu s njim. Jednostavno ne mogu.”
Tu napravi kratku pauzu, a onda nastavi još tiše:
“Ali… muško koje se oblači kao žena… to bih mogla podnijeti.”
Nastane sekunda tišine.
Moja prijateljica trepće kao da ne vjeruje šta čuje.
Ja gledam ženu — potpuno je ozbiljna. Ne prave se važni, ne igraju igru. Ovo je prava ispovijest.
Plavuša spusti ruku na sto, pa doda:
“Vidio je vašu prijateljicu. Svidjela mu se. Gledao je… jako dugo.”
Pogled mi sklizne prema CD prijateljici.
Ona izgleda kao da joj noge nisu njene.
Uplašena, iznenađena, polu-ponosna i potpuno izgubila tlo pod nogama.
A žena, mirna, sigurna, kaže:
“Željela sam prvo doći sama. Da vidim kakvi ste. Da vidim da li ste normalni, kulturni… i da li bih ja to mogla podnijeti.”
Samo se nagne lagano naprijed i pogleda moju CD prijateljicu direktno u oči:
“A mislim… da bih mogla.”
Vidim da je moja CD prijateljica pogubljena.
Oči joj bježe lijevo-desno, obrazi crveni, ruke joj se igraju sa slamkom.
A znam šta mi je pričala – da joj je želja da je neko vidi kao ženu, poželi kao ženu… i da se desi nešto što nikad nije smjela ni zamisliti naglas.
Upravo sada to stoji pred njom.
Pa preuzimam kontrolu.
Nasmiješim se plavokosoj ljepotici i kažem sasvim prirodno:
“Pozovite i muža. Lakše je da svi pričamo zajedno.”
Ona samo klimne i digne ruku u njegovom pravcu.
On priđe polako, kao neko ko tačno zna da se nešto ozbiljno dešava.
Kad je stigao do našeg stola, ja se prvi nasmijem i pružim ruku:
“Hajde da skinemo bilo kakvu tenziju. Ja sam…”
predstavim se, pa dodam
“…a ovo je moja prijateljica.”
On joj pruža ruku.
Njegovi prsti veliki, njeni tanki i sređeni.
Drži je sekundu duže nego što je normalno… ali ipak kulturno.
Žena ga dodirne po ramenu i kaže:
“Rekla sam im sve.”
On uzdahne, ali ne kao neko postiđen — više kao neko kome je laknulo.
On: “Izvinjavam se ako je djelovalo čudno… nisam htio da buljim, ali…”
pogleda moju prijateljicu od glave do pete
“…teško je ne gledati.”
Moja CD prijateljica jedva sastavlja riječi:
“Sve je u redu… stvarno…”
Vidim da će joj glas puknuti, pa opet ja uskačem:
“Slušajte, vi ste kulturni, normalni ljudi. A ona je samo malo previše iznenađena… u dobrom smislu.”
Žena klimne:
“I nama je ovo sve novo. Ali… privlačnost je privlačnost.”
Muž se ubaci, spuštajući glas:
“Mi smo već dugo razmišljali o… nečemu drugačijem. Ne sa pravom ženom. To bi bilo previše komplikovano.”
CD prijateljica se smije stidljivo, spušta pogled.
Žena se nasloni nazad i kaže direktno:
“Da ne okolišamo… mi bismo voljeli da nastavimo večeras zajedno. Nas troje.”
CD prijateljica se ukočila.
U očima joj stoji sve: strah, želja, šok, adrenalinski naboj.
Pogledala je mene, kao da čeka dopuštenje, kao da pita: smijem li? je li pametno?
Ja joj se nasmijem onako drugarski, ohrabrujuće:
“Idi. Ovo si željela, ovo si sanjala. A rekao sam ti — večeras je tvoja noć.”
Ona sporo klimne, kao da se predaje sudbini.
Muž ustane prvi i pruži joj ruku da krene.
Žena joj priđe s druge strane, lagano je dodirne po leđima, prijateljski, ali sugestivno.
Dvoje njih krenu prema izlazu, a moja CD prijateljica, u štiklama koje odzvanjaju kroz lokal, ide između njih…
kao žena koja prvi put ulazi u potpuno novu verziju sebe.
Kad su došli do vrata, ona se okrenula prema meni.
Nije rekla ništa.
Samo je pogled govorilo sve — zahvalnost, nevjerica, hrabrost.
Mahnuo sam joj i ostao za stolom.
Jer realno — od ovog trenutka, to više nije moja priča.
To je njena.
- Kategorija:
- TV/TS/CD erotske priče
- 9 Dec, 2025
- 2025 pregleda
Predivna mastarija