U ritmu kiše

Kiša je padala cijelog dana, sitnim, upornim kapima koje su udarale o prozorska stakla. Noć je već uzela grad pod svoje, ulična svjetla su se presijavala u mokrim pločnicima, a u njihovom stanu vladala je tiha, sigurna toplina.

Luka je ležao na kauču, umoran, ali miran. Stopala su mu bila gola, oslonjena na mekani jastuk, dok je promatrao Filipa kako se kreće po kuhinji. Gledao je taj prizor bezbroj puta – Filip u širokoj, sivoj dukserici, raščupane kose, potpuno opušten dok mu priprema čaj. I svaki put bi ga nešto u njemu oborilo s nogu.

„Hoćeš med?“ upitao je Filip, podižući teglicu.

„Uvijek“, odgovorio je Luka s blagim osmijehom, posmatrajući kako se gusti mlaz spušta u šolju.

Filip je donio čaj do stočića i sjeo pored njega, povukavši noge pod sebe. Luka je odmah naslonio glavu na njegovo rame, osjećajući toplinu njegovog tijela.

„Dan ti je bio težak?“ upitao je Filip, nježno prolazeći prstima kroz njegovu kosu.

Luka je klimnuo glavom, zatvorivši oči na trenutak. „Previše sastanaka, previše priče, previše ljudi. Samo sam čekao da dođem kući.“

„Dobro je što si sad ovdje“, rekao je Filip tiho.

Luka je osjetio kako mu se mišići polako opuštaju pod Filipovim dodirima. Bio je umoran, ali u isto vrijeme potpuno prisutan. Obožavao je ove trenutke, kad su mogli biti samo njih dvojica, bez svijeta koji ih čeka napolju.

„Hajde, šta ćemo večeras? Film ili muzika?“ upitao je Filip, uzimajući daljinski.

„Samo ti“, odgovorio je Luka, ne otvarajući oči.

Filip se nasmijao i spustio poljubac na njegovu kosu.

„Onda ništa od filma“, rekao je, odlažući daljinski. Umjesto toga, privukao je Luku bliže, zavukao ruke ispod njegove majice i prstima polako prešao preko njegovih leđa. Luka se blago trgnuo od tog dodira – ne zbog iznenađenja, već zbog načina na koji mu se koža odmah naježila.

„Znaš da to volim“, promrmljao je Luka, podižući pogled.

„Znam“, odgovorio je Filip, smiješeći se.

Između njih je zavladala tiha, ali gusta atmosfera. Kiša je nastavila da udara o prozor, stvarajući ritmičnu pozadinu njihovom trenutku. Luka se pomjerio malo bliže, uhvatio Filipovo lice među dlanove i polako ga poljubio – meko, pažljivo, kao da ne želi da prekine taj trenutak.



Nije im trebalo mnogo riječi. Njihovi pokreti su govorili sami za sebe – prsti koji su istraživali, usne koje su se spajale u poljupcima punim topline, disanje koje se polako usklađivalo.

Filip je prvi prekinuo poljubac, nasmiješivši se. „Hoćeš da pređemo na kauč ili…?“

Luka se nasmijao, oslonivši se čelom na njegovo. „Mislim da bih ipak radije – u krevet.“

Filip nije odgovorio, samo ga je uhvatio za ruku i poveo kroz polumračni stan, dok je kiša napolju nastavila da svira njihovu omiljenu melodiju.

U spavaćoj sobi je svjetlo lampe bacalo tople, meke sjenke po zidovima. Luka je stajao na vratima, posmatrajući Filipa kako prilazi krevetu i pomjera pokrivač. U njegovim pokretima je bilo nečeg smirenog, poznatog, i Luka je volio tu sigurnost koju su imali jedno u drugom.

Filip mu je pružio ruku, a Luka ju je prihvatio bez oklijevanja. Legli su, tijela im se odmah pronašla ispod toplog pokrivača, ruke su se same od sebe uplele u zagrljaj. Filip je spustio lice blizu Lukinog, posmatrajući ga u polutami.

Njegovi prsti su lagano klizili niz Lukina leđa, crtajući nevidljive linije po njegovoj koži. Pokreti su mu bili polagani, promišljeni, kao da želi zapamtiti svaku liniju njegovog tijela pod svojim dodirom.

„Volim te“, prošaptao je Filip, usnama tik uz Lukino uho.

Luka je osjetio kako mu srce ubrzava. Nije mu bilo prvi put da to čuje, ali svaki put je imalo isti efekat – toplinu koja mu se širila kroz cijelo tijelo.

„I ja tebe“, odgovorio je, privlačeći ga bliže.

Njihove usne su se ponovo spojile, ovaj put dublje, sigurnije. Disanje im se uskladilo, pokreti su im postali sporiji, ali intenzivniji. Ruke su istraživale, tijela su se stapala jedno s drugim u tami sobe, dok je kiša nastavila da svira svoju tihu melodiju.

Noć je bila duga, a oni su imali svo vrijeme ovog svijeta.


Kategorija:
Gay erotske priče 


  • Nema komentara