Moja žena pisac (III dio)
Dani su prolazili kao mjeseci u iščekivanju da moja Zagorka dođe. Dopisivali smo se porukama jer nismo htjeli glasovno da artikulišemo ovu iznenadnu maglu koja nas je obavila. U međuvremenu sam istraživao moguće znakove njene emotivne eksponiranosti ovom iznenadnom prijatelju,
ali sam isto tako primjetio da se moja anksioznost smanjuje. Imponovalo mi je što je nepoznati muškarac, koji je pritom, bio vidno oduševljen mojom životnom saputnicom, prvi krenuo u rasvjetljavanje ove priče. Nekako je njegova neutralna pozicija u ovom trenutku iziskivala povećanu volju za slušanjem i posmatranjem, do sada nepoznatog dijela moje Marine. Morao sam priznati da ima i smjelosti i šlihta, zbog načina na koji je prišao kompletnoj situaciji. Jedino nisam mogao da naslutim kako će se taj korak odraziti na moj i njen odnos. Da se razumijemo, volim svoju ženu i koliko god da je muškarac liberalan u mašti, doživjeti saznanje o izletu životnog partnera, nije nimalo lako. Sama činjenica o tome da piše o stvarima koje sam trebao biti otvoren da probam, zamislim ili komuniciram sa njom, a nisam htio iz normativa propisanih o ponašanju u braku, je zapravo ono što me je lomilo. I poželio sam da od sada budem upućen u sve ono o čemu želi da mašta ili piše.
Tišina u kojoj sam se sam borio sa ovim mislima je postajala gusta i nepodnošljiva na momente a onda sam ipak izvukao zaključak, da mi se njena smjelost jako dopala. Gotovo da sam mogao da je zamislim kao protagonistu svakog lika koji je opisivala. Toliko su joj pristajali svi ti izmaštani avatari da sam počeo na neki sasvim novi način da joj se divim. A onda mi je pala na um ideja.. Sjeo sam za kompjuter i počeo i sam da opisujem sve ovo što mi se rojilo po glavi. Nisam mogao da se zaustavim. Iako sam se konstantno plašio da sam raskalašan u sipanju slova po tastaturi, kada sam završio, nisam mogao da se načudim redosledu događaja koje sam tako dobro povezao u minimalističku a ukusnu cjelinu. Tu sam, na sebi svojstven način, zapravo opisao sve ono što bih joj rekao uz potrebu da me ne prekida, istovremeno se koristeći znakom žute ruže, kao i njenim kodnim imenom. Ta je priča u isto vrijeme bila i izvinjenje za moje posustajanje, sagledavanje novonastale situacije kao i zeleno svjetlo da bude slobodna i srećna u onome u čemu se osjeća dobro. Kliknuo sam POŠALJI PRIČU i čekao do ponoći.. zaspao sam sa laptopom na krilu i negdje pred zoru se prebacio u krevet.
Već od 9:00 h me je čekao veliki posao i susret sa regionalnim menadžerom, pa sam se na neko vrijeme zabavio obavezama zaboravivši na priču. Iskočivši ispred kuće vidno rasterećen, ugledao sam jedan pupoljak žute ruže i zakačio ga o rever prije ulaska u auto. Koleginice na poslu su primjetile moju vedrinu i automatski pohvalile moj stajling i zračenje nekom nepoznatom osvježavajućom energijom. Marina je trebalo da dođe sjutra ujutru i bio sam na neki način smireniji i fokusiraniji na zadatke koje sam trebao završiti. Nakon što sam se vidio sa menadžerom za radnim ručkom, brifing je mojoj radnoj grupi išao na ruku u odnosu na zaključke koji su završeni pozitivnim stavovima. Zahvalio sam se kolegama na trudu i najavio nove ciljeve u smjeru proširenja palete zadataka koji nas čekaju i izašao sa sastanka zadovoljan postignutim. Krenuo sam na pauzu koja mi je bila potrebna da u miru uz omliljeni dojč osmislim pozdravne mejlove novim budućim partnerima dok kuliram u naljepšoj bašti par blokova od hotela HYATT-a. Terasa je bila prepuna u odnosu na doba dana i blizinu tržnog centra. Ugledao sam jedan separe u samom uglu i raskomotio se. Uzeo sam dnevne novine koje je neko ostavio na kraju sjedišta i preletio preko naslova smješkajući se nemaštovitosti. Nedugo se ispred stola pojavio visok i markantan muškarac nekih desetak godina stariji i zamolio me da podijeli sto samnom. Pogledao sam ga na kratko i klimnuo glavom.
- Nevjerovatan pogled na park odavde.. – primjetio je. Podigao sam glavu u namjeri da provjerim da se nije kakav spejs šatl parkirao ispred, pošto sam odlično poznavao kraj i ništa tu meni nije bilo vrijedno obraćanja neke posebne pažnje.
- ..još je nevjerovatnije kada uspijemo da u sebi uskladimo senzacije koje dobijemo od saznanja da baš i ne poznajemo naše najvoljenije u kući. – podigao sam obrvu i pogledao ga.. nije trebalo puno da povežem.
- Marinin prijatelj pretpostavljam..?
- Nenad Petrović, drago mi je. – jak stisak ruke je ostavio utisak osobe koja je svjesna svojih mogućnosti, kao i granica ponašanja.
- Darko Mitrović, drago mi je da se konačno srijećemo oči u oči. I čemu dugujem ovo zadovoljstvo? – zapanjio sam sebe svojom iznenađujućom smirenošću.
- Moram da priznam da je nedavni razvoj događaja pogodovao vjerovanju da si spreman da se konačno suočimo?
- Saglasan sam.. – a onda smo nakratko zastali da saćekamo serviranje pića nakon čega je on nastavio:
- Pročitao sam priču na klubu za koju vjerujem da je djelo tvog obraćanja Marini a u neku ruku i meni? – gotovo da sam se zagrcnuo pićem..
- Zar je toliko očigledno? – nasmijao se mom ublijeđelom licu..
- Ne brini – nastavio je zatim ozbiljnije – nije baš da su svi korisnici skapirali o čemu se tu radi, osim mene, a i .. Marine. Pozvala me je jutros konačno.. – veo olakšanja mu se ocrtao na licu.
- Znači istina je.. stalo ti je do nje više nego do prijatelja, priznaješ? – pogledao me je svojim mirnim tamnim očima.
- Tvoja žena, jeste i uvijek će biti tvoja dušom i tijelom. Ja sam tu u onom aranžmanu i potrebi koja je prihvatljiva za Vas dvoje. Iskren da budem, smatrao bih se srećnikom da i dio pažnje i ljubavi dokučim od osobe kao što je ona. Nisam imperativ, niti želim da se namećem, ali vjerujem, da mogu ako išta, biti inspiracija. – prekinuo sam ga:
- Vidi, neću da prejudiciram sa zaključcima, shvatio si sve iz priče što sam htio da kažem, iako se još uvijek navikavam na novonastalu situaciju. Bilo mi je potrebno da pročitam iz tvog pogleda kakve su ti namjere i moram priznati da je potrebno imati čuku i razgovarati samnom na ovu temu. – klimnuo je glavom da nastavim.
- Nemoj da misliš da sam liberalan toliko da bih bio u stanju da dozvolim da me ljudskost koju pokazuješ u ovom trenutku, kupuje da mogu tako lako da kapituliram. Potrebna mi je povratna informacija od nje kako bih o svemu ovome donio, prije svega, meni bitan zaključak. Jednu stvar znaj, ne dozvoljavam nikome da je omalovaži ili ne daj bože povrijedi. Prvi ja sam zeznuo situaciju i vrijeme je da se pozabavim time. – zakašljao se a zatim rekao:
- Darko, uvjeravam te da mi je stalo da ona bude srećna i zadovoljna. Ne vidim uopšte zadovoljstvo u narušavanju Vašeg odnosa i da sam drugi, zar bih potegao svu ovu priču i zalaganje da napravim početnu tačku povjerenja između nas, kao dva muškarca u životu jedne nevjerovatne žene kakva je tvoja Marina? Ali, hajde ovako.. neka ona dođe i razgovarajte o svemu bez ikakvih obaveza ka meni, samo, bez obzira na ishod, ne dozvoli da joj ugovor sa producentskom kućom propadne. Bila bi šteta da ispusti to iz ruke. – zatim se ustao i sa iskrenim naklonom dodao:
- Milo mi je da sam imao šansu da te upoznam i iznesem svoje iskrene stavove po pitanju mog odnosa sa Marinom i vjerujem da će tvoj, kao i njen izbor, biti pravi. A ja ti obećavam, da ću uvijek izaći pred tobom kao čovjek u svako doba dana i noći, po svakom pitanju. Doviđenja! – dugo sam posmatrao siluetu čovjeka koja je lelujajući nestajala kako se i pojavila utapajući se u masu ljudi predamnom.
Pa ipak, njegova pojava je i dalje u mom sjećanju, ostala kristalno čista. Vratio sam film i analizirao sve što mi je rekao, gestikulirao. Nije tu bilo ničega ishitrenog i zapitao sam se, što je to u njemu pokretalo moju ženu. Koliko je to sve opasno ili izazovno po nas? Kako je vrijeme prolazilo ovaj događaj se nekako prirodno nadovezivao na prethodni poslovni uspjeh koji sam doživio. Imao sam osjećaj kao da je kurs mog života dobio iznenada novi smisao, koji je unosio svježinu u moje biće. Nailazio je vikend i neminovni razgovor sa mojom ženom...
***
Otišao sam da se istuširam i legao da odspavam. Čuo sam kvaku na vratima ali nisam reagovao. Trebalo mi je vremena da se razbudim i prikupim snagu za razgovor. Čuo sam tuš u kupatilu i čekao sam da se pojavi na vratima. Ubrzo me je pozvala da siđem viknuvši da kuva kafu i sprema večeru. Osvježio sam lice i obrijao se na brzinu i sletio na donji sprat. Da li zbog svega što se izdešavalo u zadnjih 10-ak dana ili zbog njenog poslovnog puta, te vremena u kom nisam spustio pogled na nju, izgledala je nekako zanosnije. Činilo mi se da je tijelo bilo tanje, oblije, uvježbanije. Njena duga valovita kosa, miris ulja koja je utrljavala u nju, sjajna koža i uredno podšišani a nalakirani nokti, ovo je bilo izdanje moje žene na koje, definitivno nisam navikao. Pogledala me je svojim tamnim očima koje su sada imale neki čudan sjaj. Prišla mi je i dugo me grlila. Nespretno sam je kao naglo otriježnjen, zagrlio.
- Ćao ljubavi.. jesam li ti nedostajala?
- Hmm.. na ovakvo tvoje izdanje bi sigurno mogao da se navučem.. nekako sijaš.. – promrmljao sam neodlućno, još uvijek pod utiskom.
- Pa već neko vrijeme radim na ovakvom izgledu.. znaš.. sve ovo sa pisanjem, krenulo je spontano.. kao san. A onda me je uhvatio i zanos.. – krenula je smjelo ali opet oprezno.
- Htjela sam da pokušam nešto i pretvorim to u neku vrstu biznisa.. ali.. očigledno, tamo je više osoba koje samo uživaju u mojoj mašti nego.. Srećom pa sam prije toga dobila ovaj posao. – a onda je spustila je pogled.
- Pa i nije baš tako. Vidiš, zaboravio sam da ti kažem, firma tvog prijatelja, Nenada, želi da ti ponudi ugovor.
- Zezaš me..?! Šta?! – odmahnula je glavom u nevjerici..
- Ne. Ozbiljno kao srčani udar. I ja sam bio zapanjen ali izgleda da su namjere Nenada da ti obezbijedi honorar za ono što si do sada pokazala, iskrene. – sjeo sam za šankom i gledao je u oči koje je podigla ka meni.
- Šta ti misliš o tome? Kako ti se čini mašta koju sam iskazala u pisanju?
- Moram priznati da mi se jako dopada. Ali isto tako bih volio da sam mogao da budem upućen u taj tvoj talenat prije nego svi ostali.. – pogledala me je zabrinuto..
- U pravu si.. nisam ti trebala kriti ali, isto tako sam se plašila moguće osude ili toga kako umiješ da pređeš granice zdrave kritike i kreneš ismijavati, kao što si već to uradio sa nekim od pisaca na istom sajtu.
- Tačno je, ali moraš priznati da ih malo ima kvalitetnih kao što si to ti upakovala..
- Stvarno tako misliš? – prišla mi je i kad sam klimnuo glavom, strasno me poljubila a onda coknula:
- Znaš li što to znači? – počela je da cupka i skakuće od sreće oko mene.. otvorila je flašu najljepšeg vina i nasula nam
- Ovo vrijedi slavlja, nadam se da se slažeš?.. – toliko je bila zadovoljna, natjerala me je da se nasmijem i učinila da sva ova konverzacija o jako čudnoj situaciji u kojoj smo se nalazili u zadnje vrijeme, postane lagana kao gutljaji vina koji su grijali naša tijela i maštu u sledećim momentima.
- Voliš li ga.. Marina? – upitao sam je. A ona je zastala, otvorila stolicu kraj mene i okrenuta licem, sa mojim rukama u svojima odgovorila:
- Nikako i nikad više od tebe.
- Što ti to znači?
- Pa.. iskrena da budem.. ako sam uspjela da sakrijem ovoliko dug period pisanja, koliko bih bila u stanju puta da te prevarim a da ne osjetiš? Pa ipak, to nisam nikada uradila, niti bih iza tvojih leđa. Osim toga, ako ćemo iskreno, tekstovi su namjerno ostavljeni u kompjuteru, sa namjerom da ih nekada i .. pronađeš.. – pogledala me je ispod oka..
- Stvarno si lukava.. – nasmijao sam se.
- A ja sam se dragi, nadala ovakvoj reakciji kakvu si pokazao.. znaš, odavno nisi ovako zračio. Prenijela mi je i tvoja sekretarica sa posla, i nekako imam osjećaj da je tvoje iznenadno otkriće povod. Iako nisam bila sigurna kako ćemo razgovorom sve ovo ispeglati, i više sam nego zadovoljna. – prošla mi je rukom kroz kosu.
- Darko, hajde da ostavimo riječi po strani i neka tijela noćas kažu bolje od njih?
Uhvatila me je za ruku i povela ka sobi. Njen hod, zamaman miris tijela, bili su kao odavno zaboravljena šansona koja plijeni čulima. Iako sam htio da se pobunim kako bih uživao u njenom 'pravdanju', više me je mamila čarolija koja je izbijala iz njenog ustreptalog tijela. Bila je nezasita kao ždrebica. Njeno tijelo kao nikada ranije plijenilo je omamljujućim sokovima nanovo probuđene žene. Začikavala me je i izvodila do ludila pokazujući mi tehnike koje do sad nisam ni znao da postoje. Preporodila me je njena seksualna energija. Pred zoru sam zahvalio nebesima što me nije zaveo moj ponos i ego koji je vrištao u meni da joj sve ovo na neki način vratim. Iskren da budem tek onda mi je sinula ideja...
Autor: SamuraiME
15.06.2023.
Sva prava zadržana. Zabranjeno je svako prepisivanje i kopiranje dijela teksta ili teksta u cjelosti bez dozvole autora pod datim pseudonimom na KZO.
- Kategorija:
- Strejt erotske priče
- 15 Jun, 2023
- 5889 pregleda
Savršeno, kao i uvek do sada. Samo nastavi dalje