Ustao sam prije sedam. Depilacijski i vanjsko-higijenski dio posla, sinoć prije spavanja, priveo sam kraju, dok sam unutarnjo-higijenski ostavio za jutarnje sate. Vrijeme koje sam odvojio za te, nazovimo ih, fiziološko-kozmetičke potrebe, precijenio sam te već 15tak minuta na posao kasnio, odnosno, od uobičajenog vremena kada iz kuće izađem. Međutim, brzi i poprilično veliki koraci, ublažili su kašnjenje, te sam na kraju u ured ušao sa zanemarijućim minutama poslije devet sati.

Kao i svaki prethodni i ovaj dan započeli smo sa jutarnjom kafom i potragom za novim, za naš grad i okruženje, relevantnim informacijama. Nedugo nakon, dobio sam SMS poruku sljedećeg sadržaja: "Dolaziš li danas?". Bio je to tridesetdvogodišnji momak, bar sam tako mislio, iz Srebrenika, sa kojim se dopisujem i susret dogovaram, unazad tri i više mjeseci. Prije par dana, današnji dan, dogovorili smo kao dan kada ću ja doći u Srebrenik, sastati se sa njim te u obližnji motel skupa otići. Dopisivanje sa njim činilo me nervoznim. Koncentracija mi je opadala, te elana za pisanje sam imao sve manje. U jednom momentu, kao odgovor na njegovu navalentnu nesigurnost, odgovorio sam, kratko i jasno: "Neću doći!". Međutim, on nije htio da do našeg sastanka ne dođe, te je u narednim SMS porukama bio oprezniji. Ruku na srce, ni sam nisam htio da mi ovaj dan ne ide kao što sam planirao. Nakon što sam provjerio u koliko sati imam autobus za Srebrenik, u poruci sam napisao: "Doći ću. Autobus za Srebrenik je u 11 sati i pet minuta".

U 10 sati i 45 minuta, kolegama sam ostavio nedovršeni tekst, te ka najbližoj autobuskoj stanici se zaputio.

Kao blagi sociofob, već na stanici, dok sam čekao autobus, obuzimao me strah. Više od 20tak srednjoškolaca, u kurugu od 15tak metara, gušilo me svojim postojanjem. Apsolutni strah prigušavao je novi album Slipknota koji posljednji mjesec dana preslušavam. Autobus je kasnio, kao i obično. Srednjoškolci su na ulazna vrata nasrnuli, ne dopuštajući starijim da iskoriste privilegiju koja im je bontom propisana. Zadnji sam ušao. Na moju radost, autobus je bio poluprazan. Međutim, kako smo se približavali sljedećoj stanici, znao sam da će doći do drastične razliku. Tako je i bilo. Nova, mnogobrojnija od prethodne, grupa srednjoškolaca zauzimala je preostala slobodna sjedišta.

I dalje sam slušao muziku, te iako su samo dvije stanice iza mene, već sam se plašio kako neću biti u mogućnosti napustiti autobus, od prevelikog broja srednjoškolaca, koja su zauzimala prostor na prednjim i zadnjim vratima. Fokusirao sam se na agresivne tonove, te ignorisao negativne misli.

Na svakoj sljedećoj stanici, mnogo više autobus je napuštalo nego što je u isti ulazilo. To me radovalo, jako. Posegao sam za drugim mobitelom, da pogledam koliko je sati, kada sam ugedao i jednu novu poruku. "Dokle si došao?" - u poruci je pisalo. Odgovorio sam, te se u narednih desetak minuta sa njim dopisivao, o potpuno nebitnim stvarima, koje su samo opravdavale moje mišljenje o njemu. Odnosno, njegova neiskrenost i/ili izbjegavanje istine, kada je u pitanju njegovo {ne}iskustvo sa Crossdress osobama. U jednu ruku - simpatično, a u drugu - naporno. Ako se i sa čim mogu pohvaliti, to je tolarancija. Nakon kratke 'stanke', ponovo sam dobio poruku, ovaj put sa ozbiljinim sadržajem. Poslije tunela, desila se saobraćajna nesreća, tako je saobraćaj obustavljen. Divno! Pomislih. Mada, saobraćaj nije bio obustavljen, nego usporen, što me je dodatno činilo nervoznim.

{Peostali put do Srebrenika}

Autobus se približavao glavnoj stanici. Kroz prozor, imao sam osjećaj da sam čo'eka sa fotografija, sa kojim sam se dopisivao, ugledao ispred piljarnice kako ispija pivo. Napaljivo, ali i neizvjesno. Izašao sam iz autobusa i poslao SMS poruku: "Ja sam došao. Na stanici sam". Potajno sam se nadao da je upravo onaj muškarac sa pivom u ruci i crnim sunčanim naočalama, osoba sa kojom se trebam upoznati. Crni golf sa zatamnjenim zadnjim staklima, na desetak metara od mene, parkirao se. Dok sam se približavao se, moje nadanje se obistinilo. Bio je to upravo muškarac kojeg sam ranije, ne tako detaljno opisao.

Nakon rukovanja i očekivano monotonog dijaloga, zaputili smo se ka Špionici. Navodno, u tom mjestu izdaju se sobe, gdje je on i planirao da budemo intimni. Nekih deset minuta i više, do Špionice smo se vozili, te proširili našu konverzaciju. Sumnjao sam da ovo nikada ranije nije probao, a kroz priču sa njim, svoje sumnje sam i potvrdio. Bio je uplašen, što je mene samo ojačalo i osiguralo mi dozu samopouzdanja. Ispred kuće na tri sprata, do puta, parkirao se. Izašli smo...

Razgovor koji je on vodio sa gazdaricom kuće, bio je i više nego 'ofiran'. Mene je bilo, ispred njega sramota. Unprijed je spremio govor, u koji je, iskreno se nadam, gazdarica povjerovala. Šutio sam, jer sam se bojao da neću reći nešto što u ovoj situaciji nije primjereno. Takođe, shvatio sam da se poznaju od ranije... Da je baš u ovu kuću dolazio sa nekim djevojkama, ali i da je oženjen i da ima dijete. Sa tim u vezi, moja sramota, ispred njega, bila je još veća.

{Ja sam rođak, koji je iz Zagreba došao da podigne rodni list i potvrdu o državljanstvu}

Popeli smo se na drugi sprat. Uzeo je relativno prostranu sobu, ali sa ne tako zavidnim kupatilom. Odmah sam otišao u kupatilo i počeo sa spremanjem, njega ostavljajući u dnevnom boravku. Skinuo sam sve sa sebe... Obukao sam crne samostojeće čarape, zatim crne tangice. Maslinasto zelenu majicu, dugih rukava, bez ramena obukao sam... Napuderisao sam lice, vrat i grudi, koliko je to majica dozvoljavala. Tamno crveni ruž na usne sam stavio, te istim uljepšao obraze. Periku iste boje stavio sam, te je preko jednog ramena prebacio. Spremna sam! Zadovoljim, prigušenim tonom, sebi sam rekla...

Iz kupatila sam izašla ponosno i zavodljivo. Nije rekao ništa, jer je njegova facijalna ekpresija govorila i više nego je to bilo potrebno. Sjedio je na stolici... Muškarac od trideset i nešto godina. Kratko ošišan, skoro pa ćelav muškarac krupnije građe, te ne tako velikim, pivskim stomakom. Na sebi je imao crnu majicu kratkih rukava, ispod čijeg desnog rukava, bio je vidljiv mali dio njegove ne tako krestivne tetovaže. Dolje je imao svijetlo plave teksas pantalone... Išla sam ka njemu, a on me je pozvao šireći svoje noge. Čvrste ruke stavio je na kukove moje i lagano m okreuo. Moja guza virila je ispod uske majice, koju je krenuo maziti svojim hrapavo grubim prstima. "Dobro izgledaš. Mnogo bolje nego na fotografijama" - rekao je dok se dizao sa stolice. Blago sam se nasmijala, te ka krevetu krenula.

Otkopčao je dugme na pantalonama, svukao šlic i iz bokserica, ne skidajući pantalone, izvadio je svoju kitu. Bila je spuštena, ali jako debela kita. U poluležećem položaju, približila sam se njegovom međunožju. Njegovu kitu stavila sam u usta, te prvi prvom poljubcu, karmin se oslikao. Lagano sam ga počela pušiti, jezikom se igrajući sa glavićem. U mojim ustima rastao je i bivao sve tvrđi. Svoju lijevu, pomalo tešku ruku, spustio je na moju glavu, te navlačio na svoj kurac. Nakon par, ne tako prijatnih uboda, svoju debeli kitu je izvadio iz mojih usta i počeo drkati, te moju glavu usmjerio ka svojim jajima. Lizala sam njegova jaja... Cuclala jedno pa drugo, u usta uvlačila. Ponovo mi je kurac stavio u usta, te sam ga pnovo pušila, ovaj put lagano ga drkajući. "Okreni se! Naguzi se!" - rekao je pomalo zapovjednički.

Dok sam ruku pružala ka lubrikantu, on je već kondom stavljao na svoj kurac. Rupicu sam namazala i dva-tri puta prstom se poigrala. Prislonio je svoj kurac na moju rupicu, te lagano glavić uvlačio. Glavić je ušao, ali moja uska rupica nije mogla primiti debljinu njegovog kurca. Osjetila sam... Odlučan je bio staviti ga, te me uhvatio za kukove i lagano navlačio na svoj kurac. Bol sam osjećala, te se branila ruke spuštajući na njegove noge, misleći da će usporiti. Međutim, moja uska rupica i želja da istu probije, načinila ga je samo više uzbuđenim. Širio mi je rupicu, dok sam se trudila opustiti je. Nije mogao više izdržati... Ponovo me je uhvatio za kukove i svoj kurac mi zabio do jaja. Od bola sam vrisnula, na šta je on niskim tonom rekao: "Šuti kujo, čut će nas!", te me počeo jebati. "Bože kako si uska. Nevjerovatno!" - u više navrata je ponavljao, dok me nabijao na svoj kurac. Moja rupica se i nakon pet minuta nije uspjela opustiti i u potpunosti otvoriti. Sada me je uhvatio za ramena i ubrzao ritam. Nabijao me je grubo i bez mogućnosti da se pokušam oduprijeti. Boljelo me je, više nego što sam uživala, ali su mi njegovi uzdasi pružali mnogo više zadovoljstva. Njegove ruke prešle su na moj vrat. Blago me je stisnuo, te par posljednjih udara, duboko u moju rupicu nabijao svoju debelu kitu. "Svršavam!" - izustio je dok je ruke sa mog vrata, ponovo vratio na moje kukove. Lupio mi je šamar po desnom guzu, dok je svoju, sada već spuštenu kitu, izvlačio iz moje rupice.

Vratila sam se u kupatilo. Rupica me je boljela, ali sam i zadovoljna bila. On je zakopčao pantalone, te se ponovo vratio teatralnom, familijarnom odnosu. Sve to mi je bilo smiješno, ali sam ipak pristao. Dok sam se presvlačio, sa sebe skidao šminku, bio sam primoran improvizirati dijalog. Pristao sam, kao što rekoh, ali ponajviše zbog njega, jer je bio jako uplašen. Ja sam danas ovdje - sutra ko zna gdje.

Spreman sam bio. Napustili smo sobu, sa izgovorom da idemo ručati. Vratio me je na stanicu, te se rastali sa obostranom željom da ostanemo u kontaktu. Autobus za Tuzlu već je, kao nručen, bio na stanici. Ušao sam i odmah iza šofera sjeo. Krenuli smo ka Tuzli.