Novi Sused

Ulica je bila tiha tog letnjeg popodneva, a toplina betona još je osećala miris sunca koje je lagano tonulo iza zgrada. Bila sam na balkonu, s hladnim sokom u ruci, kad sam ga prvi put videla.Preseljenje je delovalo kao mali spektakl  kombi, kartonske kutije, smeh iz daljine. I onda je izašao on. Visok, taman, u majici bez rukava koja je pratila liniju njegovih mišića kao da ju je neko nacrtao. Tamna kosa, razbarušena, i pogled koji nije ni morao da me vidi  a već mi je pod kožom.Zvala sam ga u sebi "novi dečko iz 5-ice". Nismo se još upoznali, ali svako veče bih se uhvatila kako gledam prema njegovom stanu, zamišljajući kako se skida do pasa, briše znoj peškirom dok raspakuje kutije, nesvestan mog pogleda s prozora.U mojoj mašti sve je bilo dozvoljeno. Zamišljala sam kako mi zvoni na vrata, bez reči ulazi, ruke mu pronalaze moj struk dok me pritiska uza zid. Njegov dah na mom vratu, miris njegove kože  blago slan, topao, muževan. Dodiri koji me pale više nego bilo koji san koji sam do tada imala.Jedne večeri, dok sam u tankoj spavaćici zalivala biljke na terasi, primetila sam da i on stoji na balkonu. Pogledi su nam se sreli. Nije sklonio oči. Samo se osmehnuo i podigao čašu u znak pozdrava. Srce mi je zakucalo."Zdravo," rekla sam tiho, znajući da me ne može čuti, ali nadajući se da će mi telo reći sve što reči ne moraju.U tom trenutku, mašta više nije bila samo mašta. Bila je početak nečeg što je obećavalo da će biti mnogo. mnogo više.

Sutradan sam ga srela ispred zgrade kao sasvim slučajno, iako sam, iskreno, malo "namestila" taj izlazak.Nosio je kesu iz prodavnice i bio u jednostavnoj, beloj majici koja mu se blago lepila za telo. Pogledi su nam se opet sreli.„Ćao,“ rekao je, a glas mu je bio topao i tih, kao da već zna sve moje tajne.„Ćao,“ nasmejala sam se. „Ti si novi u zgradi?“„Da. Marko.“ Pružio je ruku.Dodir mu je bio čvrst, ali nežan. Osetila sam kako mi se koža blago naježi. „Ja sam Ana. Ako ti išta zatreba… tu sam na trećem.“„Zvuči kao poziv.“ Pogled mu je bio zaigran, ali ispod te igre skrivala se sirova energija. Požuda. Ili sam to samo želela da verujem?Naredne večeri, kad sam već bila u pidžami i s knjigom u krilu, neko je pozvonio. Srce mi je odskočilo  osećala sam da je on.Otvorila sam vrata. Marko je stajao s bočicom vina i osmehom koji mi je otopio kolena.„Rekla si da mogu da svratim ako mi nešto zatreba…“ podigao je vino.Pomerila sam se bez reči i pustila ga unutra. Njegovo prisustvo ispunilo je sobu  miris njegove kolonjske, toplina tela koje je stajalo preblizu dok je otvarao vino. Ruke su mu lagano doticale moje kad mi je dodavao čašu. Bio je pažljiv, ali pogledi su postajali sve dublji, sve gladniji.Sela sam na kauč, a on pored mene. Telo mu je bilo blizu, koleno mu je dodirivalo moje. Pogledao me pravo u oči.„Znaš da te već danima zamišljam,“ rekao je tiho, iskreno, bez igranja.Zadrhtala sam. Nema više skrivanja.„I ja tebe,“ šapnula sam, i to je bilo dovoljno.Ruke su mu pronašle moje lice, poljubac je bio vreo, dubok, gladan. Usne su mu bile mekane, ali odlučne. Prsti su mu već klizili niz moj vrat, preko ramena, spuštali se polako, bez žurbe, kao da istražuju mapu.Telo mi je gorelo pod njegovim dodirom. Više nije bilo prostora između nas, samo koža, dah, uzdah koji mi je pobegao iz grla dok je polako skidao moje tanke naramenice, a usne mu pronašle moj ključni deo vrata. U tom trenutku, nisam razmišljala ni o čemu osim o njegovim rukama, jeziku, težini njegovog tela nad mojim.Nije bilo žurbe, samo želja. Nestrpljiva, tiha, iskrena.Noć je tek počinjala.

Nastavice se...

Kategorija:
Strejt erotske priče 


Korisnik

Savršena priča

Korisnik

Slobodno se javi, izgleda da je taj susee blag za tebe