Previše obaveza, premalo vremena

Bilo je ljeto, ono pravo, kad sunce ne popušta ni predveče. Luka je sjedio na terasi omiljenog kafića, pijuckao limunadu i prelistavao knjigu koju je nosio sa sobom gdje god da krene. Ispred njega, na drugoj strani ulice, pojavila se poznata figura – Marko.

Poznavali su se iz studentskih dana, ali nikad nisu bili bliski. Tek povremeni pozdrav, možda poneki slučajni razgovor na hodnicima fakulteta. Ali, Luka je uvijek imao osjećaj da tu postoji nešto neizrečeno.

Marko ga primijeti i mahnu mu s osmijehom. Bez puno razmišljanja, Luka mu uzvrati i pozva ga da mu se pridruži.

– Dug dan? – upita Luka dok je Marko naručivao espresso.

– Previše obaveza, premalo vremena – nasmija se Marko. – A tebi?

– Ništa posebno. Knjiga, sunce, lagani tempo.

Tišina se spustila među njih, ali ona prijatna, u kojoj riječi nisu potrebne. Luka osjeti kako mu srce ubrzava, ali nije želio da razmišlja previše. Možda je to samo trenutak, ništa više.

Marko otpih gutljaj kafe i zagleda se u njega.

– Uvijek si volio knjige, zar ne?

– Oduvijek – klimnu Luka. – A ti uvijek u pokretu.

– Možda mi treba neko da me malo uspori.

Pogledi im se sretoše na trenutak duže nego što je bilo slučajno. Luka osjeti toplinu u stomaku, onu koja ne traži objašnjenje.

– Možda bih mogao da ti preporučim neku knjigu – reče, igrajući se koricama koje je držao u rukama.

Marko se nasmija.

– A možda bismo mogli i da prošetamo poslije toga.

Luka osjeti kako mu osmijeh dolazi sam od sebe.

– Možda bismo mogli.

Kategorija:
Gay erotske priče 


  • Nema komentara