Sin prijateljice

Često sam posećivala svoju prijateljicu, gotovo kao da sam deo kuće. Bila je to moja mala oaza mira, mesto gde sam se rado sklanjala od svakodnevice. Njenog sina, međutim, nikada nisam upoznala – studirao je u drugom gradu i retko dolazio kući. Znala sam za njega samo iz priče, ali nikad nisam obratila pažnju više od toga.
Tog dana došla sam kao i obično, sa željom da se malo opustim i uživam u tihom trenutku. Zazvonila sam na vrata, ali niko nije odmah odgovorio. Ponovo sam pritisnula zvono, kada sam čula tihe korake s druge strane.

Vrata je otvorio njen sin.
Bio je u majici, još snen, očigledno sam ga probudila. Pogledao me je zbunjeno, ali u tom pogledu bilo je i nečeg znatiželjnog, skoro neizgovorene topline. Nasmešila sam se i tiho rekla:
– Izgleda da ćemo danas biti sami… Šteta što mama nije tu, ali… možda i nije.
Nekako sam već bila unutra, u njegovoj blizini, bez mnogo razmišljanja. Delovao je nesigurno, ali i privučeno, kao da ga je neka sila terala da ostane blizu.

Prišla sam mu polako i nežno ga dodirnula po vratu, prstima kao slučajno, ali namerno dovoljno da ostavim trag. Seo je preko puta mene, još uvek sramežljiv.
– Mogu li vam nešto doneti? – upitao je stidljivo.
– Imaš možda malo meda? – rekla sam kroz osmeh, više zavodnički nego šaljivo.
Nasmejao se prvi put i tada sam znala da smo zakoračili u neku drugu igru – nežniju, dublju, skoro nevidljivu.
Vodila sam ga kroz dodire, bez žurbe, bez reči. Pokazivala mu kako da me razume, kako da mi veruje. Svaki moj pogled, svaki pokret, on je primao kao nešto novo, dragoceno. Ispod nesigurnosti krio se mladić koji je želeo da nauči, koji je želeo da pruži nežnost, i da je primi.
Bila je to tiha, senzualna razmena poverenja i otvaranja – i oboje smo je osetili.

Skinula sam deo odeće i pokazala mu nežnost svog tela, a on je odgovarao stidljivo, ali željno. Polako smo se približavali jedno drugom, a njegova ruka pronašla je svoj put — još uvek nesigurna, ali odlučna. Ljubila sam ga po vratu, ramenima i grudima, a on je odgovarao svojim tihim uzdasima. Vreme je prolazilo u nekoj slatkoj napetosti i iščekivanju, a ja sam bila pažljiva da ga ne preplavim, već da ga naučim da uživa i da se otvori.
Sedela sam tiho kraj njega, obnažena, a on me je gledao kao da sam mu prvi san koji se ostvario. Pogled mu je bio pun čežnje, ali i stida, neizvesnosti. Pomilovala sam ga po obrazu, nežno vodeći njegovu ruku do mog bedra, pa do stomaka.
„Samo diši… slušaj me,“ šapnula sam dok sam mu prstima pokazivala gde da se zadrži, kako da me dodirne. Kad je prvi put dodirnuo moju vlažnost, uzdrhtao je, a ja sam mu osmehom pokazala da je dobrodošao.

Ležali smo jedno pored drugog, ali sve u meni ga je pozivalo k meni. Pogledala sam ga pravo u oči: „Sad... dođi.“
Skliznuo je bliže, nespretno ali vođen željom, kao da svaki njegov pokret proizilazi iz samog magnetizma mog tela. Njegova dlanova milovanja postajala su sigurnija, kao da moja koža odobrava svaku novu tragu koju ostavi. Ljubila sam ga lagano, ohrabrujući ga da istraži, da se ne plaši onoga što oseća.
„Hoćeš li da me dodirneš tamo gde vrlo toplo?“ pitala sam, držeći ga za ruku i polako je vodeći niže, sve do vlažne mekoće koju je odmah osetio ispod mojih prstiju.

„Ovde… moja pičica… osećaš li kako te želi?“ prošaputala sam mu u uho, toplo, dok sam ga gledala kako zatvara oči i prepušta se osećaju pod prstima.
Njegov dah se ubrzao, a telo mu se napreglo od uzbuđenja. Sve u meni se otvaralo za njega – polako, sloj po sloj, poput cveta što se rastvara u prvom suncu. Njegova stidljivost se povlačila pred mojom sigurnošću, a njegova želja je počela da govori svojim jezikom.

Ležali smo na krevetu, obasjani mekim svetlom koje je ulazilo kroz poluotvorene roletne. Bila sam već polugola, opuštena, dok je on još uvek delovao pomalo ukočeno, kao da nije siguran da li sme da me dodirne do kraja. Pomilovala sam ga po grudima, kliznula prstima niz stomak. Pogledala sam ga pravo u oči, a on je gutao knedlu.
„Opusti se,“ šapnula sam. „Nemaš zbog čega da se bojiš. Samo me slušaj. Oseti.“

Skinula sam mu pantalone i ostala bez daha na trenutak – njegov kurac je bio krupan, sirov u svojoj mladalačkoj snazi, još nesiguran, ali pun potencijala. Pogledala sam ga uz osmeh, iskren, ne da ga postidim, već da ga podržim.
„Imaš zaista lep kurac,“ rekla sam dok sam ga obuhvatila dlanom, nežno ali sa sigurnošću. „Bićeš velik ljubavnik.“

Crveneo je, ali nije sklanjao pogled. Učila sam ga kako da me dodiruje, kako da me ljubi sa pažnjom i ritmom tela. Bio je kao učenik koji upija svaku reč, svaki pokret.
Vodila sam ga iznad sebe, uzela ga u ruku i šapnula: „Sad uđi u mene. Polako. Oseti me.“
Ušao je lagano, ali njegov kurac me je odmah ispunio. Zadrhtala sam i uzdahnula, osećajući svaki centimetar. Nije bio vešt, ali bio je iskren. Njegovo telo je govorilo jezikom žudnje, a moje ga je učilo jeziku žene.

„Tako... baš tako,“ govorila sam mu, obgrlivši ga nogama. „Divan si... osećam te. Pusti se... samo prati mene.“
Kretali smo se zajedno, u ritmu koji sam ja vodila, dok sam ga nežno grickala po vratu i šaptala mu kako dobro to radi. Svaki njegov trzaj bio je pun potrebe da me zadovolji, a ja sam ga ohrabrivala, nežno, glasno, da ne izgubi veru u sebe.

„Znaš li koliko si dobar? Koliko si mi lep u meni?“ disala sam mu na uvo dok je ritam postajao dublji, sigurniji. „Oseti sebe kroz mene. Ja te osećam celog, imas veliki divni kurac kakav je potreban da zadovolji picu.“
Kad je svršio, bilo je to burno i iskreno, prva bujica nečega što se dugo držalo u telu. Zadrhtao je iznad mene, zbunjen i zadihan. Zagrlila sam ga snažno i tiho rekla: „Ovo ti nije kraj. Ovo ti je početak. Svaki sledeći put bićeš sve bolji. Imaš sve što treba. Veruj mi.“

Spustio je glavu na moje grudi, a ja sam ga milovala po kosi, osećajući se kao žena koja je probudila ljubavnika.
Ležali smo još uvek spojeni, u polusnu, ogoljeni ali mirni, obgrljeni kao dvoje koje se upravo dotaklo iznutra. Njegovo lice bilo je naslonjeno na moje rame, a ja sam ga lagano milovala po leđima, osećajući kako mu se dah smiruje.

I tada, tiho — možda previše tiho — vrata su se otvorila.
Zastala je u dovratku. Njegova majka. Ušla je tiho, verovatno ne očekujući da nas zatekne ovako.

Zapanjenost joj je preletela preko lica, ali nije viknula, nije ništa rekla naglo. Samo je zastala. Pogledala nas, mene, pa njega, pa ponovo mene.
U tom trenutku, on se trgnuo, pokušao da se pomeri, da nešto pokrije, ali ja sam ga nežno zadržala. Bez stida. Bez panike. Samo prisutna. Tu sam — sa tvojim sinom. I znaš šta? On je sada postao muškarac.
Majka je prišla korak bliže, tiho kao senka. Na njenom licu nije bilo ljutnje, ni šoka. Samo meka, pomalo setna toplina. Kao da je znala. Kao da je sve već naslućivala.

„Vidim da vam je bilo lepo,“ rekla je, glasom koji je bio skoro šapat.
On je zaćutao, crven, ali nije se povukao. Nije se sakrio. Samo je stegao moju ruku jače.
Pogledala sam je pravo u oči. Nisam pokušavala da objasnim, jer nije bilo šta da se objašnjava. Samo sam rekla:
„Bio je nežan. I iskren. I zaslužuje da zna kako je to biti voljen i prihvaćen.“
Njene oči su zasjale nekom tihom emocijom, možda mešavinom tuge i ponosa. Prišla nam je još jedan korak. Spustila dlan na njegovo rame.

„Znam da nije više dečak,“ rekla je. „I ako si ti bila ta koja mu je to pokazala… onda ti hvala. Samo budi nežna. On još uči.“
Pogledala sam je, pomalo zatečena, ali dirnuta. Njen glas je bio tih, ali stabilan. Nije tražila objašnjenja, nije osuđivala. Samo je želela da njen sin bude voljen. I ja sam to osetila.
Poljubila sam ga u čelo. On je još ćutao, ali su mu oči bile pune. U njima nije bilo ni srama, ni straha samo mir. I jedna nova zrelost koja se rađala.

Njegova majka je tiho zatvorila vrata. Bez reči. Ali sa blagim osmehom.
Nakon onog prvog puta, nešto se u njemu promenilo. Više nije bio stidljiv ni nesiguran kao da se otvorio neki izvor u njemu, neka duboka, zadržana snaga koja je sada našla svoj put.
Počeo je da me zove svakog dana. Nekad diskretno, nekad očajno željno. Čim bih kročila u kuću, vukao me je u sobu, obgrljivši me kao da mu zavisim od daha. Njegov kurac, koji sam tada prvi put upoznala, sada je bio alat njegove nove muževnosti. Nije više samo tražio sada je uzimao.

Ponekad me je jebao i po pet puta u jednom danu. Sirovo, snažno, ali s onom istom nežnošću iz prvog susreta. Nije birao zid, krevet, pod, stolica, ogledalo. U njemu je gorela energija koju je jedino moje telo umelo da primi. Svaki njegov dodir bio je sigurniji, svaki uzdah dublji, a svaki orgazam eksplozivan, životan. Kurac sve deblji i puniji.

Jednog dana, dok me je divlje podizao na sto u kuhinji, znala sam da je njegova majka u susednoj sobi. Čula sam kako je tiho zatvorila vrata, ali nije pokušala da prekine. Nije bilo ni potrebe. On se nije stideo. Niti mene, niti nje. Pogledao me je dok me je držao raširenu i rekao sa osmehom punim ponosa:
„Neka čuje. Neka zna da si moja. Da znam šta radim.“
I znao je. Svaki put sve više. Njegovi pokreti bili su puni samopouzdanja. Više nisam bila učiteljica sada sam bila žena koju muškarac osvaja, iznova i iznova.
Nakon svakog naleta strasti, ležali smo zadihani, mokri od znoja, a on bi me pogledao kao da ne veruje da je to stvarno. A jeste bilo stvarno. Bio je postao muškarac. Moj muškarac.

Njegova majka nas je tihim prisustvom podržavala, nikad direktno, ali kroz pogled, osmeh, tiho zatvaranje vrata. Zrela žena koja zna da neka vatrena tela moraju da pronađu jedno drugo kako bi svet prodisao.
„Ali i ona je bila žena. I u njoj se budila toplina. Po noći, mislila je da je ne čujemo, ali znali smo – prsti su joj tražili ono što je samo slutila, dok nas je slušala kroz zidove...“

Te večeri me je jebao dva puta i vodio do vrhunca i ostavio da drhtim. Bio je sirov, snažan, kao da više ne može da mi se zasiti. A onda je, sav zadihan, rekao:
„Idi... idi do kupatila. Sačekaj malo. Hoću da te opet uzmem, ali da me još više poželiš.“
Klimnula sam. Otišla sam, ali nisam otišla do kupatila. Umesto toga, prošla sam tiho kroz hodnik, bosa, u njegovoj majici, koja mi je sezala tik ispod bokova. Vrata njene sobe bila su poluotvorena kao i uvek. Ali večeras je bilo drugačije.

Videla sam je. Ruke su joj bile ispod pokrivača, ali ritam pokreta i tiho stenjanje govorili su sve. Lice joj je bilo crveno, znojavo, kosa rasuta po jastuku. U očima joj je bila pohota, a na usnama tiho šaptanje mog imena.
Nisam razmišljala. Samo sam prišla. Kleknula sam pored kreveta i povukla joj pokrivač.
Zapanjeno me je pogledala, ali se nije povukla. Nije rekla ništa. Samo je raširila noge.

Poljubila sam je iznad butine, pa lagano, spuštajući se do pičke, dok nije zadrhtala pod mojim jezikom. Njen miris bio je topao, sočan, zreo. Otvarala se preda mnom kao voće koje nikad nije ubrano.
Lizala sam je nežno, pa snažnije, a ona je uvijala kukovima, držeći me za kosu, stenjući moje ime. Bila je žena, majka ali pre svega živa, gladna pička i beskrajno zahvalna.

Vrhunac je došao kao talas tiho, pa snažno, uz trzaj tela i zadrhtali šapat:
„Ovo nisam… nikad…“
Poljubila sam joj unutrašnju stranu butine i posisala sokove iz pičke  i ustala tiho i bez reči izašla iz sobe. Njene oči su me pratile, vlažne, mirne, ispunjene.

Vratila sam se u njegovu sobu. Ležao je na krevetu, kurac mu je već bio poluudrvljen, nestrpljiv.
„Gde si bila?“ pitao je, nasmejan.
Legla sam pored njega, liznula mu usnu resicu i prošaputala:
„Učila sam tvoju majku da ćuti još dublje.“
Pogledao me je, zbunjen, napaljen, očaran. I tada me je jebao treći put,  mnogo snažnije nego pre.

Dok sedimo na kuhinjskoj klupi, tek što smo se smirili od još jedne naše strastvene igre, on me posmatra s pogledom koji govori više od reči – glad, zahvalnost, pobeda. Postao je muškarac, pun samopouzdanja, i to zbog mene. A ja? Ja sam predata, ponosna, namirena… ali nikada sita njegove energije.

U tom trenutku, njegova majka ulazi, nenametljivo, noseći šolju čaja koju nije ni popila. Njen pogled se zadržava na našim licima. Nešto u načinu na koji me gleda  više nije samo majka. I ona je žena.
Pogledi nam se susreću. U njenim očima samo zagonetna toplina, razumevanje. Čak divljenje. Ja porumenim, a ona se blago nasmeši. Taj osmeh nije ni majčinski, ni prijateljski više kao pogled žene koja želi da oseti ono što vidi.

Kasnije, dok sam sama u kupatilu, vrata su poluskopljena. Prolazeći hodnikom, ugledam je u njenoj sobi, leđima okrenutu. Njena ruka je među butinama. Misli da je niko ne čuje. A on, u dnevnoj sobi, pušta muziku glasnije, ali ja znam – on takođe zna. Ali niko ništa ne govori.
Kada mu se vratim, on me pogleda, kao da mi kaže: „Vidiš šta ti činiš ženama.“ Osmehne se i povuče me u svoje krilo. Njegov dah na mom vratu, njegova ruka na mom bedru, a u meni – osećaj da smo mi, žene, postale zajednička fantazija koju on samo posmatra… i sve više želi.

 Tricky
Smislim im ja trick, a da oni ne znaju o cemu se radi.

Povez sam mu stavila polako, držeći ga za lice dok su mu oči tražile moje. "Veruj mi", prošaptala sam. Nije pitao ništa. Samo je klimnuo. U toj tišini, u tom malom znaku, znala sam da je spreman.
Uvela sam ga u sobu vezanih ociju. Već je znao, ovde se neće govoriti. Samo disati. Samo osećati.
A onda sam tiho otvorila druga vrata. Uvela sam nju. Ni ona nije videla ništa. Povez, gola stopala, dah koji je već drhtao. Uzela sam joj ruku, i približila ga njoj. Zastali su na milimetar. Nisu se dotakli. Samo su osetili prisustvo.

Njegov torzo, topao i mirisan. Njen dlan, krhak i gladan. Moja ruka ih je spojila – polako, kružno, bez reči. Telo je govorilo.
On se nije pomerio. Stajao je, ruke spuštene, grudi otvorene. Predat.
Ona je prvo oklevala. Pa kliznula jagodicama niz njegovu ruku. I još dalje. I još dublje. Nije znao ko ga dodiruje. Nije znao da li je to ona koju zna. Ili neko koga nikad nije ni slutio.

Kada je uzdahnuo, zadrhtala je. Kada mu je glava pala unazad, dotakla mu je usne, tiho, nežno sigurno, kao da mu pripada.
„Veruj mi.“
U sobi je još neko.
On ne zna ko. Možda M. Možda neka druga žena.
Ostaje nepomičan, predan, dok mu pogled skriva crna svila.
Disanje postaje jedini kompas, svaki dodir – zagonetka.

Neko mu se približava, ali ne govori. Neko ga dodiruje, ali se ne odaje.
Oseća miris kože, vlažan dah na vratu, prste koji klize preko grudnog koša, zatim niz stomak.
Srce mu lupa. Uzbuđenje i uznemirenost se stapaju.
Tajna – ko je koga dotakao – ostaje njihova. Ili enigma bez odgovora.
Tišina ispunjava prostor.
Samo disanja. Njegovo – duboko, usporeno. Njeno – plitko, sve intenzivnije. I još jedno. Treće. Blizu njegovog uha.
On ne vidi.
Ne zna da li su ruke koje ga miluju njene… ili moje.
Ne zna čiji mu glas šapuće iza vrata – poznat ili potpuno nov.

Pogurala sam ga lagano unazad, do ivice kreveta.
Njegove ruke oborene, predane. Ne traže, ne ispituju. Samo čekaju. I slušaju.
Prsti su mu ovlaš dodirnuli stomak.
Bili su moji.
Ali onda... više nisu.
Neko drugi mu je skliznuo niz bokove.
Uzdahnuo je, a ona je osluškivala nijanse u njegovom glasu.
Nije znao ko mu ljubi unutrašnjost butine. Niti čija ruka ga obuhvata.
Bio je potpuno izložen. Prepušten.

„Ne razmišljaj... samo primi.“
U istom trenutku, druga ruka – neprepoznatljiva – snažno ga je obuhvatila u dnu leđa.
A zatim, pokret.
Vrela vlažnost ga je obuhvatila, kliznula preko njega, do kraja. Bez oklevanja.
Uzdrmao se. Zastenjao. Glasno.
Nije znao čija je to bila pičkica.
Nije znao čije je telo otvorilo sebe da ga primi.

Ali nije pitao.
Prepustio se ritmu tela koje ga je jahalo – sirovo, instinktivno, gladno.
Neko mu je grickao vrat. Neko mu je šaptao da je savršen.
Neko mu je liznuo uvo.
Sve je bilo u telu – u pokretu karlice, u vlazi koja mu je preplavila prepone, u rukama koje su mu čvrsto držale bokove.
Bio je u njima – a da nije znao u kome.
U tome je bila cela magija.

Njih dvoje su bili povezani – povezima preko očiju, telima koja su govorila bez reči.
Nisu znali koga dodiruju.
Ali svaki trzaj, svaki uzdah, svaki drhtaj bio je istina tela.
Njegove ruke, nesigurne, sad su kretale sigurnije.
Vodile su ih njeni uzdasi.
Telo ga je primilo bez zadrške, vlažna pica, otvorena, željna kurca.
Ulazio je u nju kao kroz san – instinktivno, duboko, ne znajući čija je pica, ali osećajući da tamo pripada.

Disali su u istom ritmu.
Njeni kukovi tražili su još. Njegovi pokreti postajali dublji, snažniji.
Povez preko očiju oduzeo mu je vid – ali podario novu jasnoću.
Slušao je njeno disanje, jecaje, tiho „da“ koje je dolazilo sa usana koje nije video.
A kada su oboje zadrhtali – telom i dušom – svet je zastao.
Njihov vrhunac nije bio krik.
Bio je tišina sveta.

Polako sam mu odvezala oči.

Pogled mu se izoštrio, pa zaledio.
U njegovim zenicama – čisto iznenađenje.
Treptao je nekoliko puta, kao da ga je svetlost bolela, i onda je ugledao... nju.
Zanemeo.
Njeno lice, to lice koje je poznavao do najsitnijeg izraza obrva i drhtaja usana,  bilo je pred njim, ovlaženo, sjajno, zadihano. Bila je ta. Njegova. Ona koju nikada nije smeo. Zabranjena. Nedodirljiva.
Ali sada, sada je bio u njoj. Tek što ju je ispunio kurcem, tek što je njena pica obgrlila kurac, primila njegovu srž, a sada ju je gledao.
Zabezeknuo se. Nagon i griža savesti sudarili su se u grudima. Sve u njemu je vikalo: beži, ali telo je govorilo: ostani. Pogledao je u njeno lice. Samo blagost. Možda čak i zadovoljstvo.

Nije izustio ni reč. Nije smeo. Ako bi progovorio, mogao bi se otkriti. A nije znao da li ona zna. I ona nosila povez u glavi, još nije shvatila ko ju je držao, milovao, ulazio u nju, ko ju je jebao.
Ali ona mu je tad rukama obgrlila lice. Bez reči. Kao da je znala. Ili bar osećala.
U tom trenutku, kao da mu se sve obrušilo – i moral, i strah, i svi oni zidovi koje je gradio. Nagon se povratio, ali sada ne samo kao telesni poriv, već kao bunt, kao eksplozija onog što je godinama potiskivao.
Zastenjao je nisko, gotovo tiho, i vratio se u nju, polako, ali odlučno.
Sada je gledao. Napokon.
Video je svaki trzaj njenog tela, svaki titraj brade, kap znoja koji se slivao niz njenu ključnu kost.
Video je kako mu se pruža, gola, raširena, potpuno otvorena.

Nije više bio slep.
I to ga je činilo još gladnijim.
Bila je to ona —zabranjena žena. Njena pica je bila vrela, vlažna, gladna. Njegov kurac je ulazio duboko, lako, kao da mu je tu oduvek bilo mesto.
Zario se u nju do kraja, sve do korena.
I tu je zastao.
Gledao je kako joj se usne razvlače u poluosmeh, polukrik. Kako se njeno telo uvija, dočekuje ga, dozvoljava mu da je uzme.
Njene grudi su se njihale u ritmu njegovih pokreta, a bradavice bile krute, taman pod njegovim pogledom, gladnim isto koliko i telo.
Uhvatio ju je za bokove i snažno privukao k sebi, čineći da vrisne tiho, prigušeno, kao neko ko zna da ne sme — ali više ne može da se kontroliše.

Ali ponovo mu stavim povez preko očiju je on zna koja je ona, ali ona kojoj su i dalje vezane oci treba da misli da i on nezna da je ona..
Ali igra sada postaje dublja.
Slep je — a vidi jasnije nego ikad.
Sada oseća svaki pokret njene pice na svom kurcu, svaki trzaj, svaku promenu ritma. Njeno telo mu govori, uzima ga, usisava ga duboko u sebe.
On više ne jebe – on se predaje.
Ne njoj.
Već trenutku, ulozi, vrelini.

Gledam ih, zadrhtala, iz senke.
Vidim kako on zabranjen za nju nestaje u njenoj zabranjenoj pici  koju sam i sama probala, osetila...
I znam – ovo je prava vatra zabranjna za njih dvoje
Njegov kurac udara duboko, puni je do kraja, dok joj se bokovi tresu i ruke grče po posteljini. Tišina je gusta, a soba miriše na znoj, seks i poverenje.
I baš kada misliš da će eksplodirati, on se naginje i šapće: ovo je najuzbudljivija pica koju sam jebao.
I tad navali opet na nju, još ljuće.
Zario se u nju kao da želi da zauvek ostane unutra, da je prekroji iznutra, da ostavi svoj trag.
Kao da je svaki njegov udarac pečat — nečega što nikada više neće biti obično.

I njoj su oči bile vezane.
Nije znala s kim se jebe.
Nije znala da je kurac koji joj razdire utrobu zapravo zabranjen za nju.
Njihova igra tekla je sama od sebe — slepa, vođena telima, zvucima, mirisima. Njeni uzdasi su bili sve brži, dublji. Ona mu se predavala, potpuno, misleći da je neko drugi, neko anonimno opasno blizak, a opet dovoljno dalek da se zaboravi.

Njihova igra tekla je sama od sebe — slepa, vođena telima, zvucima, mirisima. Njeni uzdasi su bili sve brži, dublji. Ona mu se predavala, potpuno, misleći da je neko drugi, neko anonimno opasno blizak, a opet dovoljno dalek da se zaboravi.
A onda sam ustala.
Tiho.
Prišla sam krevetu.
Njihova tela su se i dalje sudarala u ritmu požude, a onda sam se nagnula nad njom i lagano joj odvezala povez s očiju.
U trenutku kad je povez pao s njenih kapaka, njene oči su se raširile u neverici.
Pogledala je pravo u njega.
Videla je mog dečka koji je zabranjen za nju, videla je svog sina.

Zaledila se.
Telo joj je na trenutak izgubilo ritam.
Kurac joj je i dalje bio duboko u pici, ali svet se zaustavio na nekoliko otkucaja.

Zbunjena. Prestravljena.
U njenom pogledu borile su se dve sile — sram i želja, krivica i strast.
Da li da pobegne?
Da li da prekine sve i ode, ostavi iza sebe ovu zabranjenu igru i zauvek sakrije ono što se upravo otkrilo?
Ili da ostane, sada kad zna istinu — i uzme sve?

Njen izbor je došao naglo.
Ruke su joj se stegle oko njegovog vrata.
Telo joj je samo nastavilo da jaše po njegovom kurcu, još brže, još jače.
Nije mogla da stane.
Nije ni htela, takav kurac nikad nije primila u svojoj pici.

Srce joj je tuklo kao ludo, dok su joj bedra tresla ceo krevet.
Oči su joj bile pune suza — i od straha i od napaljenosti.
Njena pica je gutala svaki milimetar njegovog kurca, kao da želi da ga proguta zauvek.

— Ne mogu… — prošaptala je kroz drhtave usne.
Ali nije stajala.
Naprotiv. Taj veliki kurac njenog sina je gonio na galop.
Njeni kukovi su se sudarali s njegovim, vlažno, prljavo, nemilosrdno.

On ju je uhvatio za ruku, snažno, kao da joj kaže: Ostani. Sad je kasno da se vratiš.
Kao da joj daje snagu za još jednu rundu te slatke opasnosti.
I tada više nije bilo ko je čiji.
Nisu više postojale granice.
Njihova tela su se sudarala u divljem plesu, isprepletena, mokra, izmorena, a opet živa kao nikad.
Njena pica je cvilela od zadovoljstva, njegovo telo bilo na ivici eksplozije, a ja sam stajala pored njih — posmatračica koja zna da posle ovoga, ništa više neće biti isto.

U sobi je vladala tišina, osim njihovih tela koja su se sudarala sve brže, dublje, snažnije.
Svaki udarac bio je priznanje.
Svaki uzdah — izdaja.
Svaki trzaj — nova doza istine.

I dok su skakali do ludila, u tišini sobe odzvanjala je njihova tajna.
Tajna koju sada delimo svi.
Soba je bila obavijena polumrakom, svetlost je igrala po njihovim telima dok su se kretali u savršenom, ali divljem ritmu. Njihova tela su se spajala, ali iza svakog dodira krila se duboka borba između straha i želje, razuma i instinkta.

On je držao njeno telo čvrsto, ali nežno, kao da je istovremeno želi sačuvati i osvojiti. Njegove ruke su klizile po njenim bokovima, kao da čita mapu njene želje, prateći svaki trzaj, svaki uzdah koji joj se otimao bez dozvole. Njene oči su bežale, ali telo nije – ono je znalo više nego što je htela priznati.
Njena koža je gorela pod njegovim dodirom, svaki mišić u telu napet od eksplozivne kombinacije adrenalina i strasti. Srce joj je tuklo kao da hoće da probije grudni koš, ali njena duša je drhtala. Znala je da su zabranjeni, da je ovo nešto što može uništiti svetove, a opet, nijedan deo nje nije želeo da stane.

Instinkt je bio jači od logike. Bila je svesna poziva tela, tihe vatre koja je gutala svaki otpor. Svaki trzaj njenog tela na njegovom bio je izraz te unutrašnje borbe između stida i predaje, između razuma i ludila.
Zatvarala je oči, pokušavajući da nađe mir u haosu svojih emocija, ali svaki njegov stisak, svaki pokret na njenoj koži, samo je produbljivao osećaj povezanosti i gubitka kontrole.
Njihova tela su se stapala, ritam je postajao sve brži, a svaki pokret bio je molitva — molba za još jedan trenutak, još jedan dah, još jedan uzdah bez povratka.

Dok su tonuli dublje u vrtlog požude, njihova tela su govorila jezikom koji reči ne mogu da dotaknu. To nije bio samo seks — bila je to molitva u pokretu, urlik njihovih nagona, dodir koji je brisao sve granice. Ljubav, pohota, strah i sloboda postali su jedno — rasplinuti u svakom uzdahu, svakom stisku, svakom bezdanu koji su otvorili jedno u drugome.

A onda, dok su se još tresli u tišini ispod kože, bez reči, ali potpuno ogoljeni, jedno drugome su se približili. Nisu bežali. Nisu tražili izgovore. Samo su se dodirnuli čelima, u dahu delili istinu – bez obzira na greh, jedno drugome su već pripadali.

Kategorija:
Bisex erotske priče 


Korisnik

nastaviiiiiiiiiiiii

Korisnik

Nastavi i ukljuci i majku